Женски покрет

razvoj. A kad sam jedno vrijeme prolazila medju njima, vidjela sam da ih je mnogo, koje su se ekonomski oslobodile, koje su stajale negdje gdje se je moglo raditi za jedan zajednički općeniti čovječanski ideal, jednakom sposobnošču kao i muškarci. Ali u svojem prvom oduševljenju nisam vidjela, da je ženino lično pitanje, ono koje ju je tako često prisililo da živi život čekanja; to pitanje još nije bilo riješeno. Vidjela sam da ono što se je zvalo oslobodjenjem nije bilo onakvo, kakovo se u prvi mah činilo. Jer što se zapravo dogodilo? Žene su riješile svoje ekonomsko pitanje, jer su tako morale, jer ih je cijeli razvoj društva i države vodio k torne da ulaze u privredni život, s druge strane nagonila ih je u privredni rad želja za slobodnim životom i za razvojem duha. Jer napokon nije samo sušta nužda nagnala žene na privredni rad. Bilo je i težnja za ekonomskom slobodom. I sada iza te postignute slobode u njezinom se životu kao žene, zapravo nije mnogo promijenilo. Pa ipak današnja radnica i žena. u privrednom životu ništa više ne zahtijeva pravo na slobodnu ljubav, nego što ju je tražila ona žena prije sto godina. Promjena, koja leži na njezinom životu izvanjska je; unutarnje promjene, promjene na njezinom biču kao da i nije bilo. Pošla sam i tražila sam žene po zvanjima, koje bi za sebe zahtijevale slobodu svog ličnog života. Našla sam ih mnoge, koje su do duše živjele svoju ljubav, ali malo onakovih, koji bi to tvrdile otvoreno, i koje bi zahtijevale pravo na ono što čine. Večinom su one uvijek šutjele o tom pitanju. Tražila sam neudate majke i našla sam da su te osim jedne isčezavajuče manjine, bile ipak majke po nuždi, a ne po svojoj slobodnoj volji. Onda sam shvatila da ekonomska emancipacija nije stvorila slobodnu Ženu prema pojmu slobodnoga čovjeka. Zvanja su nju riješila ekonomske podredjenosti, riješila su za nju problem samoodredjenja, suradnje u razvoju društva i države. Ti otvoreni putevi privrednih zvanja riješili su ju vanjskih okova slobodnoga razvoja. Ali na njoj i na njezinom ličnom životu, ostao je jednako problem neslobode. Onda sam jednoga dana shvatila, da žena u sebi još nije provela svoju emancipaciju, shvatila sam, da je ovo oslobodjenje važnije i veče, od ekonomskega. Jer žena pod tom neslobodom možda i više trpi nego što je trpjela od ekonomske vezanosti. Od toga dana, ja sam prolazila medju ženama, tražeći u njima onu skrivenu slutnju, koja im je dosele uzimah snagu L

324

Женски Покрет

8