Женски покрет

ženu opaža u njoj svaki posmatrač, i svjesno ili nesvijesno se nada da će ta žena još nešto neobična, neočekivana stvoriti. I to novo, to neočekivano djelo Marije Jambrišakove dolazi. Čitav niz muka i peripetija morala je ona sama proći dok je došla do solidne naobrazbe. Od toga mučnoga puta htjela je ona da oslobodi mlađe generacije. Osjećajući kako je teško djelovalo na nju, što je u svojoj mladosti morala toliko dragocjene energije ulagati samo u to da smije da pristupi k nauci, stavila je za zadaću da djevojkama omogući da bez borbe dođu do istoga cilja. Još godine 1883 štampana je u »Napretku« njena rasprava: »Viša školska naobrazba korisna je ženi«. Njom je htjela uvjeriti one koli imaju vlast da se žene od više naobrazbe ne smiju isključivati. Ukoliko se uopće bavila književnim radom, sav se taj rad kretao oko toga da se objasni koliko je važno za čitav narod, za porodični život i za život u društvu, da se žena za svoje velike dužnosti dostojno spremi, a to je moguće samo savjesnom i valjanom naobrazbom. »Radni duh žene«, veli ona, »steže se na štetu njenu i roda ljudskoga, ona mora da je spremna na svaku žrtvu i patnju, a ne smije sebi ništa izvojštiti.« Ili na drugom mjestu: »Mnogo se zahtjeva od žene jer su kreposti prave žene zaista najviše kreposti čovječje.« U svojoj brizi za ženu željela je Marija Jambrišakova da svaka djevojka bude tako odgojena da se sama može pomoći, da se opskrbi za tjelesnu ili duševnu privredu prema svojim sposobnostima. »Neka se odgoji tako da će biti danas sutra dobra supruga, majka i domaćica, a za slučaj ako je mine ta varava odredba, neka je vješta ma kojoj struci, te će se moći sa svojim trudom u svijetu probiti.« A onima koji su se plašili naobrazbe žene, odgovara ona u skroz feminističkom duhu: »Ne bojte se potpuno naobražene žene, one neće nikada zametnuti svoje ćudi i oteti se svome ženstvu, jer što bi bila i najsavršenija žena, a da ne ostane žena? Badava samo ravnopravnost oko duševnoga rada može biti ženi zvijezdom bolje budućnosti. A napredno se čovječanstvo može samo radovati, što se ona svakim danom iz magluština sve to ljepše i jasnije pomalja. Badava tražiti protivnici drugdje spas, ja ga drugdje ne vidim.« Malo dalje u istoj raspravi obraća se na muškarce veleći im: »Muževi, ne bojte se prave naobrazbe žena, već je potpomažite, u toj naobrazbi počiva klica vaše sreće, jer naobražena će žena znati znanjem svojim u svakoj prilici života koristiti i sebi i vama.« Dalje izvodi Marija Jambrišakova kako to sve doznajemo iz iste spomenice iz članka Zd. Marković, ove misli: Viša naobrazba žene diže javni moral, a ne rađa ženski proletarijat, kako mnogi misle.

Time naime što se ženama neprestano dovikuje, da su nesavršena bića, koja se moraju oslanjati na muža, i što se djevojkama u mozak ucjepljuje, da su stvorene za muža, da njemu omile, jer je to zadaća njihova života, taj eto neslobodan položaj djevojke, koji је nagoni da se uvijek na tuđu pomoć oslanja, ta oskudica moralne samostalnosti izvor je svih zabluda i nećudoređa među ženama. Zato treba ženama viša naobrazba, jer se tako radi javnom moralu u prilog, tim će se izjednačiti onaj jaz, koji je između muževa i žena upravo tim nastao, što su muževima bili svi putevi, koji vode višem obrazovanju otvoreni, a ženama zatvoreni; time bi se popravio bračni život, jer se ne bi tako ćesto nemilo sa nedragim sastalo. Djevojka budući samostalnija, birat će opreznije, veli Marija Jambrišakova slijedit će nagon srca, a ne da zadovolji sebičnosti i slavohljeplju svojemu i nerazborite matere. Neće li time zavladati neki uzvišeni moralni obiteljski život? Ističući, kako je besposlenost i praznina duha množinu žena snizila do igračke, a neznanje i nužda tisuće drugih strmoglavilo u nemoral, veli, da valjda nema nijedne obrazovane žene, koja bi mogla tako plitko misliti, da bi ženama, njihovoj ćudorednosti i njihovu dostojanstvu moglo biti na štetu ono, što je muškarcima služilo kao sredstvo izvišenja, a to je prosvjeta. Navela sam iscrpnije ove riječi te za nas toliko zaslužne žene, da istaknem kako su već prije preko pedeset godina u nje bile izgrađene feminističke maksime, koje i danas imaju svoju punu važnost. U svojim člancima zastupala je Marija Jambrišakova potrebu sve više naobrazbe za ženu teoretski, pa vas već time zadužila, ali ona je to svoje idejno djelovanje pretvorila i u djelo. Njoj imamo da zahvalimo, što smo u Hrvatskoj već prije 45 godina imali prvu žensku srednju školu, prvu školu koja je imala i tu svrhu da djevojke sprema za univerzitetski studij. Zanoseći se kroz čitavu svoju zrelu mladost mišlju da ženama u Hrvatskoj treba pribaviti višu naobrazbu, bila je uvjerena da će se to najlakše postići ako se građanstvo Zagreba za to predobije. I u doba kad je mišljenje o ženama i o njihovim sposobnostima bilo još toliko natražno, imala je ona hrabrosti, da zajedno za Natalijom Wickerhauser, koja je u to doba imala u Zagrebu od vlade koncesioniranu školu za moderne jezike, započne među građanima kupiti potpise onih, koji su se htjeli pridružiti njihovome nastojanju da se u Zagrebu osnuje škola za višu naobrazbu žena. Obilazeći neumorno pojedine zagrebačke građane uspjelo je tim dvjema ženama da su godine 1891 mogle vladi predati peticiju sa šest stotina potpisa. Za ono vrijeme vrlo velik broj. Kratko vrijeme iza toga sazvao je Kršnjavi šef odjela za bogoštovlje i nastavu anketu na kojoj su uz dvadeset srednjo-školskih profesora i inspek-

Јануар-фебруар 1937

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ