Жидов

ŽIDOV

' GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA.

HAJ’HUDI

IS. veljača 1918. - ZAGREB - 3. ađar 8678.

E V. ČLENOV

Neumorni borac za židovska prava, vocija ruskih cijonisla i predsjednik užeg akcijonog odbora svjetske cijon. organizacije. dr. Jehiel Členov iEfim Vladimirović) zaklopio je dne 1. veljače zauvijek svoje oči. Umro je iznenada u Londonu, gdje je boravio u političkoj misiji i gdje je nedavno cijelom svijetu objavljena ona deklaracija, koja je donekle plod njegovog rada. Dr. Jehiel Členov rodio se je godine 1863. u Kremenčugu (Ukrajini) i nastanio se poslije u Moskvi, gdje je kao vrstan liječnik bio opće cijenjen. Već poslije pogroma godine 1881., sudjelovao je mladi Členov sa oduševljenjem i revnosti u svim pokretima svijesnog ruskog židovstva. Od godine 1882. neumorno je radio za ostvarenje cijonističkog idejala. Najprije kao član zajednice »Hoveve-Cijon«, a od prvog bazelskog kongresa god. 1897. i kao član svjetske cijon. organizacije. Preko 25 godina stajao je na čelu niske cijon. organizacije i ruskog povjereništva Zid. narodnog fonda. CH prvog cijon. kongresa bio je neprekinno članom akcijonog odbora, uprave Žid. kolonijalne banke i Zid. narodnog fonda. Na bečkom kongresu, godine 1913. izabran je podpredsjednikom i političkim upraviteljem užeg akcijonog odbora, pa se toga radi preselio iz Moskve u Berlin. Na početku rata vratio se je u Rusiju, gdje je blagotvorno djelovao na području skrbi za ratne bjegunce. Nakon buknuća revolucije preuzeo je vodstvo cijon. organizacije . od tada, pa sve do smrti, neprestano je putovao i svojim radom naročito pripomagao. da su gotovo svi odlučujući svjetski faktori priznali, bilo na koji način, opravdanost cijon. nastojanja. Možemo reći, da je Členov posljednjih godina prije rata, a pogotovo za vrijeme rata, bio pravi pravcati vodja židovskog naroda, luč galuta! Skoro četrdeset godina radio je dr. Členov intenzivno kao cijonisla, a da uz to nije .zanemario svoga liječničkoga zvanja. Osobita darovitost i sjajne sposobnosti učiniše ga doskora prvakom i vodjom. R di svoje dobrote, miroljubivosti i čednosti, bijaše svakome mio i drag. A radi njegove savje mosti, vjernosti, poštenja i konzekvencije cijenili i štovali su ga takodjer svi oni, s kojima je dolazio u dodir. U novije doba istakao se i kao vrstan diplomata, pa je većim dijelom njegova zasluga ona opsežna informativna akcija, koja je urodila deklaracijom engleske vlade za cijonizam. Osobiti dojam u cijelom svijetu proizveo je govor dra Členova na kongresu ruskih cijonista poslije uspjele proljetne revolucije 1917. U ovom govoru izjavio je Členov otvoreno, da je cijon. pokret doduše zahvalan ententi na njezinoj političkoj pomoći,

ali da želi svoje ciljeve postići bez ikakvog neprijateljstva prema Turskoj ili drugoj kojoj vlasti. Cijonizam da radi za dobrobit židovstva i čovječanstva i hoće da bude neutralan. Poslijednji je istup dra Čienova manifest, koji je supotpisao po njegovom drugu i saradjiiku N, Sokolovu. U manifestu pozivlje se židovski narod da ustraje u slozi, disciplini i požrtvovnosti, kako bi naša narodna domaja doista bila »sasma jevrejska, nacijonalna; sasma slobodna i demokratska*. Velike zasluge dra Členova za židovski narod zabilježiti će naša povjest, jer je njegov organizatorni, publicistički i politički rad veoma opsežan. Uz imena Herzla, Wolfsohna i drugih prvaka narodnih, spominjati će se vazda i ime dra Jehiela Členova, koji je takodjer morao prerano leći u grob; u času, kad je nastao u povjesti židovstva toliko znameniti preokret; u času, kad je počelo svitati u Cijonu.. . . Slava uspomeni njegovoj!

Purim.

Purim je proslava uspomene na kockanje o sudbinu židovskog naroda u eri cara Ahašveroša, koji je vladao od granica Hodu do Kuša nad 127 pokrajina. Zar fabula? Megilat Ester se čita poput novele. Pa ipak njezina radnja može biti čista istorijska istina, u njoj nema ništa vrhunaravnoga, čudesnoga, nemogućega Ahašveroša je i Hamana uvijek bilo i nebrojeno se puta kockalo o život i sudbinu židovskoga naroda. I ako ga nijesu satrli i uništili, ipak mi još i danas osjećamo posljedice njihove protužidovske politike. Zamislimo li se u vremena Ahašveroša, vidjet ćemo da Megilat Ester može bit posve realistički prikaz čiste istorijske istine. Medjutim nije od osobite važnosti, da li je Megilat Ester istorija ili novela, važnije je za nas, da znademo što nas još uvijek veže o tu Megilu, zašto je čitamo i spominjemo, zašto i kako slavimo Purim? Zar mi slavimo Purim? Može ii se zvati slavom, što mi povodom Purima činimo? U najviše općina ne čini se uopće ništa. U hramu se čita Megila. Malo Židova za nju znade, još manje ih dolazi u hram, da je čuju čitati, a najmanje jedva po koji član općine razumije Megilu. Inače ništa Purim prolazi kao svaki drugi radni dan, ništa nas ne podsjeća na naše židovstvo. Nema tu onih veselih zabava, koje su sve Židove jedne općine vezale u jednu veliku obitelj. Nema veselja, smijeha, radosti; nema židovske pjesme i židovske šale nema Purim spielera, nema darivanja siromaha »Mišloah monaus«, nema posjećivanja. Samo po koje izraelsko dobrotvorno gospojinsko društvo priredjuje svoju obligatnu zabavu u korist društvenih sred-

stava, nu i to premda na Purini ipak bez veze sa Purimom. Izmedju nas i Purima nema veze, jer ne razumijemo Megilat Ester, jer smo izgubili istorički kontinuitet, jer smo izgubili osjećaj zajednice sa našim očima i djedovima, sa našom prošlosti i sa našim narodom. Purini siromašnog geta i tužnog židovskog naseobenog rajona jest blagdan židovskog naroda: blagdan veselog sjećanja, čvrstog vjerovanja i velike nade u budućnost; blagdan narodnog preporoda, izraz energije i zdrave duše židovskoga naroda. Purim srednjo i zapadnoevropskog galuta nije blagdan, nego tupa rezignacija odnarodjenih, dušom zakržljalih židovskih elemenata. Naše zanemarivanje židovskih blagdana, svetinja, običaja i ustanova je takodjer jedno kockanje, jedno lakoumno izigravanje židovskih interesa. I to je jedan Purim, nu Purim židovske rezignacije. A mi ne ćemo da rezigniramo! Zato moramo opet uspostaviti kontakt sa našom židovskom prošlosti, sa našom židovskom braćom. Moramo oživjeti staru slavu Punina. M>.ranio šimi poznavanje i razumijevanje Megilat-Estere, koja unatoč tako jednostavne kompozicije krije u sebi mnogo blago. U prvom su redu naše majke, ženei sestre zvane, da prouče Megilat Ester i povuku nužne konzekvence. U središtu ladnje stoji Esfera, inače nazvana Hadasa. To ime podsjeća svojim korjenom na zakon; dakle na vjernost zakonu, vjeri i narodu otaca. Vjernost Hadase omogućila je spas židovskog naroda, osujetila je okrutne Hamanove osnove. Premda je postala kraljicom, Hadasa se nije uzoholila, ni uzobijestila. Nije razvila raskoš, nije joj sve nastojanje išlo za tim da dobije što više toaleta, šešira i nakit?, da polazi šio više kavana i koncerata i da se što više zabavlja. Ostala je čedna kći starca Mofdehaja, te ga je dnevno posjećivala i preko njega uščuvala vezu sa svojim narodom. A kada je propast zaprijetila njezinom narodu, ona se nije zatajila, nego je ponosno stala na stranu naroda spremna žrtvovati ljubav muža i carsku krunu, pa i sam život, za spas naroda. Premda je znala, da bi joj careva nesklonost donijela istu kaznu, što je ovršena na njezinoj predšasnici, kraljici Vašti, ona nije ni čas oklijevala. Smislila je osnovu i stupila pred kralja, da od njega zatraži ukinuće već proglašenoga lex Haman. Ester je pobijedila, nu ne zato što je bila tako lijepa i što je nosila na glavi kraljevsku krunu. Pobijedila je ljepota njezinog karaktera i njeznine duše. To joj je dalo snagu, to joj je u pravo vrijeme i na pravom mjestu omogućilo ispravno držanja i stavilo joj u usta prave riječi. I naše Estere treba da postanu Hadase, vjerne kćeri židovskog naroda*. Hadase do• To će im donijeti ugled, za kojim tako grozničavo teže, a ne mogu ga postići, doklegod se odnarodjuju i doklegod nedostojno bježe za svim što je tudje.

Dopisi za ursdniitvo i upravu šalju se na adresu ZAGREB, Dražkovićeva ul.Sß.l.kat. (Lav Stern) Rukopisi ss ne vračaju.

God. U.

Izlazi dvaput aijaiačno. Pretplata: Uodlinjc K 10, polufodlinja K i, ćctrrtgodiinje K S. Pojadlai kr. 40 fi.

Broj 4.