Жидов
ŽIDOV
HAJ’HUDI
GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA.
18. prosinac 1917. - ZAGREB -1. teuet 5678.
Hanuka.
Čudna li naroda! Još uvijek priča priču o starcu Matatiji, o njegovom sinu Judi i 0 ostalim Makabejcima, koji su podigli bunu protiv neprijatelja i svoj narod oslobodili od tudjinskog jarma. A tome ima već dvadeset stoljeća. Šlo smo mi od onda proživjeti i kuda s\e nijesmo došli. - ' Od naše zemlje, od domovine ostalo je tek ime: Zemlja bez naroda, pustoš bez ploda. A djeca Izrajilova razasuta su se po svem svijetu, da tisuću puta uvijek ponovno i svaki puta gore iskuse progone raznih Antioha. Što je nama danas Juda Makabi, što mi imamo danas od one divne borb e za čistoću židovskog hrama i za spas židovske kulture? Živimo u galutu istim onim životom, što su ga živjeli naši predji prije, nego su ih Hasmonejci probudili na nov život. Klanjamo se kumirima, ispovijedamo laž, nosimo krinku, zatajujemo svoje ime, gubimo stid, gubimo "ponos. Sve smo i sve hoćemo da budemo, samo ne Židovi. A mi, što smo takovi, mi svetkujemo Hamiku, slavimo Makabejce; oživIjujemo stare uspomene, osvježujemo izblijedile priče, palimo svječicePl .... Prolazi godina za godinom, umire generacija za generacijom, pa uvijek isto. Zapaljujese prva Hanuka-svječica, pa druga 1 treća i tako redom, dok osmi dan ne gori u jednom redu svih osam svjećica. A kada izgore, nastane mrak, kako je i prije bio, dok ne dodje i opet lianuka. Zašto palimo uvjek ponovno te svjećice, zašto na časove osvjetljujemo mrak, da ugledamo naše trule duše i zgrbljene hrpienjače? Zašto to činimo kada dozvoljavamo, da opet nastupi isti mrak kao prije? Hanuka : svječice nam
nijesu ništa, prazan običaj bez sadržaja i smisla, baštinjena navika, koja će valjda ipak jednom prestati . . Tako kod nas. Nu imade milijuna naše braće, koji to posve drugačije osjećaju. Tamo gdje Židovi žive u masama, gdje obitavaju u prenapučenim gradićima i selima, tamo imade Hanuka posve drugo značenje. Kad se spusti zimska večer, najednom se osvijetle prozori u prizemlji jedne kuće, pa u prvom katu kuće, pa u susjednoj- kući, pa u trećoj i četvrtoj. Svuda plamsaju svjećice, malene, sitne vidljive svjećice. Nu te svjećice gore na svakom pi ozoni svake židovske kuće. Cijele su ulice, cijeli gradovi osvijetljeni. Tisuću je malenih svjetiljaka dalo jedno veliko svijetlo. A iz kuća dopire pjevanje; žene se vesele, starci pričaju, a dječica skaču. Ti ljudi ne osvježuju davne uspomene, oni žive u Hanuci, njima je kao da je to tek jučer bilo i kao da su oni sami stajali pod vodstv-m Jude Makabeja. Njima je, kao da su on sami rušili tudje kumire i čekaju da sva e novi Juda i da ih povede u novu bori a protiv Antiocha. A kada juda -dodje,* oi,V' .... >c svi dići da podju za njim, da se bore i žrtvuju za spas i čistoću narodnih svetinja i idejala. Kada k njima dodje Juda Makabejac, ne će to biti šačica od stotinu, petstotina hrabrih junaka, već će biti vojska od milijuna. I ta će vojska ponoviti čudo Jude Makabejca, porušit će poganske oltare, rastjerat će krive proroke i zapalit će na Cijonu novo svje tlo, da se više nikada ne ugasi! . . . Juda je Makabejac sa malenim dijelom židovskoga naroda, izvet/djelo oslodjenja, Pobijedio je brojevno nadmoćnoga neprijatelja i predobio asimiliranu, helenistički raspoloženu za židovstvo već indi-
firentnu većinu naroda. Kada bi danas došao Juda, našao bi drugačiji razmjer sila. Na jednoj strani: odnarodjeni, truli i izmoždeni zapadni Zidovi; na drugoj strani: vjerni i požrtvovni istočni Židovi. Tamo manjina, tu većina. Tamo slabići, tu jake volje, oštri umovi, čvrste mišice , i zdrava srca. Tamo pojedinci bez smisla i osjećaja za zajednicu, tu složan narod, što samo čeka vodju. Kada dodje do novog ustanka židovskih duhova, mi zapadni Židovi ne ćemo odlučiti o sudbini židovskog naroda, ili ćemo se pridružiti većini židovskoga naroda ili ćemo ostati u duševnom galutu, dok se u njemu ne zagušimo. S nama ili bez nas, a ako mora biti i protiv nas, židovski će narod opet žvaliti na Cijonu veliko svjetlo Hanuke! L. S.
Sveta zemlja.
A. S. Na judejskim brdima i u salonskim nizinama proljeva se krv.'Svaki nam dan žica donosi vijesti, u kojima se spominju sveta mjesta iz davne naše prošlosti. ~Jerušolajim“, ta težnja milijuna pobožnih i oduševljenih srdaca kroz toliko tužnih stoljeća, danas je riječ, koja lebdi na usnama cijelog svijeta! I tako nas dogadjaji sadašnjosti u Svetoj zemlji nehotice potiču, da razmišljamo o prošlosti i budućnosti ove zemlje u kojoj su naši predji živjeli svojim vlastitim životom . . . Sjećamo se onih davnih vremena, kad su u zemlji Izraelovoj svećenici i proroci sanjarili o najljepšim idejalima, čovječanstva: o ljubavi medju ljudima i miru medju narodima. S holom, u duši mislimo na ono crnu doba, kada je
Martin Buber: Narodi, države i Cijon.
Aitorizovani prijevod od Ignjtusa. Pojmovi i zbilja. Pismo gosp. tajn. vlad. savjetniku prof. Dru Hermanu Cohenu (Nastavak). 3. Ali ako narodnost nije prirodna činjenica, već realnost duha u povijesti i osobnom zadatku, tada dakako može izmedju nje i naroda postojati samo. razlika u stupnju po veličini samostalnog kulturnog stvaranja, po veličini povjesriog života, po veličini jedinstvene volje —■ a ne po vrsti, kako Vi tvrdite. Ova Vam je tvrdnja samo tako moguća, da Vi, kako pojam narodnosti rastaviste od njegova razvoja u duhovnom, tako obratno pojam naroda rastavljate od njegova koijenja u prirodnom; kako onaj prikazujete pukom prirodnom činjenicom, tako ovaj čisto povjestnom opstojnošću, pošto po Vašem narod biva istom po državi »osnovan« i »utemeljen«. Egzaktnijem razmatranju, nego li se u ovom pismu može dati, mora se prepustiti razlaganje, da ova Vaša terminologija ne nalazi opravdanja niti u historiji, niti u savremenoj upotrebi jezika, niti u faktičnim prilikama sadašnjosti. Ja sam pripravan, taj dokaz zato nastupiti. Ovdje hcču da se upustim samo u jednu osobito važnu točki! sa nekoliko riječi.. Narod i državna zajednica su za Vas naprosto identični pojmovi. Ruski naroi u Vašim se očima pokriva sa ruskom državnom zajednicom, turski "narod sa turskom državnom zajed-
Ilicom itd. »Ali ovaj jedan državom definirani narod može mnoge narodnosti u sebi ujediniti« Narodnosti su po tome samo dijelovi naroda (nacije). Kako ali stoji sa onim narodnostima koje znadu ili drže, da su potlačene od vladajućih naroda svojih država? Elem, sva ova narodnosna pitanja riješit će, se sada na najjednostavniji način, upravo, če nestati, naime po terminološkoj metodi. Takova narodnost evo, što se tuži, ta ona je dio naroda, na koji se tuži, jer ovaj vladajući narod je identičan sa narodom njene države (ili ne? tada bi dakle postojao jedan ruski narod, državni narod, i jedna ruska narodnost vladajuća): kako bi mogla biti od njeg potlačena, od organizma,, komu ona pripada? Sve patnje narodnosti bile bi samo umišljene patnje, a njihovo ozdravljenje zadatak nauke o ispravnim pojmovima. Oprostite, poštovani gosp. tajni savjetniče, šaljivi toil u tako ozbiljnoj stvari. Mišljah da Vam tako najbolje mogu predočiti, do kakovih paradoksa dovodi doslijedna primjena Vaše terminologije* »Samo ako on (cionizam) načelno i beziznimno teži za židovskom državom, imao bi pravo da govori o židovskom narodu, a ne, kao mi, o židovskoj narodnosti«. Ne uzimate li Vi to pretačno, gosp. tajni savjetniče ? Niko drugi nego Vi sami pisaste tek nedavno (T 913.) »Samo radi nauke jesmo i ostajemo narod« (Hermann Cohen, Carstvo božje, Sbornik »Socijalna etika u židovstvu« str. 124). A ipak niste Vi načelno i beziznimno težili za židovskom državom.
Uredništvo i uprava nalaze se u Zagrebu, Gundulićevaul.22a 11. kat lijevo Rukopisi se ne vraćaju.
God. I.
Izlazi dvaput mjesečno. Pretplata: Godišnje K 10, polugodišnje K 5. četvrtgodišnje K 3. Pojedini br. 40 fii.
Broj 7. |. , J