Гледишта

SERGIJE PEGAN I MIJAT DAMJANOVIC

1114

Odnos između smdiikata i samoupravljanja ili odnos između sindikalne podružmce i samoupravnih organa nije odnos ranga, tj. između primamog (samoufpravljamjaj i sekundamog (sindikata); još manje odnos nekakve suprotstavljenosti. Naime, utemeljenje samoupravljanja proizvodnjom od strane radnih Ijudi jedan je od najviših ciljeva sindiikata. Zato se problem uloge sindikata u uslovima samoupravljanja ne svođd na probiem jednostavnog prilagođavanja ni na više-manje pasivnu koegzistenciju. Negodovanje ispitivanog članstva stodiikata to potvrđuje. Nezadovoljni sadašnjim stanjem traže nešto više negoli obiono, sterilni modus vdrvendi između stodikata i samoupravljamja. Sindiikat je stoonim solidamosti i jedtostva. Stoga tamo gde se on povlačd pod pritiskom konjudkture, oportumteta i zaoštrenog podvajanja toteresa rađaju se idejne, politioke i dr. teškoće relevantne za zdrav razvoj đmštvenih odnosa. Budućd da samoupravljanje nije i ne sme da bude prost mehanizam manipulisanja dobrima i pravnim odnosima radne organizacije (jedan oblik menadžerstva), već, pre svega, proces u kome se oblikuju novi besklasni društveno-produkeioni odnosi, stodikat može i treba da bude inspirator novih i novih vidova ispoljavanja ove klasne sušttoe samoupravljanja, da po potrebd istupa kao borbeni i prtocipijelni političM faktor u mobilisanju radnih Ijudi radi unapređenja njdhovog opšteg društvenog poiožaja. Sadašnje stamje aktivnosti ili uloge stodikata u nas predmet je kritike i nezadovoljstva, ali i predmet onih razmišljanja koja traže izlaz iz te situacije. Zapravo, nije reč samo o razmišljanjima, već o zahtevima i očeki-vanjima da stodikat •postane aktivnim otoiocem razrešavanja protivrečnosti u proizvodmm i drugim odnosima, a koje se pojavljuju i upomo egzistaraju najčešće kao nove samo po formi svoga ispoljavanja. Između revolucionamog programa i njegove realizacdje, između najopštajih tokova, celovito uzev progresivnih, i konkretnih ili posebnih situacija bremenitih stagnacijom, otporima, uskogrudkn kompromisima nalasa se širok prostor delovanja tzv. subjektivnih, idejnih faktora u koje, nesumnjivo, spada i stodikat, pre svega po svojoj akciji čdjd su karakter i idejnost utemeljeni u programu i ciljevima Saveza komundsta. Izvan ovoga konteksta je i tzv. zaštitna funkoija stodikata uveliko osiromašena. Pošto su učesnici ankete narooito naglasili potrebu angažovanja sinđdkata na zašttti radnog čoveka od efconomske d društvene nejednafcosti koja ne bazira na radu i zalaganju, takođe ističu da zaštita funkoija sindikata mora birtd uperena protiv ; birokratske samovolje, odnosno protiv formalizovanja i deformisanja samoupravljanja. Ovakvoj doslednoj funkciji siindikata, kao što smo več naveli, stoje na putu neautonomnost njegovog dejstva, koja proizlazi iz celokupnog ustrojstva upravljanja i odlučivanja u nas, odnosno dz autoraatisma upravljanja u kome široke prerogative samoupravnih organa stvaraju privid savršenstva ili bar dovoljne : efikasnosti. Zatim, uvek prema navodima ispitandka, dolazi i birOkratizacija rada stodikalnih foruma, na jednoj strani i pasivizacija članstva s konformizmom, koji na svoj r način imobilizuje sinddkalnu aktivnost, s druge strane. Ko- -