Гледишта

pođnužmce.) Pošto je, dodule, ne sasvi'm netaOcnut 1 ), ostao po straui od niza reorganizacija, radikalnili promena u koncepdji rada i metoda detovanja i t. sl. a što su doživeie neke druge značajne insM'tucije 'društvenojpolitičlfcog sdistema, sindikatu se danas zamera ~da se nije snašao” u uslovima samoupravljanja, da je njegov forumski rad karakteristilka dtave organdzaciije, da je na -svojoj debinokratizaciji najmanje učdndD mtd. Istini za volju, treba reći da je sindikat i nakon uvođenja samoupravljanja zadržao takvu organizacionu strukturu koja kopira organizacionu struiktuiu samog dimšitva 1 države, odnosno, koja je primerena funfccionalnim prinolpima našeg drušri'emog, efconomsfcog, nacionalnog i političkog ustrojstva. Speoifičnosti, na primer, strufcovna primaip sindifcalnog organizovanja nije bitno dimuo u nasleđe preneto iz prethodnog tev. adaninistrativnog perioda. Smdifcat d dalje sarađuje s ostalim organima upravljanja i političkog rufcovođenja po ovoj hijerarhijskoj iiniji; siniddfcalna pođimžnaca s organama radne organizacije; opštimsfco siindifcalno veće s organima fcomune; ipa republičko i Cemtralno veće sa odgovarajucim organima na republiokom i saveznom nivou. Ta i takva saradnja stvara zatvorene i izoMrane stepene angažovanja sindikata u društvenim zbivanjima ili u usmeravanju dmštveno-ekonoimsfcog, političkog d dar. razvoja. Ta saradnja svodi ulogu sindikata mahom na savetodavnu; na reprezentiranje posebnog ~ugla" (zaštita, životni standard) u razmatranjima opštdh mera; na kookretnu akcionu ispomoć u nekoj akutnoj boljci koja zahvati jednu radnu organizaoiju ili privrednu granu itd. Samoupravm sistem i sindikahia organizacdja žive jedae pored -kugog, nekad jedan mimo i upnkos dmgom, umesto da budu zajedno integnsam u jedinstven organizam koji neće prosto „duplirati poslove", već če se kvaldtativno dopunjavati, uzajamno uslovljavati i uzajamno određivati programe rada. Veza uspostavljena između sindifcata i samoupravljanja je, dakle, uglavnom virtuelna, uopštena. Međutdm, društveno-politički sistem u celini, načelno, daje znatno veče mogućnosti sindifcatu da se ,;snađe" u samoupravljanju. Dmštveni uslovi znatno au složeniji d demokratski mehanizmd znatno bogatdji od onoga što je sindikat usvojio kao svoj sadržaj i metod rada. Znači, ipak je ono što je sadrzano u pojmu transmisione pozicije sindifcata ostalo gotovo netaknuto u sadašnjoj njegovoj delatnosti. Dojiuše, bilo bi pogrešno uzeti da sindifcat isključivo podržava odluke drugih organa time što ih tumači ili čini dostupnim i prihvatljivim za „bazu”, za radne mase. Ali stoji da rezerve i reakcdje koje potiču iz redova sindikata (mahom njegovih foruma) česito reteriraju pred zahtevima oportundteta koji nije uvek đovoljno obrazložen i übedljiv. S druge strane, sdndifcat, istupajuči fonumsld d često nepripremljen, jer bude stavljen pred gotov čin, ne deluje

U B f°S radu s , u ukinuta opžtinska sindikalna veća koja su delom dilSlniio - a samo posredovala između gradskih foruma i sin-

1107

ULOGA SINDIKATA U SAMOUPRAVNOM SISTEMU