Женски покрет

diteljske gonorhoe ali je taj dio zakona za volju neodgovornih elemenata ukinut. Ne samo da je trebalo da ostane, ako zaista iskreno i duboko želimo stvoriti zdrav podmladak, a ne sakate i kretene, razbojnike i prostitutke i ne želimo državu teretiti suvišnim materijalnim izdacima, ili rđavim renomeom, da se ne brine za svoje premnogobrojne bogalje nego je taj zakon za zaštitu zdrave porodice, trebalo i dalje proširiti na neizlječive tuberkulotičare, alkoholičare, umno zaostale, nasljedno sakate itd. Mi vjerujemo, da će novi zakon o zaštiti djece i mladeži iscrpno obraditi pitanje zdrave porodice, kad smo već porodicu proglasili »prirodnom i najboljom zaštitnicom djece« i neće dozvoliti, da neodgovorna djeca bez ikakve svoje krivnje cjelog života nose na svojoj duši ili tjelu žig bolesti zbog nesavjesnih roditelja i lažne humanosti društva a društvo da nosi moralnu odgovornost i ogromne materijalne terete za zbrinjavanje beskorisnih potomaka degenerika. (Njemačka je n. pr. 1933 god. za duševno zaostale i slabe, za nasljedno bolesne morala izdati 519,4 miliona maraka. Tu nije uračunat trošak za potrebno pojačanje kadra policije, sudova i zatvora za prestuppnike sa umnim defektom, za popravilišta i bolnice za duševno bolesne.) b) Za postizavanje zdrave porodice, treba taj zakon veliku pažnju da posveti opštem obrazovanju bračnih drugova, i specijalno obrazovanju u vršenju roditeljskih dužnosti. Pošto je i fizička i psihička njega djeteta prva i glavna građanska dužnost žene, treba zakon da traži naročito obrazovanje žena za vršenje materinskih dužnosti (u Materinskim školama) i za svu žensku omladinu obavezno, a ргета stepenu prethodnog školovanja i eventualno kasnijeg stručnog, ograničeno vršenje dobrovoljne službe zajednici u obliku njegovanja i vaspitanja omladine, održavanju porodice i doma. c) Daljnji elementarni zahtjev za zdravu porodicu je uklanjanje pojma vanbračnog djeteta. Taj neprirodni pojam razlog je nesreći za cjeli život, svakom djetetu na koje se odnosi a društvo je na tom svjesnom falsifikatu prirode izgradilo lažni dvostruki moral u odnosima muškarca i žene i njihovim obavezama prema zajednici. Svako rođeno djete ima oca i majku. Međutim u slučaju vanbračnog djeteta majka, koja je djete 9 mjeseci sa velikim teškoćama nosila, sa bolovima ga rodila i s mukom dojila, koja samo radi toga da bi ga održala mora zajedno s nesvjesnim i neodgovornim svojim djetetom da snosi i sav prezir današnjeg moralnog

društva za svoj uloženi trud; dok muškarca sa svim preimućstvima nepravedne muške kulture, koji je pri stvaranju takvog djeteta imao samo užitak (svjestan ili nesvjestan) lišava društvo svake odgovornosti. Njega sudovi ne smiju istraživati, a ako se i pronađe, njega štiti društvu nametnuta muška superiornost, njegov položaj, ili njegov novac. Dovoljno su poznati odvratni natpisi po dnevnim listovima »Majka zvijer« i slično, ako je bijedna majka u duševnom rastrojstvu svoje rođeno djete napustila ili čak usmrtila. Kao da ga je ona partenogenezom rodila. Poznate su rasprave po starateljskim sudovima, gdje se bogati muškarci odriču svoje djece pod zakletvom i dozvoljavaju u najboljem slučaju, da država snosi trošak za bijedno izdržavanje njegovog nepriznatog potomstva. Ti isti muškarci ne stide se deklamovati o humanosti; zalažu se za otvaranje domova za napuštenu djecu i misle, da su sa izvjesnom sumom novaca, ili posjetom kakvog bala pod devizom »za siromašnu djecu« iskupili svoj grijeh. Majka, otac i dijete sačinjavaju porodicu i po riječima velikog realnog filozofa Masarika »nama ne treba više toliko dobrih majki, njih ima dovoljno, nego nam treba dobrih otaca«. Osim vrlo intenzivnog prosvjećivanja i moralnog usavršavanja muškarca za vršenje njegovih roditeljskih dužnosti, taj novi zakon treba d) da predvidi upotrebu i pomaže usavršavanju svih postojećih metoda za istraživanje očinstva. Dok te metode ne budu usavršene ili pronađene druge definitivne, treba da traži e) najstrožiju i opštu primjenu zakona o istraživanju očinstva i da odredi alimentaciju do tolike mjere, da će muškarcima biti jevtinije živiti u bračnoj zajednici, nego plaćati alimentaciju, kao i sve ostale troškove za održavanje majke i djeteta, a neodržavanje tih obaveza najstrože kažnjavati. Takav zakon imao bi mnogo zdravih i korisnih posljedica. Pošto bi prirodne posljedice polnog odnošaja nosile i za muškarca neminovnu veliku materijalnu odgovornost (koja je za njega danas najodlučnija) takvih bi vanbračnih odnošaja postalo sve manje, i s tim bi nestalo djece, bez roditeljske porodične zaštite. Manje bi bile obaveze države da troši za izdržavanje nezbrinutih majki i djece ne samo u doba dječje najranije mladosti, nego i kasnije u doba puberteta. Pala bi smrtnost dojenčadi i male djece, a lutanje, nerad, laži, krađe pojave puberteta među djecom, koja se nisu razvijala u prirodnoj porodičnoj sredini, pojačane primjerom nemoralnog oca, koji je nesavjesno svoje potomstvo i majku svoje djece prepustio svojoj sudbini bez do-

АПРИЛ-ЈУНИ 1936

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

45