Економист

833

štetu trebalo bi odrediti sa 5 godina računajući od upisa društva u trgovački registar (542 i 43 madžarske osnove). Sve predložene odredbe imale bi analogno vrijediti ı za društvo s obgraničenim jamstvom, glede onih područja na kojima je taj društveni oblik uzakonjen. Ovo je po mojem mišljenju naročito potrebno s razloga da ne bi pojedini interesenti mogli obilaziti propise o kontroli osnivanja putem ustanovljenja društava s ograničenim jamStVOM. Prof. Dr. Škerlj ne govori u svom referatu uopće 0 institutu zakletih revizora, dok prof. Bajkić u svom referatu samo općenito preporuča fu instituciju. Čini mi se, da prof. dr. Škerli u tom pogledu prihvaća gledište prof. Richarda Passowa (Die AKktiengeselischaft, II. izdanje str. 469), koji smatra da institut zakletih revizora nije na evropejskom kontinentu ispunio one nade koje su se u nj polagale s obzirom na povoljna iskustva u zemljama anglo-američkog prava. Mislim da ovo mišljenje prof. Passowa nije posve ispravno, i to s razloga, što po propisima njemačkog trgovačkog zakona i po praksi njemačkih trgovačkih komora, koje su u tom pitanju prilično autonomne valjda nije dovoljno zajamčena provedba principa, da zakleti revizori moraju biti a priori posve neovisni i od intercsiranog društva i od svih onih krugova koji su eventualno zainteresirani na rezultatu njihovog ispitivanja. Baš stoga razloga držim, da će rezultati kod nas b iti kud i kamo bolji, ako s jedne strane ustanovimo stroge subjektivne kvalifikacije za zaklete revizore te njihovo imenovanje ili sasvim ili bar neizravno prepustimo nadleznim sudovima.

2.) Odgovornost organa dioničkih društava tokom društVenog Života i zaštita manjina dioničara.

Odgovornost orgafa dioničkih društva za štete prouzročemce kulpoznim načinom, i to u odnosu spram društva i spram jedne kvalificirane manjine dioničara normirana je opširno austrijskim saveznim zakonom od 29. srpnja 1924. (B. G. BI. 284), o civilnopravnoj odgovornosti uprave dioničkih bankovnih društava. Najveći dio njezinih odredaba primjenjuje se i na sva ostala dionička društva. U S-u 3. zakona navedeni su kazuistički slučajevi u kojima društvo kao takvo može pozvati na odgovornost t. j. tražiti civilno-pravnu odštetu od svakog svojeg člana uprave. Ovi su slučajevi sledeći:

1.) ako dionice nisu unutar roka subskribcije u cijelosti uplaćene, ili ako dioničko društvo samo lombardir a vlastite dionice;

Економист 53