Жидов

zovanog narodnog pokreta, već su i zahtjevi ogromne većine židovske demokracije. Revolucionarno preustrojstvo temelja židovskog narodnog opstanka osnutkom narodne domovine u Palestini može da bude samo djelo vlastite pomoći židovskog naroda. Ali ono što imademo pravo tražiti od drugih naroda, a naročito od internacionalnog proletariata, to je zahtjev da se uklone one umjetne zapreke, koje otešćavaju i zaustavljaju proces razvoja židovskog narodnog života u Palestini. Zaprečivanje židovskog kolonizafornog djelovanja protuslovi demokratskim načelima slobodne seobe masa, koje traže zaradu i pravu samoodredjenja naroda. Težnja židovskog naroda za nacionalnom koncentracijom u Palestini u potpunome je skladu sa kolonizatorskim zadaćama čovječanstva. Naseljenje ove rijetk > napučene, najvećim dijelom neobradjene zemlje, koja je uporabom mo dernih proizvodnih metoda . sposobna, da primi milijune novih naseljenika, sa židovskim za zemljom gladnim narodom, bilo bi ne samo preokret u njegovom životu, nego i velika dobit za pučanstvo same zemlje i za napredak svijeta. Jasno je, da ovo naseljivanje neima ništa zajedničkog sa kolonialnom osvajačkom, ekspanzivnom i eksploatacionom politikom. Židovski narod, koji ;;e posjeduje nikakovih državnih prisilnih sredstava, koji ne traži nikakovih tržnih područja i snrovinskih monopola za proizvodnju robe jedne matice zemlje, ne može na to misliti da u Palestini tjera kolonialnu politiku i da potlačuje urodjeno pučanstvo. Židovski narod teži za osnutkom jednog osiguranog radnog područja za svoje iskorijenjene luta juće mase, te hoće, da u mirnom zajedničkom radu sa arapskim pučanstvom podigne produktivne sile zemlje. Židovska je kolonizacija već sada postala vrlo važan faktor gospodarskog razvitka Palestine. Židovsko je naseljivanje nosioc naprednih metoda rada, viš' g načina života, većih zahtjeva zarade, te može stoga arapskom pučanstvu samo pomoći, da se digne iznad svog primitivnog kulturnog i gospodarskog stepena. Tako stoji ponovno židovsko naseljivanje Palestine n savezu s velikim kolonizatorsk m interesima čovječanstva, za koje je nastojanje, da se jedini 1 eskućni narod svijeta ukorijeni ir svojoj zemlji od vanrednog interesa, jer se svijet ne može umiriti sve dotle, dok je židovski narod, koji je tijesno vezan sa sudbinom svih naroda lišen normalnih uvjeta za- razvoj svoje narodne osebujnosti. Židovski narod, čiji sinovi krvare na svim frontama u tragičnoj borbi jednih protiv drugih i koji je iza fronte strašno trpio radi uklonivih i neuklonivih ratnih grozota, imade pravo na zahtijev da mir, koji će doći. mora i njemu obezbijediti opstanak i slobodan razvitak.

„Hrvatska država“ o purimskoj zabavi.

Izdavač »Lokalne korespodencije«, Vladimir Pavlaković prije Steiner, prekrštan Židov, poslao je svim zagrebačkim dnevnicima izvješće o purimskoj zabavi i završio to izvješće riječima »Moramo dakako na žalost konstatirati, da je osim posjetioca nastojao i dio odbora naročito članice tog odbora prikazati ovu zabavu i djelomice u programu, a pogotovo nakon programa kao da nismo u Hrvatskoj«.

Njegovo izvješće nije donio nijedan od zagrebačkih dnevnika, a samo je »Hrvatska država« povodom toga izvješća donijela bilješku pod naslovom ~Kao da nijesmo u Hrvatskoj*', koji osim gore navedene stavke sadržava još slijedeće razmatranje: „Najprije pitamo upravu hrvatskog konzervatorija, kako može davati svoje prostorije za protu-hrvatske zabave? S druge pak strane opominjemo gradjaue Židove, da ne zaborave, da se nalaze u Hrvatskoj, u doba kad se je nacionalizam svijest i ponos narodni tako podigao, da apsolutno ne ćemo trpjeli, a još manje dozvoliti bilo kakove izazove. Neka ne zaborave, ako nastave ovako, da ih svijestan narod može pogoditi u onu žilu kucavicu, koja ih je i dovela k nama. Zahtijevamo i tražimo, da nas nitko ne izaziva, a najmanje onaj tko od našeg znoja živi, i tko iz naših truda milijune stječe! Član našega uredništva g. Lav Stern razgovarao je sa urednikom ~H. d.“ i rastumačio mu, kako je ~H. d.*‘ nasjela izdavaču ~L. k.“, koji je nemogavši iznijeti nikakav konkretni prigovor, iz zlobe i pokvarenostj svoje izvješće završio formulom, iz koje bi neupućeni mogao zaključivati, da su se na purimskoj zabavi dogodile bog zna kakove nepodobštine i da je tamo vladala tendensa vrijedjanja hrvatstva. Urednik ~H. d.“ požalio je, da je nasjeo i molio, da mu se pošalje ispravak, što će ga uvrstiti i popratiti sa odgovarajućom izjavom uredništva ~H. d.“ O. Stern poslao mu je nato slijedeći članak; Kao da nismo u Hrvatskojl Povodom Vaše notice pod gornjim naslovom u broju 42. Vašeg cij. lista, slobodan sam kao član priredjivačkog odbora purimske zabave zamoliti Vas, da izvolite uvrstiti sljedeći ispravak: Konačni pasus izvješća „Lokalne korespodencije** o karakteru te priredbe je tendenciozno prikazan što već sama stilizacija njezine „kritike** o toj zabavi daje naslućivati, jer nije navela, niti je mogla navesti niti jedne činjenice koja bi dozvoljavala zaključak, da je tom zabavom hrvatski karakter grada Zagreba ili čak naše domovine ma u čemu povrije djen. Ako je „Lokalnoj korespondenciji 1 * bilo do toga, da konstatira, da ta zabava nije imala hrvatski karakter i da nije bila manifestacija za hrvatstvo, onda je to trebala konstatirati na način, da otuđe ne izadje nikakav prigovor niti prema priredjivačima, niti prema posjetiocima te zabave, jer nama nije opće bilo do toga da tom zabavom manifestiramo hrvatstvo. Upravo obrnuto, išli smo za tim, da priredimo jednu čisto židovsku zabavu, što nam je i potpuno uspjelo, te mislimo, da osim pokrštenog Židova Steiner-Pavlakovića ne će biti nj koga, koji bi Židovima osporio pravo, da židovski narodni blagdan proslave jednom židovskom zabavom. Slavili smo židovski narodni blagdan ~Purirr.“ te smo nastojal l koncertu i cijeloj zabavi dati čisto židovski značaj tim. što smo na program koncerta stavili po mogućnosti samo židovsku pjesmu i židovsku muziku. Nama je nedokučivo, kako bi takov program ili takova priredba mogla povrijediti hrvatske inte. teše i zadobiti protuhrvatski karakter. Znademo pouzdano, da je tako tendencijozan prikaz karaktera zabave samo čin lične osvete pokrštenog Židova, kojemu je u njegovoj beskarakternos i uspjelo dobiti pristup na jednu zabavu, na koju ga nismo htjeli pripustiti, upravo zato, jer je pokršten Židov, a dakako, da nismo imali nikakvog povoda, da ga na toj zabavi onako obilno

i mukte pogostimo, kao što se je bio nadao. Prema tomu nije bilo povoda, da se cijenjeno uredništvo obori na Židove i da im na ovakav način dijeli ovakove lekcije. Priredjivači te zabave, nacionalno osvješćeni Židovi, ne mogu nikako i nikada zaboraviti, da su u Hrvatskoj i upravo njihova židovskonacionalna svijest i njihova pravdolju b i vo s t isključuje posvema mogućnost, da bi oni mogli izazivati i vrijedjati hrvatstvo. Jednako su upravo ovi nacionalno osviješćeni Židovi držali nemogućim, da bi upravo nacionalno osvješćeni Hrvati u toj zabavi mogli vidjeti povredu hrvatskih interesa, da bi nam mogli htjeti osporiti pravo, da uvijek dostojno manifestiramo našu pripadnost židovstvu i da bi nam se moglo kazne radi zaprijetiti inauguriranjem antisemitičke politike progroma i bojkota, Deviza je mladožidova; ~T u d j e poštuj a svojim se dič i 1“ Mi smo toj devizi uvijek i svagdje bezuvjetno vjerni i dosljedni, a držimo neukusnim i štetnim, pa i odurnom farizejštinom, ako predstavnici drugih naroda, a naročito predstavnici naroda, koji se takodjer bori za realizaciju nacionalnih ideala, ovu devizu ne primjenjuju na sve narode; ako iz te devize samo hoće afirmirati pravo, da se poštuju njihovi nacionalni interesi, a ne će, da iz te devize povuku zaključak, da je i njihova dužnost poštivati svetinje drugih narodnih skupina. Ne mogu preći preko zadnje izreke, koja govori o Židovima kao skupini, koja živi od tudjeg znoja i stiče milijune od tudjeg rada. To je jedna maksima gospodarstvenog antisemitizma. Ta je maksima već hiljade puta oborena i dokazali smo nedavnp u našemu listu »Židov«, kako je ova tvrdnja neosnovana i štetna. Ovdje se ograničujemo samo na konstataciju, da Židovi nigdje, pa ni u Hrvatskoj ne živu o tudjem znoju, nego u najpovoljnijem slučaju uživaju samo plodove svojeg marljivog, savjesnog i okretnog rada. Prigovor življenja o tudjoj muci sadržaje prigovor lihvarstva, pa moramo energično ustati protiv tvrdnje, kao da bi Židovi bili lihvari Ako u našoj domovini cvate lihvarstvo u većoj mjeri, nego drugdje, onda je to upravo očit dokaz, da to lihvarstvo ne potječe od Židova, jer je procenat Zidova u ovim zemljama veoma malen. Jasno je. da se prekomjerno lihvarstvo u Hrvatskoj, a naročito u Lici, Hrvatskom Primorju. Dalmaciji i Istri, gdje Židova gotovo i nema, imade pripisati tomu, što upravo nežidovski elementi u Hrvatskoj uspješno lihvare.

Svjesni Židovi ne idu za tim, da bilo kome laskaju. Oni će bez obzira na ma kakove prijetnje ostati vjerni svojim idejalima i živjeti i raditi onako, kako im njihova osobna i narodna čast nalaže. Dosljednjo tomu, oni će i dalje svakom zgodom pod upi rat i nacionalno-hrvatske težnje i sudjelovati u radu oko realizacije hrvatskih idejala. Ipak mislimo, da se takav rad Židovima ne smije nepotrebno otešćavati razvijanjem antisemitske propagande, a to i ne leži u interesu hrvatstva, jer na žalost naša domovina ne ima toliko sposobnih, razumnih, bogatih i poštenih radnih sila i jedinica, da bi sj mogla dozvoliti luksus isključivanja Židova iz javnog, društvenog i gospodarstvenog života.

STRANA 2.

»ŽIDOV« (HAJ’HUDI)

BROJ 5.