Гледишта

nih pitanja stvori stvame probleme nefilozofske prirode. Na žalost, ona to nikada nije mogla niti će, po svemu sudeći, biti u stanju da to učini. Ona još jedino može, kada joj to pođe za mkom da od stvamih problema stvori pitanja kojima će mućiti samu sebe i mnoge od onih koje ti stvami problemi stvarno muče. Ni ovoga puta filozofija nije napravila izuzetak. Njoj bi se još jedino moglo zabraniti da postavlja pitanja, ali se to ne bi moglo opravdati ni racionalno ni dosledno. Osim same teme, interesovanje za ovogodišnji sastanak povećavala su i neka minula zbivanja, sticaj okolnosti koje su dovodile u pitanje održavanje Letnje škoie. Zbog svega toga, sastanak ove godine na Korčuli očekivan je s neuporedivo većom radoznalošću nego inače. Teško bi bilo reći da li su razgovori i predavanja opravdali radoznalost i očekivanja. lako su oni, pored nekih padova koji su uvek verovatm u takvim prilikama, imali određenu napetost i akademsku visinu, iako su bili zanimljivi, ipak nisu bili spektakulami. U centm pažnje bila je, kao i obično, Marksova misao, tačnije, 1 izvesni aspekti njegove misli, sa posledicama koje iz nje proizlaze, kao i neke okolnosti savremenog sveta koje je osvetljavaju na nove načine. Može se prihvatiti tvrđenje da je Marks mislilac revolucije, tvrđenje koje je ovoga puta branio Gajo Petrović. Ne samo da se Marksovo delo može razumeti kao teorijska priprema socijalističke revolucije, zasnovana isto toliko na analizama ekonomskog mehanizma kapitalističkcg društva, koliko i na humanistdčkim idealima koje on pokušava da osnaži polaganjem njihove osnove u Ijudsku suštinu, nego je i istorija pcsle Marksa bila u znaku revolucionamih promena najčešće nadahnutih i!i idejama samoga Marksa ili idealima koji su Marksovoj misli inherentni. Staviše, Marks nije mislilac ove ili one konkretne revolucije, kođ njega je sama ideja revolucije kao istorijskog toka i istorije kao revolucionamog preobražaja postala cilj i centar ne samo njegovog raspravljanja već, na izvestan način, vizija Ijudskog angažovanja. Nije onda ni čudno ni slučajno što je tema revolucije zaokupljala duhove i bila prisutna u diskusiji. Međutim, ona je bila tu nekim svojim stranama; pre svega, kao teorijska misao koja ima : svoje utopijske i svoje istorijske aspekte. Moglo bi se ; reći da je zbog toga pojam revolucije upotrebljavan u veoma širokom filozofskom značenju; tačnije, revolucija ■ je, čini se, bilo ime društvenog kretanja koje vodi jednom novom dobu ostvarenju čovekovog društva u Marksovom smislu. To, razume se, ne znači da su ovaj pojam svi upotrebljavali na takav način, ni da je to bio slučaj u svakom kontekstu, ali je, prema mojoj subjektivnoj oceni, to bilo ono što je zajedničko u mnogim koncepcijama učesnika ovih razgovora. Zanimljivo je, možda, napomenuti da su tek na kraju, poslednjeg dana, uloženi ; napori da se ipojam revolucije preciznije odredi. To je učinjeno, pre svega, u predavanju Mihaila Markovića, koji se založio za jedno kompleksno shvatanje revolu-

1606

DR ALEKSANDAK KRON