Гледишта

sergije pegan i

mijat damjanovi

Teorijska i praktočna dHema oko uloge sindikata u tnslovima samoupravljaiija glasi: da H je danas funkdja sinddkata već kvaHtativno prevaziđena postojanjem i delovanjem samoupravnog meHamzma, odnosno, da H su potencije samoupravnog sistema stvamo prevazišle ,potencije i sredstva delovamja sindikata? J razrešenju ove dileme, funkcionaHstički pristup vodi računa o ustrojstvu društveniH msti'tucdja i njiHoviH ovlašćenja, o modelu društvene organizacije koji posebno sam*> upravljanju daje široke prerogative ili formalne mogućnosti da razarešava sve ili gotovo sve probleme na putu razvoja društvenib odnosa u nas. Takav pristup dovešće nas do negaoije bdlo koje značajnije autonomne funkdje sindikata. )rugi pnstup, nstonjsko-matenj aH'sticki, vodi tračuna o objektivnim uslovima u kojoma se odvija >društveni razvitak, o suprotnostima koje se ne mogu prevazdd samo novim fotrmama i reorganizacijama, o kontdnumtetu borbe za napredak u društvenim ođnosnna, odnosno o kontinuitetu onib okolnosti (i drustvenib snaga) koje reprodukuju odnose protiv kojib je uperena borba sindikata. Takav ipristup neće nas dovesti do puke „opravdanosti potrebe” za postojanjem sindikata, već do spoznaje o rizičnoj praznini koja nastaje kad smdakat ne vrši isvoju. antonomnu društvenu funkdju. akođe bi se kao posebna studija mogla izdvojiti ona mišljenja koja osnovnu đruštvenu ulogu isindlkata vi'de u pregnucima da se postigne što više opšti ekonomsikd, kultumi itd. napredak ‘đruštva i radnib Ijudd napose. Značaj ždvotnog

>O™ J e ,tzvod iz naučnoistraživačke studije urađene početkom 1968. u v,ntru za istrazivanje j'avnog mnenja, Institut društvenih nauka, Beograd.

ULOGA SINDIKATA U SAMOUPRAVNOM SISTEMU*

1103