Женски покрет
Žene i esperanto
Krajem septembra održao se t. zv. »zeleni tjedan«, propagandni tjedan za esperanto u čitavoj Jugoslaviji. Pa da se i mi žene, naročito omladina ženska, malo pozabavimo tim problemom esperantom i da vidimo kakve koristi mi možemo imati od njega. Uglavnom svi znamo da je esperanto međunarodni jezik, koji je nastao pre 50 godina, kao potreba već onog vremena. Budući da je taj jezik stvaran svjesno, to nema nepravilnosti kao što imaju svi drugi jezici, koji su se stoljećima stvarali, pa se gramatički lako i brzo svlada. Cijela gramatika esperanta može se naučiti za par sati i to mu je već prva velika prednost. Osim toga riječnik esperanta sastavlen je uglavnom iz već poznatih međunarodnih riječi, tj. riječi koje se gotovo u svakom jeziku upotrebljavaju, pa se zbog toga i riječnik može brzo Esperanto je barem deset puta lakše naučiti nego ikoji drugi jezik. Ako, na primer, netko treba kad marljivo uči i konverzira, za jedan jezik, bilo koji, dve godine, onda će esperanto potpuno naučiti, ako isto toliko radi za dva i po mjeseca. To svakako znači mnogo. Za tri mjeseca naučiti i moći se služiti bez pogreške jednim jezikom! Naravno mnogi olako shvaćaju učenje esperanta, pa istina posjećuju neki esperantski tečaj za tri mjeseca dva puta tjedno, ali ne dolaze redovito, kod kuće uopće ne posvećuju učenju nimalo vremena, pa se onda čude, ako nakon tri mjeseca takovog »učenja« ne nauče jezik. Najvažnija odlika esperanta je njegova neutralnost. Ima ljudi koji kažu: zašto da preko dve milijarde stanovnika naše zemlje uči jezik, kojim govori tek oko milion ljudi? Bolje je da svi uče, na primer, engleski, kojim navodno već govori 200 miliona ljudi, pa da bar tih 200 miliona ne treba da uče. Ali prema istim tim podacima, kineski jezik u raznim narečjima govori 400 miliona, pa bi prema tome bilo pravednije da se prihvati kineski. U svjetske jezike, koji bi po mišljenju nekih ljudi mogli postati međunarodni još se ubraja njemački, francuski, talijanski, ruski, španjolski, i drugi. Međutim, kad vidimo kako je malen broj onih, koji govore spomenute jezike, prema ukupnom broju ljudi, onda već i s te strane otpada argumenat. Još je važnije naglasiti da svako voli i cijeni svoj jezik i kad bi se proglasio jedan od ovih t. zv. svjetskih jezika pretpostavivši da-
kako da je to doista moguće za međunarodni, zar to ne bi značilo da se tom jeziku daje prednost na štetu onih ostalih jezika? I zar ne bi već time nacija dotičnog jezika imala i te kako snažni kulturni prestiž, a kroz to vrlo brzo i ekonomski nad ostalim narodima, koji bi tokom vremena, bez sumnje, izgubili svoju individualnost. Osim toga na pr. Japancima treba deset godina da nauče engleski i još ga ne znaju dobro, pa kad govore s Engleskom neugodno im je, jer prave mnoge greške. Uopće učenje stranih narodnih jezika zadaje raznih poteškoća. Pa uzmimo primjer kakvog međunarodnog kongresa. Zar ne bi na tim raspravama najbolje znali braniti svoje stanovište oni, kojima bi to bio maternji jezik? Osim toga, dok bi svi drugi narodi bubali taj jezik, onih recimo 200 miliona ljudi koji ga ne bi trebalo da uče, mogli bi se baviti drugim stvarima i mnogo čega drugog naučili, pa eto opet jedan prestiž. A to nije nikako pravedno. Zato međunarodni jezik može da bude samo jezik neutralan i lagan, da ga mogu naučiti široke mase, koje imaju vrlo malo vremena za učenje, jer samo onda međunarodni jezik ima svoj smisao. A kako sada stoji stvar međunarodnog jezika s obzirom. na nas ženski pokret? Mi, ženski pokret, smo međunarodna organizacija. Nama je svrha osvjestiti sve žene, bez obzira kojoj klasi ili naciji pripadale, ukazati im njihovu vrijednost као ravnopravnih članova društva, organizovati sve da se sve složno, zajednički bore za poboljšanje svoga položaja i protiv svega onog što ženu gura u najveću bijedu i propast, a to su rat i fašizam. Svaki ženski pokret je povezan u Alijansi ženskih pokreta dotične zemlje, a sve te Alijanse preko svog izvršnog odbora sarađuju sa Internacionalnom alijansom. U svrhu da se žene iz cijelog svijeta što bolje upoznaju i da tako mogu što bolje raditi na svojim ciljevima, održava se svake treće godine međunarodni kongres. I eto sada dolazi pritanje jezika. Obično je to njemački, francuski ili engleski. A ne mogu sve žene znati strane jezike. To mogu samo one koje ekonomski boIje stoje i koje su mogle da polaze škole i uče strane jezike. A mi znamo da baš najveća masa žena to nije mogla i ne može, pa zbog toga te žene nemaju uopće mogućnosti da sudjeluju u raspravama ukoliko uopće i posjete kongres.
SisPTEMBAR—DECEMBAR 1936
ŽENSKI POKRET
59