Гледишта

INFORMACIJE

milan tabaković

Da bismo bolje razumeli današnji odnos sovjetskog partijskog rukovodstva prema književnosti, moramo se vratiti u pfošlost. Već od svog osnivanja, 1903. godine, Boljševička partija l' e ispoljavala veliko interesovanje za književni razvoj u Rusiji. To interesovanje bilo je veče od intcresovanja koje su za fcnjiževnost, ranije dli u to vreme, pokazivale ostale socijaldemokratske partije u zapadnoevropskim zemljama. To nije nimalo skičajno. Za razliku od ovih zemalja, Rusija je bUa država koja nikada nije prošla kroz period građanske parlamentame demokratije, i književnost je u njoj dobrim delom igrala ulogu koju su u zapadnim zemljama imale političke partije i njihova publicistika. Već od kraja XVIII veka ne samo književnost u uzem smislu reči (Radiščev, Riljejev, Hercen, Njekrasov, Scedrm, Tolstoj i dr.) već i knjdževna kritika (Belinski Cermševski, Dobroljubov, Pisarev itd.) vršili su ovu funkciju. Boljševička partija se nadovezala na ove tradidje i njen odnos prema književnosti bio je dvojak: s jedne sa marksistiokog stanovišta, korišćenje progresivnih tradicija, u prvom redu revolucionamih deraokrata (Cermsevski, Dobroljubov), ali i prvih mskih marksista (Plehanov), s druge strane borba protiv estetizma, dekadenstva i naturaiizma (olanci Lenjma o Tolstoju i Plercenu 1 njegov tekst Partijska organizacija i partijska književnost, člancd Vorovskog, Oljmdnskog unacarskog itd.), sve radi pripremanja revolucije i socijahstickog preobražaja dmštva. ’rvi korak sovjetske vlasti posle Oktobra bio je „Dekret o štampi bovnarkoma (Saveta narodnih komesara) 10. XI 1917. godine, kojim je obustavljeno izlaženje niza buržoaskih Hstova i casopisa i time onemogućena javna antiboljševička

PARTIJA I KNJIŽEVNOST U SOVJETSKOM DRUŠTVU KNJIŽEVNOST U SOVIETSKOM DRUŠTVU

1749