Женски покрет

rijalnog stanja u kome se nalazi. To traženje ravnopravnosti u privrednom i ekonomskom živolu, to je bila prva faza njezine borbe oko oslobodjenja. One najsvijesnije poste su onda u mase daim reknu, da i one počnu zahtijevati ekonomsku jednakopravnost. Vi znate da su to bile borbe, koje su progutate jako mnogo energija, i koje još i danas traju. No recimo da je to postignuto. Recimo da je ženi svuda i u svim zemljama omogućen ulazak u zvanja; što bi time bilo postignuto? Bi li žena time bila oslobodjena? Bi li ona bila zaista slobodna? Po svim zemljama prošlo je to gibanje, kojim se traže jednaki zakoni za oba spola. Tu se na sto i sto načina ponavlja uvijek ono isto: „Traži se materijalna obezbijedjenost, mogućnost zarade za ženu“. I kad se traži politička ravnopravnost, uvijek se to obrazlaže najprije time, da joj ta ravnopravnost ne treba samo zbog izjednaćenja političkih prava, nego i zato, da sebi stvori ekonomsku neodvisnost. Ali kad je sve to jedno vrijeme trajalo počelo se je javljati drugo gibanje. Bilo je to nešto, što je značilo i nezadovoljstvo i naviještanje jedne nove krize. Bilo ih je koje su pitale: „Sta ce se dogoditi, kad žena jednom dodje do toga, za čim danas teži, kad pred njom u tom pravcu budu ležali otvoreni putevi?“. I tvrdile su:— „Onda će tek nastati jedan novi put, kojim ce trebati da se podje“. Jedna velika većina žena uvidjela je da ni onda, kad ono što se danas traži radi oslobodjenja bude postignuto, da tu ni onda žena ne će biti još oslobodjena. Jer šta bi se onim časom desilo? Desilo bi se, da bi joj onda bilo slobodno ulaziti u razna zvanja, ali inače se na njoj ne bi ništa promijenilo, i ona bi pred sobom samo vidjela krutu borbu za život, vidjela bi umaranje i mrak. Jednostavna ekonomska jednakopravnost, nemože da bude razlog zašto je ona išla da privredjuje i zašto je pošla da svoje zvanje traži izvan kuće. Mora da postoji još i jedna dublja svijest, koja bi mogla da joj dade uvjerenje, koje bi sizalo dalje. Ima još jedan dublji razlog ženinoga rada. Od te krize počela je druga faza rada. Idući jedino onim jednim smjerom, žena bi doduše postala materijglno neodvisna, alibi ostala jednako bijedna, jer onda bi u njezinoj svijesti ležala jedino borba za opstanak, a na ljudima, koje ta borba jedino ispunja, ostaje iza kratkog vremena svijest izmorenosti. Iza te krize žena je shvatila bit svoje unutrašnje sapetosti. Shvatila je da je isto tako vezana sama po sebi, po svojoj du-

5 i 6

Že n a

219