Гледишта

funkcionera savezne izvršne vlasti i (3) vrhovi vo]ne mašinerije, okupljeni oko zajedničkog generalštaba svih rodova vojske. Dve su napomene značajne za potpunije razumevanje tako konoipiranog sastava elite moći; Prvo, odnos snaga između ta tri sloja koja sačinjavaju elitu menjao se tokom poslednjih sto godina (kada se, po Milsovom mišijenju, obrazovala jedna elita moći na nivou SAD). Krajem prošlog i početkom ovog stoleća odnos snaga u okviru te elite bio je izrazito u korist vrhova kapitala; postojala je vlast „golog novca." Političari su bili puki eksponenti krupnog kapitala. Usled spoljne sigumosti SAD, obezbeđene prirodnim činiocima, vojna organizacija bila je skromne veličine, a udeo njenih vrhova u raspodeli društvene moći bio je još skromniji. Odnos snaga promenio se u korist političara kao nezavisnijeg predstavnika draštva tj. manje zavisnog od kapitala početkom i sredinom administracije Franklina D, Ruzvelta. Tada su političari pretendovali na to da delaju u interesu celog društva i nastojali da to i ostvare na uštrb trenutnim sitnim interesima krupnog kapitala. Tako nešto bilo je moguće u trenucima teške strukturalne krize kapitalizma. Krajem vladavine Ruzvelta, kada je ostvarena konsolida°ija sistema, počinje priroda ameriokog kapitalizma da se korenito menja: nastaje serija ratova u kojima učestvuju SAD i počinje vrtoglavo da raste moć vojnih kragova kao saveznika kapitala protiv etatističke njudilovske politike i njenih nosilaca. Američki kapitalizam postaje ratni, vojni kapitalizam. Uspešno funkcionisanje privrede počinje da biva uzročno zavisno od krupnih vojnih izdataka. Ti izdaci rastu u ratu ili kad je on neposredno na vidiku a takva je situacija postala konstantna, ističe Mils. 3n mia, dakle, istorijsko-razvojni pristup u koncipiranju svog shvatanja elite mooi. Tu se on korenito razlikuje od teorija elite (Platon, Pareto), gde se postojanje elite vezuje za izvesna imanentna svojstva pojedinaca i društva. 3rugo, vrlo je čest slučaj da pripadnici ehte moći tokom svog aktivnog života više puta promene sektor svoje delatnosti. Oni mogu biti prevashodno predstavnici krapnog kapitala, koji su veći deo svog života proveli u rukovodstvima korporacija, ali, takođe, i aktivni političari, il| penzionisani generali i admirali, i kao takvi predsedavati korporacijama (gde njihova uloga nije samo u obezbeđivanju vojnih porudžbina). Obratno, predstavnici krupnog kapitala mogu se takođe nalaziti na čelu vojne mašinerije SAD, što je, po pravilu, i slučaj. fo preplitanje uloga u sadašnjoj konstelaciji snaga omogučava prevagu uticaja krupnog kapitala (korporativnosvojinskih interesa) i vojnih vrhova u političkom životu nad političarima (kao relativno nezavisnom subjektu). To znači i prevagu njihovog uticaja u donošenju odluka koje imaju danas sveobuhvatan značaj, a posebno u pitanjima rata i mira, koja su se pretvorila samo u pitanja rata, jer ■mira više nema. Profesionalni političari postaju eksponenti vojnih i privrednih kragova. Ukoliko se oni nalaze u predstavničkim telima, oni gube moć donošenja glavnih odluka,

O MILSOVOJ ELITI MOĆI - NAKON DVANAEST GODINA ELITI MOCI NAKON DVANAEST GODINA

1721