Женски покрет
mačićkim poslovima kao kućne pomoćnice. Zato srazmjerno broju likvidiranih feudalnih porodica, likvidiranih u tom smislu, mi možemo ocijeniti, da je broj žena muslimanske vjeroispovjesti u kućnoj posluzi mnogo veći. On se diže na hiljade. To će se obistiniti, ako bude donesen zakon o kućnim pomoćnicama. Naime u vezi sa pomenutom anketom u Beogradu, izrađen je projekat zakona o kućnim pomoćnicama, koji će biti predložen članovima ankete, a poslije podnesen vladi. Kažem, tada će se obistiniti da je brojno stanje muslimanskih žena na tom poslu mnogo veće. Ovim zakonom, osim gornjeg, ima da se objasni i jedna druga stvarnost. То, kako je muslimanska žena neuka i neobavještena, neprosvjećena i naivna do djetinjstva predmet eksploatacije. Začudo, upravo onih dobrih muslimana, koji svoje muslimanstvo uzdižu do oreole svetosti. Saznaće se istina da muslimanke kućne pomoćnice rade u njihovim domovima po 18 sati. Rade sve. Od pranja kuhinjskog suda do dječije rubenine. Od cijepanja drva do trke po čaršiji za najmanji čejif kojeg god bilo člana porodice svoga poslodavca muslimana. Da je nedjeljni odmor nepoznat. Da su plaćene 50 dinara mjesečno. Znam jednu bogatu sarajevsku muslimansku porodicu, koja drži 4 kućne pomoćnice muslimanke i plaća ih sve skupa sa 400 dinara mjesečne plate. Znam nekoliko muslimanskih porodica u Sarajevu, koje drže kućne pomoćnice besplatno. Kaže, uzela je »pod evlad« tj. kao svoje dijete do udaje, zato je ne prijavljuje ni kod okružnog ureda. Obično je izgovor da je djevojka hanumina rodica. Ovi slučajevi čine da je statistika o kućnom pomoćnom osoblju nepotpuna i da anketa utvrđuje tako mali procenat muslimanki uposlenih na tom radu. Kakav je život ovih žena u domu gospodarevu u domu aga i efendija? Kako se one hraпе? Kako se odjevaju? Redovna hrana je ostatak iz domaćinove sofre za koju ne sjeda služavka. Meso, to su kosti iza sofre, koje »služavka« oglođe. Ona ima da obliže sahane, pa da ih tek onda opere. Ona to i čini i to sladokusno. Bez sustezanja. Ona je naučena da joj je to zlo dosudeno, da se tome mora pokoriti. U njoj ne može progovoriti ljudsko dostojanstvo. Upravo ne smije da progovori, jer sitničavi i nervozni efendija i rabijatni aga, ne samo da će je izbaciti na ulicu, nego će je i izdegenečiti. On ili hanuma, svejedno. Mi smo rekli, to je svijet, koji se uzdiže svojim muslimanstvom. Ukazuje na islamsku demokraciju. Ali, čudo kada se ima primjenuti makar i ta islamska demokracija u njegovoj
kući iza zatvorenih vrata, on je onda neumoljivi despot. Naravno prema kućnoj pomoćnici. Spavanje. U poslednjem kutu kuće. O higijenskim uslovima nema ni govora. Uvijek se nekako zaogrče u plaštu islamskog propisa o čistoći. Veli se: neka klanjaju, neka redovno uzimaju abdest (pranje pred molitvu), pa će biti čiste. To se uvijek brižno ističe. Mi međutim i ne ukazujemo na nečistoću ondje gdje ti dobri muslimani obavljaju svoju molitvu. Dopuštamo da ta čistoća postoji. Ali, pitam te fariseje da li postoji potrebna čistoća ondje, gdje njihova »cura« spava. Kakav je njezin noćni pokrivač, našto ona legne da spava, kolika je vazdušna kubatura njenog prenoćišta? Da li se njezina ložnica prozrači? Je li uopšte moguće očistiti njezinu ložnicu? Na sva ta pitanja moguć je samo negativan odgovor. Noćne haljine gdje služavka spava, to su prnje od 50 godina. Koliko je likvidirano života pod tim starudijama. Možda i sa najopasnijim pošastima. Starudijama, koje nijesu nikad dezinfekovane. Ali one su ipak mogućne da budu pokrivači i ložnice za »cure«. Teško stanje kućnih pomoćnica muslimanske vjeroispovjesti upravo kod muslimana poslodavaca. treba da se do utančine raskrinka. Treba strgati maske obmane i farisejstva i ukazati na bijedu sirotinje, koja je najmanje kriva zato što je sirotinja. To će, naglašavam, da se iznese na vidjelo kada bude donesen pomenuti zakon. Drukčije je nemoguće da se obezbijedi i zaštiti muslimanska žena, u kućnoj posluzi, jer nije moguće, ako se to zakonom ne reguliše, da se ulazi u te domove i da se provodi kontrola za zaštitu po Zakonu o zaštiti radnika. Kod ovog i ovakvog stanja, zar se može biti optimista? Zar se može gledati u kakovu bolju budućnost ovih žena, osim potpunog moralnog pada? Isključeno! To naglašavam. Krajnje je vrijeme da se i u tom pravcu malo efikasnije uputi naša socijalna politika. Ne treba biti obazriv. Ako građanska klasa traži zdrav i sposoban radni narod, neka i materijalno i moralno obezbijedi ženu radnoga naroda, koja u glavnom i jest u ovom slučaju, kao i u slučaju populacije odlučujući faktor. ZAKLJUČAK Prije nego završimo, potrebno je da zagledamo i jedno materijalno zaleđe muslimanske žene, zaleđe koje su joj namrli njezini djedovi kroz vjekove. To je zajednička imovina sviju muslimana, a zove se Vakuf. Mi nećemo biti u protivrečju kada ukažemo da Vakuf danas zauzima stav prema muslimanskoj ženi kojemu se
18
2ENSKI POKRET
JANUAR - MART 1936