Гледишта

H R 0 N I K A

miian vlajčić

I. LAŽNI SJAJ SAJMA KNJIGE rvi dani novembra već po trađiciju su pripali Trinaestom međunarodnom sajmu knjige i akciji „Mesec clana knjige . Pomenuta tradicija, međutim, poslednjih godina sve više liči na puku inerciju. Sećamo se da je prošiogodišnji sajam knjiga prošao mirno i gotovo nezapaženo, njegov đruštveni odjek bio je uglavnom sveden na poslovnu zainteresovanost prisutnih izdavača, mje bilo nikakve šire i ambicioznije akcije koja bi potpomogla ekspanziju knjige u našem socijalističkora dmštvu. Propaganda i popularizacija knjige potpuno su prepuštene onima koji knjigu neposredno proizvode, a to je ipak prevelik teret za naše napaćene izdavače. ideći po onome što izlaže ovogodišnji Sajam knjige, eiementi krize koja je zahvatila domaću izdavačku delatnost i društveni položaj knjige još su zaoštreniji i prisutniji. Neugodan položaj u koji su stavljene izdavačke kuće osetno je ugrozio krvnu sliku jugoslovenske knjige. Na prvi pogled to ne izgleda kao zaključak koji nameće suma izloženih izdanja na ovogodišnjem sajmu knjige. Međutim, iako statistika kaže da je u prošloj godini izdato 9.000 naslova knjiga i brošura u tiražu od 69 miliona primeraka (pri čemu se može samo nagadjati koliko od toga pripada brošurama i roto-sveskama), naše izdavačke kuće koje na domaćem tržištu ne mogu ni za deset godina da prodaju veliku većinu svojih izdanja, izložiie su na svojim štandovima sve ono što se zateklo u memljivim magacinima i podrumima. Tek bi jedan übitačno pedantan popis mogao da pokaže da li je tačan utisak da devet

DOMAĆA KNJIGA I ĐOMAĆI PISAC U SADAŠNJOJ IZĐAVAĆKOJ SITUACUI

1599