Жидов

San židovskog vojnika na Soči.

O ponoći, kao da me je probudila neka lahka ruka i začujem glas: »Ustaj«! Stupim pred vrata naše barake i što vidjeh: ♦ * . . . Azrael, kerub, koji zapovijeda mrtvim, spusti se sa noćnoga neba pun osvetničke srdžbe, zatrubi u rog šofar i povikne: »Ustajte na brojanje, vi mrtvi vojnici Židovi!«. Ne prodje ni čas, i polje je vrvilo tihim pojavama sve do zavinutih brežuljaka, iza kojih je rikala i tutnjila sočanska bitka Plameni bljeskali su grozno, i prekidali bolno mrak. Mjesec se digao nad brežuljke i plovio u mutnim krpama magle. Neki tihi šum zadrhta poljem i neko turobno svijetlo zaokruži hiljade i hiljade . . . Stajao je stol, a na njemu otvorena velika knjiga. Za stolom sjedio je pisar u vojničkoj ođori, sa šiljastim nosom i žutom kosom. On zavikne: »Nastup po časti!«....

Tad se začu blagi glas: »Ah zašto nas ne puštate, da spavamo. Ta mi smo već mirno počivali u naručju zemlje«! A J pisar će: »Statistika pita, koliko se je Vas Zidova uklonilo pred dalekim ratom u grob«! Uzdah se diže sa polja, kao da je sama zemlja zavapila i glas krikne bolno: »Domovino, mislio sam za tebe umrijeti i počivati . . .« Tada nastade medju mrtvima živo gibanje: Stupahu pred stol jedan za drugim časnici, liječnici, podčasnici, momci, a pisar utisne svakome u ruku tanko pero. Crveni trag ostavljalo je pero za sobom poput krvi iz ogrebenog prsta i svaki upiše svoje jevrejsko ime malim crvenim slovima, koja su se sjajila poput četverouglastih pečata . . . Tu stojahu Iješine strpljivo i.čekahu A tko se je upisao, položi šulke odlikovanja, što ih je nosio i odstupi. Tu su ležale brončane, srebrne i zlatne kolajne; znakovi, krstovi i redovi raznih vrsti na vrpcama raznih boja. Hrpa na stolu neprestano je rasla . . .

Nakon upisa, tihi vojnici stopiše se opet u gomilu. Poput drhtave svjetlosti opkoljivao ih je oris prijašnjeg trupla, svjetlucajući se kao trulo drvo ; a!i tamniju jezgru sačinjavalo je tijelo, koje je nedavno položeno u grob. Trbusi bijahu izgriženi od pjegavog tifusa i izdubeni od griže. Na glavama vidjele su se rupe od metaka; polovice glava odnjele su granatc. Ruke otkinute i noge, a rebra rastrgana stršila su iz razderanih vojničkih odora. S povojima omotani, odjeveni u krpe, bez obuće, a ugasle oči gledahu tamno. Mrtvaci šutjeli su puni tuge i srama. Mladići stajahu kraj dječaka, muževi kraj staraca. Svi navedoše starost, gdje su rodjeni i kojega su zanimanja: Bilo je tu učitelja i odvjetnika, rabina i liječnika, putnika, akademičara svih struka ; djaka, umjetnika, trgovaca. A gdje su pali, gdje su pokopani ? Na, Sanu, kod Przemysla, u volinskim močvarama, u Bukovini, na Karpatima, na Drini i Savi, na Soči, na Kršu i kod Tolmina . . .

A andjeo Azrael kimnu kod svakoga. Ta on ih je rasijao, poput sjemena ovamo i onamo.

Sve bi zabilježeno u knjigu. Pero se je pomicalo i malena crvena slova nastadoše na blijedom listu. Nekima se svijetlio krst nad čelom: to su kršteni; Pisar upita svakoga: »Zidov« ? A on kimne i reče: »Ta vi znate«!; Pisar reče; »Mojsijeve vjere, izraelita« ? »Da Židov«. odvrati mnogi. 1 neprestano pristupahu k stolu novi vojnici, još puni svježe krvi sa bojišta .... Mjesec izgubi sjaj, vjetar zahuji žešče u mraku> Azrael digne ruku i polje se izprazni. Nastade posve tamna, noć, tek na nebu bijaše obzor užaren od pakla na Soči .... * * * Ali mrtvim židovima nije više bilo do mira na dnu njihovih grobova. Sve dublje i dublje i polako propadahu tjelesa. Rijeka crna i tiha, tekla je u žilama zemlje i primila ih pa odnjela prama istoku. Ranom zorom, izvirući pod paomama, izbaci ih struja na svjetlo mladog pobjedonosnog sunca, koje se je dizalo iz mora. Veliki čovjek divnih očiju sa crnom širokom bradom i nadničkom pregačom, imajući desno kraj sebe zidarsku žlicu, a lijevo goli mač, uhvati svakoga stisne ga, a svaki se pretvori u kamen i bude uzidan u onizak zid. Sve više ih je izbacivala rijeka do nogu zidara i kamen do kamena stavljao je zidar, ne dižući sjetnih očiju. K zidaru pristupi starac i pozdravi ga. Mladi smiješak kao rumen zore na staroj pećini, pojavi se na nabranom čelu i sijedoj bradi. „Zdravo da je, koji grad gradi“ reče starac. „Hvala onome, koji je ugledao kćer cionsku“, odgovori graditelj i položi jedan kamen. „Kćer cionska dolazi‘‘ reče Akiba a graditelj se zarumeni od sreće ♦ ♦ * Sve to gledao sam u snu: Ja se više nisam mogao svladati, već kliknem „Cuj Akibo, kad će doći mesija?“ Njegov pogled promotri moju dušu i on reče: „Pred vratima Rima sjedi grbavi prosjak, mesija i čeka“. Mene su ove riječi prestrašile poput grožnje. Zapitam pun straha: ~A našto čeka oče?“ ~Na tebe 1“ odgovori starac i okrene se.

Vdika strava, koja me obuze, probudi me iz tcškog sna. Sunce je baš izlazilo i rumenim zrakama milovalo lijepu zemlju Slaveniju, koju natopiše svojom krvlju i toliki židovski junaci. Po Hrnoldi Zweigu, priredio R. 0.

~Der Jude.“ (R. Lowit. Verlag. Berlin-Wien.) Izašao je dvobroj za kolovoz i rujan ovoga izvrsnog mjesečnika, koji hoće da bude „nezavisno glasilo za spoznaju i podupiranje živoga židovstva.“ Iz obilnog sadržaja ističemo ove članke: M. Buber: Ein politischer faktor, J. Berger: Zionismus in Poltn, C. Brunner: Die judische Rasse, A. Lemm: Von der Aufgabe der Juden in Europa, L. Rosenberg: Armenwesen und soziate Fiirsorge im Ostjudentum, S. Rappaport; Aus dem religibsen Leben der Ostjuden, S. L. Zitron: Oeschichte der Zionsliebe, A. Stand : Theodor Herzl und Baron Hirsch, J. Klatzkin : Deutschtum und Judentum, M. H. Boehm: Emanzipation und Machtwilie irn modernen f udentum, G. Landauer: Der Raufrnann von Venedig. Nadalje imade još raznih člančića o savremenim pitanjima, beletrističkih priloga i t. d. Kogod želi upoznati moderno židovstvo i odnošaj židovstva prema ostalom svijetu, neka pretplati ovaj mjesečnik, koji je poradi svog objektivnog i biranog sadržaja stekao vanredan ugled i u nežidovskim krugovima. Oodišnja pretplata stoji 1720 K, pojedini broj LBO K.

Židovski narodni fond.

Svrha je Žld. narod. fonda da u Palestini kupuje i stiče ecmljište, koje će ostati neotudjivim imetkom židovskoga naroda: Žid. nar. fond osnovan je na V. cijon. kongresu god. 1901. Posljednje mirovne godine dosegao je prihod preko milijun kruna. U ratu su se prihodi umanjili. Tako je god. 1914. donijela oko 700.000 K, god. 1915 oko 600.000 K, a god. 1916. oko 800.000 K. U god. 1917. porasli su opet prihodi ponajviše radi veće slobode u Rusiji, pa je već u kolovozu unišlo preko miljun kruna. Danas iznosi cijelokupni imetak Žid. narfonda preko šest milijuna kruna. Povjerenidma i svim prijateljima Ž. n. f. želimo sretnu novu godinu 5678, te im zahvaljujemo na dosadašnjoj suradnji i potpori. Ujedno ih molimo, da na, odsele još živije i obilnije podupiru, kako bi rezultati našega rada bili .dostojni velikih zadaća, što si ih je poslavio Ž. n. f. Adresa do daljnjega: L a v. St e r n, Zagreb Draškovićeva ul. 36. 1. kat. ;Uprava povjerenlštiia Žid. nar. fonda zi jugoslaveaske zemlje Hustro-Ugarske. Saopćenja Židovskog narodnog fonda. Otkup ođ čestitanja. Sve to više se širi običaj* da se čestitanje prigodom Roš-Hašane otkupi darom u korist Židovskog narodnog fonda. To je lijep i plemenit običaj, koji odaje savremen duh, pa treba nastojati, da se taj običaj još više raširi. Molimo zato sve naše povjerenike, da u krugu tvojih znanaca saberu što više pristaša ove uredbe. Treba svima rastumačiti, kako je čestitanje brojnoj rodbini, svim znancima i prijatefjima skopčano sa velikim trudom. gubitkom vremena i troškovima, a da se ipak cilj nikada ne postigne, pa se ipak uvijek zaboravlja na mnogog znanca, koji se onda nadje uvrijedjen. Otkup od čestitanja lišava svakog dužnosti, da se podvrgne velikom poslu i gubitku vremena oko čestitanja svakom znancu, izključuje mogućnost zaboravljenja i nehotične uvrijede pojedinog znanca, a privadja trošak čestitanja jednoj osobito važnoj opće-židovskoj inštituciji. To je tako jednostavno, i jasno da svatko to mora, razumijeti, pa uspjeh ne može izostati, ako naši povjerenici energično porade oko što općenitijeg uvedenja otkupa od čestitanja u korist Židovskog narodnog fonda. Kako je Židqvski narodni fond namijenio cijeli prihod ovogodišnjeg otkupa čestitanja u korist fonda za pripomoć palestinskim, a osobito evakuiranim Židovima, to je ove godine dvostruka dužnost, da se povede što opsežnija i što uspješnija propaganda u tu svrhu. Naš će list u 2. broju na ovom mjestu donijeti imena onih Židova, koji se otkupiše od čestitanja darom u korist Židovskog narodnog fonda. Otkup od čestitanja. Prigodom Roš-Hašane darovaše u korist židovskih evakuiraca u Palestini: Simon i Frida Spitzer, Lav i Hilda Stern po 5 K. Poručnik Žiga Neumann, dr R. Gliickstal. dr. M. Frankfurter, A. Szemnitz, R. Veith, J. Wegner svi u Zagrebu i J. Szemnitz, Bjelovar, svaki po 2 K. Ukupno 34 K. Umjesto svake druge čestitke darovao je R. Lausch Zagreb 20 K. za židovske bjegunce u Brešcima, aj. Weiss i sin, Stubica, 50 K. Žid. nar. fondu za 1 dunam.

Ako si sam ne pomognem, tko će mi! Ako ne sada, kada?

BROJ 1.

»Ž I D O V« (HAJEHUDI)

STRANA 7,