Гледишта

tri meseca na lečenje, da bi mogli raditi naredne dve godine. Za veliki deo radnika sa teže oštećenim zdravljem, rad je sve više mučenje, a sve manje zadovoljstvo. Basen Bor je spreman da dalje otvori vrata mladim radn cima svih profila. Međutim, nužno je da se skraćenje radnog staža prihvati kao neminovnost, kao uslov da se brže ostvaruje duh privredne i društvene reforme. Samo mlađa školovana radna snaga može uvesti nauku u preduzeće na širom otvorena vrata. Samo ona može u punoj meri ovladati modemom tehnikom i tehnologijom, a u razvoj samoupravnih odnosa uneti novi revolucionarni duh. Kako ostvariti ovaj zahtev sadašnjeg momenta? Možda je jedna od mogućnosti da se usvoji rešenje, po kome bi staž od 35 godina važio za one radnike koji su stupili na posao do kraja 1952. ili 1953. godine a sada imaju najmanje 20 godina rada. Ovakvo rešenje omogućilo bi da se privreda brže oslobodi dela neproduktivne radne snage a da istovremeno nema značajnijeg pritiska na fondove socijalnog osiguranja. Razume se da bi i u ovom slučaju trebalo omogućiti odlazak u penziju na lični zahtev, bez potpunih godina staža. Takođe bi trebalo usvojiti otkup dela radnog staža, kao mogućnost da ekonomski jake organizacije brže idu u dalju ekspanziju. Na kraju pomenimo naše heroje rada iz perioda 1945 —1951. godine. Alija Sirotanović, Ljuba Jovanović, Međed Huseinović, Bajram Hajirizi i niz njima sličnih ispunjavali su petoletke samo u toku dve godine rada. Oni su za dve godine ostvarivali radne zadatke postavljene za petogodišnji plan! Međutim, većina njih danas ima jedva 30—35 godina radnog staža. Svi ovi momenti ukazuju da je nužno brzo naći pravo rešenje ovog ekonomski i socijalno krajnje ozbiljnog problema.

O RADNOM STAŽU EKONOMSKI I HUMANO