Женски покрет

Mott i Elizabeta Cady Stanton. One su već godine 1848 sazvale kongres, ali taj nije polučio osobitih uspjeha. Tek daljna borba i njihov ustrajan rad dokazao je postepen napredak. G-dja Rouge zgodno opisuje u jednom svom članku okolnosti koje su nagnale ove dvije ustrajne pobornice da se zauzmu za svoje drugarice. Prvu Lukreciju Mott potaklo je na borbu loše ekonomsko stanje žene. Ona je kao uciteljica primjetila da se od nje isto toliko traži rada kao i od njezinih drugova muškaraca, ali da oni beru dvaput tako veliku platu kao ona koja je isto toliko novca i truda uložila dok je nauke svršila i da ona u svom zvanju vrši iste, a kadgod još i teže dužnosti nego li oni. Prva država u Americi koja je dala ženama političku slobodu bila je Wyoming i to godine 1890, onda su slijedile države Utak, Nev Zeland, Kolorado, Idaho, Waschington, Kalifornija, Arizona, Kansas i Oregon. Dne 9 juna 1914 dobile su žene u državi llinois u kojoj je glavni grad Chikago, političko pravo i svu ravnopravnost sa muškarcima, gdje sudjeluju u svim pitanjima narodnoga dobra. U Engleskoj su začetnici feminizma John Stuard Mill i Mary Wolstonecraft. Čudan je slučaj, da je ideja feminizma bas u En gleskoj naišla na vrlo tvrdo tlo i ako su se tamo borile žene do krajnjih mogućnosti. Ova borba stvorila je u Engleskoj bataljon sifražetkinja, koje su za tu ideju bile upravo fanatične i koje su radi toga mnogo po zatvorima maltretirane. Kao glasovite vodje ovih sifražetkinja isticale su se osobito g-dje Pankhurst i Mary Richardson. Ova potonja, pošto je odležala u kaznioni neki 6 mjeseci, priopćuje u svome časopisu „Suffragete“ neku vrstu kaznioničkog dnevnika u kome potanko opisuje prisilno hranjenje za one koje bi u kaznionama štrajkovale gladju. Tako se u Haloway kaznioni prisilno hranjenje provodilo barem dva puta na dan; „I ja sam, piše ona, na sebi samoj prokušala te muke pa zakljinjem sve, koji vjeruju u moć molitve da se mole za oslobodjenje kažnjenica i da naš narod dobije oproštenje za veliki zločin što ga čini podvrgavanjem žena tim varvarskim i groznim mukama. Prisilno hranjenje počinje obično sa borbom sa osam ili devet paziteljica. U najviše slučajeva kažnjenica podlegne i pada na tle. Onda ju dižu i bacaju na krevet. Paziteljice ju drže čvrsto za ruke i noge i pritiskuju je takovom snagom, te joj se čini, da će joj polomiti sve kosti. Zatim joj izuju cipele. Dvije paziteljice pograbe ju za ramena, četiri je drže za ruke a dvije ju obuhvate koljenima oko

5 i б

O razvoiu feminizma

235