Економист

364

U našoj državi je u to doba bila cijena pšenici 1./1. 1995. Din. 296.—, a 16./12. 1926. Din. 292-297.50. Kako. možemo mi kraj te cijene da kunkurišemo prekooceamskim opskrbljivačima Europe, kad su one miže od vlastitih naših ne samo tržnih cijena: nego i efektivnih proizvodnih troškova? Imade jedna mogućnost. da ipak konkuriramo, a to su: da se snizi plaća za rad.

To se ne može lahko provesti na većim posjedima, koji rade sa n gotovu plaćenim težacima, ali se može prividno lako. provesti u gazdinstvima, koja ne uzimlju u najam fuđu radnu snazi. U iim. gazdinstvima će se, makar nadnica još niže pala, održati seljačka obitelj svejedno na životu, ona će даје рготуод:! 210 i dalje rađati potomčad, — ali pitajmo se, kakav će io život biti i kakova će biti potomčad te proletarizirane 1 pauperizirane mase, koja sačinjava „srž i snagu“ našega naroda. Može li tu biti onda još govora o kulturnom ı naprednom razvitku, o jačanju države prema unutra i· prema vani, o stabilizaciji valute, o obranbenoj snazi itd,» Svi ti korelati zdravoga nacijonalnog i državnogS Organizma postaju negativni, a to se mora pod svaku cijenu sprečavati_

Kultura žitarica i intenziviranje njezino prema svemi. ovom ispada nam bezizgledno, te njome ne možemo ublažiti krizu nase poljoprivrede. Pa šta da onda poduzmemo”» Proizvodnja žita zaprema u našoj državi 73.54%/, sve obradive površine (g. 1920-1923), dok na krmno (pično) bilje otpada samo 3.70%/, (najmanje u Crnoj Gori 1.32%/,, najviše. u Sloveniji 11% i Hrvatskoj 9?/,, a na mahunasto bilje 1.32%/,, korenasto 4.04%/, industrijsko 1.45", baštovansko. 1.25"/, a па шсаг 14.73'/..

Neima dvojbe, da će proizvodnja žita, hljeba svagdašnjeg, тоган харгепин i dalje najveću površinu bar u onom opsegu, u kojem je polrebito da se proizvodi taj naš hljeb svagdanji, makar cijena žitu u svjetskoj trgovini jož dalje pala. Nu površine, koje nam stoje na raspoložbu preko ove nužne polrebe, mogli bi da iskoristimo za druge kulture. Na žalost, izbor ovih ograničen je na one, koje ne traže /mf/ewzrerranje kapitalom, jer je taj kako smo. vidjeli preskup, već samo пепгћитапје radom. Te radne snage imade kod nas na pretek, — la ona se kod nas iskorišćuje tek sa 20-30%/, a tek nedavno sam ustanovio u jednomi vrlo gusto naseljenom kraju, da se iskorišćuje u obradi tila tek 50/, raspoložive radne snage“). Sigurno u krajevima, u kojima

u okolici Vinice kraj Varaždiua.