Гледишта

mora usmeriti u pravcu živog rada kao činioca proizvodnje. 6 ) U skladu sa koncepcijom da se stvarne promene karaktera svojine mogu izraziti preko posmatranja realnih odnosa privrednog života, kao i da se osnovne tačke svakog načina proizvodnje sadrže u otkrivanju osnovnog cilja preko analize unutrašnjih protivrečnosti sistema, ne može se prihvatiti teza da je objektivni cilj socijalističkog robnog proizvođača, koji je izražen u kategorijama vrednosti moguće definisati apriornim postupkom na nivou čitave privrede. Mehanizam zakona vrednosti je unutrašnja logika velikog sistema; ne pretpostavlja individualnog robnog proizvođača kao uslov svog objašnjenja. Međutim, Marksova analiza kapitala zasniva se na prethodno sadržajno određenom odnosu kategorija ~c”, ~v" i ~m”, da bi se one tek tako određene naknadno izrazile kao agregatne veličine u istraživanju uzroka i posledica raspodele rezultata privrednih aktivnosti pojedinačnih subjekata u društvenim razmerama. To znači da tek otkrivanje stvamih promena u sadržaju pojedinih kategorija može da pruži respektivan teorijski stav 0 promeni cilja socijalističkog robnog proizvođača u odnosu na cilj kapitaliste. On nije gotova, apriorna pretpostavka, već je rezultat procesa. Ako se rešenje ovog problema traži u analogiji sa kapitalizmom, da bi se tako utvrđene kategorije jednostavnim postupkom eliminisale iz analize, onda je to samo još jedna potvrda da analogija nije metod dokazivanja, bar ne u naučnom smislu te reči. Ekonomska analiza realnih promena cilja socijalističkog robnog proizvođača mora da počne od jedne tačke s kompleksnih odnosa svojine koja najneposrednije karakteriše način spajanja radne snage sa si'ed- I stvima za proizvodnju. Koja je to tačka? U IV glavi 1 toma „Kapitala”, u uslovima kapitalističke robne proizvodnje, taj problem je rešavan uz postojanje dve ključne pretpostavke: robno-novčanih odnosa i suprotstavljanja najamnog rada i kapitala kao I antipoda koji stoje jedan nasuprot drugom i objektivno teže ka svom spoju, jer postoje kao potencijalni rad, odvojen od uslova svoje egzistencije, i s kao opredmećeni rad, bez autohtone sile svog ; samonarastanja. U određenim istorijski datim uslovima ta tendencija se izražava u primarnoj, vrednosnoj strukturi, iz koje u pojavnom obliku izrastaju izvedene, neutralne veličine, bez kvalitativne definicije svoje izvorne strukture.

6 ) Stoga i smatram da kritika dohodne cene treba, pre svega, đa budt orijentisana ne na iracionalnu kompoziciju elemenata formule prosrene dohodne stope, niti na slabosti mehamzma redukcije slozenog na iedinicu prostog rada, već na apriornu konstataciju o postojanju Kvaiua tivne kompaktnosti dohotka, čime se previđa proces razresavanja Ujucnih protivrečnosti u toku konstituisanja ove kategonje. U prvom ptantnije aplikacija, već sam saznajni princip.

1570

DUŠAN POPOVIC