Гледишта

revolucionama uloga ekonomske i političke vlasti bila poremećena i delom iskrivljena usled narastanja protivrečnosti u ekonomskim odnosima i birokratsko-etatistiokim tendenoijama. Kasniji opšti materijalni i politički razvitak društva omogućio je, a ujedno i tražio, da se bitno izmeni odnos između ekonomske moći države i radničkog samoupravljanja, da se samoupravnim radnim zajednicama poveri odlučivanje 0 pretežnom delu akumulacije i omogući njihovo samostalno privređivanje i razvijanje u tržišnim uslovima, sa punom odgovomošću za ekcnomske rezultate. Ta korenita promena koja još nije u celosti ostvarena stvara ; mogućnost i za bitnu izmenu društveno-ekonomskog položaja učesnika u svim društvenim delatnostima i može da dovede do odlučnog suzbijanja suprotnosti između svojinskog monopola i rada. Mada se ne mogu brzo iskoreniti svi elementi najamnog rada niti jednostavno ukloniti njegove u prošlom razdoblju nastale tvorevine, moguće je sve ciljeve privređivanja, sve društvene delatnosti i celokupno upravljanje društvenim poslovima podrediti neposrednim i perspektivnim interesima radnika koji o tome neposrednije odlučuj u. Rukovođeni svojim bitnim interesima, radnici su ; upućeni na što racionalnije korišćenje značajno razvijenih činilaca proizvodnje, na preuređivanje ceiokupnog društvenog procesa rada pomoću samoupravne organizacije 1 integracije i na udruženo racionalno upravljanje akumuliranim vrednostima. Na toj osnovi punom radničkom upravljanju sredstvima za proizvodnju, radom i proizve- ; denim vrednostima mogućno je jednovremeno übrzavanje privrednog razvoja i dalje preokretanje ekonomskih odnosa u prilog radnika i integrisanje donekle odeljenih društvenih grupa sa radničkom klasom. Time se otvara izlaz iz sklopa društvenih protivrečnosti u prvom razdobIju revolucije. U nastupajućem razdoblju revolucije ne iščezavaju uslovi i lizvori đubokih društvenih protivrečnosti, već se menjaju ; uslovi i način njihovog razrešavanja. U oba razdoblja, prošlom i budućem, osnovni izvor društvenih protivrečnosti leži u materijalnom životu društva. Socijalistički način : proizvodnje, nastao iz nerazvijenog društva, i u genezi „po- i navlja”, delimično sledi determinizme i obeležja kapitalističkog načina proizvodnje, da bi ih zatim postepeno prevazišao na vlastitoj materijalnoj i društvenoj osnovi. U prošlom razdoblju ~dug opštem istorijskcm procesu”| plaćan je u vidu etatističkog odeljivanja ekonomske i poS htičke moći od rada i radnika i u vidu društvenih sup rotnosti i raslojavanja na toj osnovi. U narednom razdobIju radniokosamoupravmi način proizvodnje stvara se i razvija u granicama proizvodnje vrednosti, i razvija robnu proizvodnju sve dok ne iscrpe njene istorijske mogućnosti a time konačno razreši i njene protivrečnosti. Sprega radničkog samoupravljanja sa robnom proizvodnjom je jedino moguća, nužna pretpostavka ža prevazilaženje etatističkog ■ odeljivanja ekonomske i političke

1468

'RAKOVICA"