Жидов

ŽIDOV

HAJ’HUDI

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA.

1. svibanj 1918. - ZAGREB -19. ijar 5678.

Na uvaženje! Poradi općenitoga žtrajka slagara u Zagrebu, izašao je ovaj broj umjesto na 8 samo na 4 stranice. Molimo cij. pretplatnike, da uvaže poteškoće, s kojima se imadu boriti izdavači lista. Bude li do budućeg broja štrajk dovržen, izaći če „Židov 11 opet u većem opsegu. Uprava i uredništvo.

O organizaciji mladeži.

U zadnje nam vrijeme dolaze vijesti 0 sve jačoj koncentraciji židovskih sila, koja se poglavito očituje u čvrstom sjedinjenju židovskih društava. Uzrok loj koncentraciji leži u položaju, koji je nastao uslijed rata. Nadajmo se, da će i kod nas, čim to prilike donekle dopuste, doći do novog, jakog društvenog života, i da će poglavito naša mladež nastojati, da dodje što prije do potrebne joj organizacije. Držim, da je to vrijeme blizu, i da je nužno, da već sada razmišljamo o obnovljenju ovog područja židovskog života, koji je u ratu u tolikoj mjeri nastradao. Neću da izlazim sa novim prijedlozima, jer vjerujem, da će mladež sama naći pravi put, pa hoću samo, da nešto kažem o izletničkom savezu „BlauW e i s s“. Ovaj se savez u razmjerno kratkom vremenu razgranio po Njemačkoj, Švedskoj, Holandiji, Švicarskoj, Rusiji, Austriji i Madžarskoj. U svom se načinu oslonio na engleski i njemački izletnički pokret, koji je nastao koncem 19. stoljeća kao reakcija .proti modernom načinu života, koji nam je mladež sve više udaljivaood iđejalizma i prirode. Najjače sredstvo za pdgoj moralno 1 tjelesno zdrave mladeži vidi taj pokret u što užem dodiru mladeži s prirodom. U Njemačkoj postoje tri oblika izletničkih udruženje, i to : ~Pfadfinderbund“, „Jugendwehren“ i ~Wandervogel“. Prva su dva saveza u neku ruku vojničke omladinske organizacije i zato ih najviše podupiru vojničke oblasti. Za vrijeme rata se opetovano govorilo o uvedenju opće dužnosti mladeži, da ustupi u te saveze, i to u svrhu priprave za vojnu službu. Članovi tih saveza su uniforirani. Jedino je »Wandervogel« čisto izletničko udruženje, te mu je glavnim ciljem, da priredjuje izlete. Sve što izletniku treba, priredjuje si sam. Tako kuha hranu u prirodi, noći, ako se desi prilika u sjeniku, i zazire od nikotina i alkohola. Članovi ovog saveza nisu uniformirani. Glavni im je cilj jednostavnost, i što uži dodir s prirodom i njezinim ljepotama. Na taj se način nastoji probuditi u mladeži ljubav za prirodu i rodni

kraj. Godine 1913. brojio jd taj savez oko 80.000 članova. U njega se ugledala organizacija ~Blau-Weiss“. Našoj je mladeži taj novi pokret nužniji nego ikojoj drugdj. jer se upravo tu radi o mladeži, koja je radi zvanja roditelja udaljena od prirode. Naravno je, da mladež, kojoj su predji već kroz više generacija otudjeni od prirode, ne ćuti s njom nikakovih veza, pa je to jedan od najvažnijih uzroka, da je naša mladež tjelesno slabija i nervoznija od druge. ’Nu tu ulaze i momenti ćudorednog značenja. Naši dječaci i djevojčice žive u društvu ljudi, koji materijalistički misle i rade. Premda su po svojim nagnućima idejaliste, ipak ih je težak boj za opstanak učinio skeptičnima, ironičnima, neveselima i prirodi otudjenima. Dodir s prirodom treha da dobrotvorno djeluje na tu mladež, i da u njoj probudi ljubav za život. Mladež neka slobodno teži za realnim ciljevima, ali ipak ne smije izgubiti ljubavi z« prirodu. Neka mladež nauči i spozna, kako se iz prirode vazda dade crpsti nova snaga za sv ad?v»mje poteškoća svakdanjeg života. To ne vrijedi u istoj mjeri za ortodoksne obitelji, u kojima se idejali više njeguju. Ali i tu se prečesto dogadja, da se intelektualni život odviše precjenjuje na račun tjelesnoga boljka, pa je posljedica toga. da mladeži nedostaje sretna harmonija izmedju duševnih i tjelesnih svojstava. Zadaća je izletničkog pokreta, da popravi nedostatke takovoga odgoja, računajući s time, da će židovski mladić, kad se približi prirodi postati svježijim veselijim, odvažnijim; da će ga dodir s njom dovesti do novih boljih, idejalističnih nazora o svijetu i životu. Dodir s drugovima imade da ojača u njemu čuvstvo i spoznaju židovske zajednice i židovskog solidariteta. Treba da nauči, da pojedinac mora žrtvovati dio osobne udobnosti i samostalnosti, ako se radi o postignuću zajedničkih idejala. Židovski je cilj naše organizacije, da u mladeži ojača čuvstva židovskog ponosa, odgovornosti i zajednice. Naravno je, da se ne smiju jednostrano njegovati tjelesni momenti i zanemariti duševni, pa je stoga zadaća ove organizacije, da njeguje i židovsku pjesmu, literaturu, znanost, i učenje jevrejskog jezika. Na koncu ću još spomenuti neke podatkeiz povjesti razvoja pokreta„Blau-Weiss“ Prve mu tragove nalazimo u Berlinu 1912. Jaki porast počinje 1913. kad je savez počeo izdavati savezni literarni list. God. 1914. došlo je do fuzije njemačkih i austrijskih udruženja. Sada savez broji preko više hiljada članova. Rat uije zaustavio razvoj organizacije tako, da ona danomice sve više raste. Nadajmo se, da ni naša mladež u tom pogledu ne će Zaostati za drugom ži-

dovskom mladeži, i da će se skoro i kod nas pojaviti ~plavo-bijele“ družine. U ovom sam članku nastojao da potaknem osnutak sličnih organizacija u našim krajevima. Poslužio sam se podacima iz knjižice ~Blau-Weis-Fiihrer“ koju je izdalo Savezno vodstvo u Berlinu 917. Ja sam boravim u inozemstvu, pa mi nije moguće, da u većoj mjeri sudjelujem pri osnutku. Možda će se naći prijatelj mladeži, koji će stvar uzeti u ruke. Radi uputa valja se obratiti na Bundesleitung ~Blau-Weiss“ (Hilde Preuss), Berlin. W. 15 Uhlandstrasse 23.

Gustav Gross

Cijonizam i svjetska politika.

Major njemačkog general, stožera u. m. Franz Karl Endres, koji je služio dugo u otomanskoj vojsci i vrlo dobro poznaje prilike u Turskoj, izdao je knjižicu pod naslovom: „Cijonizam i svjetska politika (Fr. Endres: Zionismus und Weltpolitik. 1918. Verlag Dunker und Humbold. Miinchen und Leipzig. M. 2.) Major Endre* je već opetovano, publikacijama i predavanjima, zauzeo stanovište za cijonizam. I u ovoj knjižici zagovara toplo podupiranje cijon. nastojanja. Knjižica, koja nam daje jasnu objektivnu sliku cijonizma, prikazuje njegovu znamenitost za Tursku i za politiku obih skupina velesila, razdijeljena je u tri odsjeka. U prvom: „Ideja i razvoj cijonizma" daje autor pregled preko ideja prije pojave polit, cijonizma i opisuje djelovanje dra Theodora Herzla, za kojeg veli „da je umro radi ljubavi prema svojem narodu, kojemu je žrtvovao sve. To je kadar učiniti samo velik muž“. Drugi odsjek bavi se „razvojem prilika u Palestini". Za žid. kolonije i kulturni rad u gradovima, veli Endres, da su „oaze orijenta", te da daleko nadvisuje sva poduzeća urodjenika Turaka i Arapa. K tomu je cijonizam u Palestini dokazao, da smisao za materijalno ne priječi razvoj kulture židovstva: „Lijepi nesebični idejalizam provlači se kroz sva cijonistička djela." Treći odsjek; „Cijonizam u okviru svjetske politike" bavi se u prvom redu odnošajem prema Turskoj, pa dokazuje kako je preporod Palestine velika korist za Tursku. Zatim autor govorio o obećanjima zemalja entente, te veli da podupiru cijonizam iz sebičnih razloga. Što se tiče Njemačke i centralnih vlasti, to je u njihovom interesu, da Turska ojača useljivanjem Židova u Palestinu. Time će žid. iseljenici manje dolaziti u Njemačku, koja je i onako prenapučena. Na koncu osudjuje Endres nastojanja antisemitizma i dokazuje da se s kršćanskog gledišta ne može prigovoriti cijonizmu. Svoj konačni sud sabrao je autor ovako; „Dostaje nam

na ■■«■■■■■• ■■■■■■■■• na flm, Ferkljja i, \ ; Dopisi za uredništvo i upravu šalju se na i adresu ' ! ZAGREB . Oraftevlćmul.Si.l.kit. ■ ; (Lav Stern). Rukopisi se ne ■ ; vraćaju. nnnnnnnana ■■■■■■■■■

God. 11.

■■■««■•■•»■* MUM § Izlazi dvaput mjesečna. I Pretplata: Godišnje K 10. ' polugodišnje K 5, četvrtgodišnje KS. Pojedini br. iO fit S j

Broj 9.