Гледишта

sastavnih delova. No, upravo zato što se ovi elementi i tendencije federalizma i demokratizacije razvijaju uz snažno prisustvo etatističke osnove, postoji niz opasnosti za opstanak federalizma, od kojih posebno treba istaći dve. Prva opasnost je vezana za mogućnost da centralizacija funkcija na nivou saveznih organa praktLčno ukine nužni stepen samostalnosti sastavnih delova; druga opasnost je u tome što samo puka decentralizacija, koja ne ide dalje od nivoa pojedinih federalnili država i koja se svodi samo na raspodelu već poznatih atributa državne vlasti u korist federalnih državnih jedinica, može voditi podrivanju i destrukoiji federativne zajednice ili ka formiranju neke vrste labave konfederacije. Napord jugoslovenske teorije i prakse do sada su činjeni u pravcu nastojanja da se naš federalizam istrgne iz „kandži” savremenih etatističkih tendencija, s jedne strane, i konfederaiističkih tendenoija, s druge strane. Put za realizaciju ovakve vizije nađen je u što doslednijem razvoju samoupravljanja i postupnom odumiranju državnog monopola upravljanjem opštim društvenim poslovima. I to je ono što oini diferenciju, specifiku jugoslovenskog federalizma. 5a oslobađanjem društva od državnog omotača sve veći značaj u organizaciji slobodne društvene zajednice dobija princip funkcionalnog povezivanja na osnovu potreba udruženog rada. Skoro je opšteprihvaćeno mišljenje da je osnovna linija u razvoju svih društa r eno-političkih zajednica njihovo pretvaranje od organa teritorijalne organizacije državne vlasti u pohtičke instrumente udmženog rada. Interesi i potrebe udruženog rada su osnova kriterijirma za raspodelu prava i dužnosti (podelu nadležnosti) između društveno-političkih zajednica kao i pri utvrđivanju principa njihove unutrašnje organizacije i međusobnog povezivanja. Tako se iz ovakvog teorijskog i imphcite ustavnog konoipiranja društveno-pohtičkih zajednica može zapaziti prevazilaženje hijerarhijskih odnosa kao i formalne podele vlasti i suverenlteta između njih. Coliko god da je ovo opšte usvojeno mišljenje učesnika savetovanja pozitivno, naročito s aspekta potrebe da se prevaziđu odnosi klasične pohličko-teritorijalne reprezentacije, nama se ipak čini da ono nedovoljno ukazuje na moguće opasnosti i elemente negativne reprezentacije i u krilu funkcionalnog predstavljanja i povezivanja. Teorija i praksa će morati da otkrivaju te elemente i da traže sredstva za njihovo neutralisanje. dnoga saopštenja naročito insistiraju na principu međusobnog dogovaranja između društveno-političkih zajednica, a neka idu još d dalje te smatraju da se ni jedno značajno pitanje na federativnom planu ne može rešiti bez pune saglasnosti svake od federalnih jedinica (Slavko Milosavljević). Od ovih mišljenja, koja, kao što se vidi, plediraju za prevazilaženjem svake uniformnosti, moguće je razlikovati ona shvatanja po kojima je decentralizaciju vlasti neophodno izvoditi u kontekstu najoptimalnije interpretacije i realizaoije zajedničkog interesa, kao osnovne inspiracije vlasti u jednom socijalističkom društvu. „Interes proletarijata,

1727

FEDERACUA I KONSTITUISANJE SAMOUPRAVNOG DRUŠTVA