Жидов

Židov

VZi GIfSG-Z'V PfPVtKVZI DO VST\AR!I

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB. PETRINJSKA ULICA BR. 22 ooooooooceooooeo PRIZEMNO. •»»•«»■>• RUKOPIS! SE NE VRAĆAJU, »000000000000000

PRETPLATA: GODIŠNJE K 14.-, POLUOOD. K 7.-, ČETVRTOOD. ’ 00000000 3, 50. POJEDINI 8R.60 F1L.««»» IZLAZI pvAPUT MJESEČNO. »»•«»•••

Pomozimo Palestini!*

Cijela svjetska štampa donosi vijesti o nedostatnim prehranbenim prilikama u Turskćj *i ističe, da u Siriji i Palestini hara glad. Ove nas vijesti opominju na dužnosti prema židovskom pučanstvu sjeverne Palestine, gdje je bijeda još povećana time, što su tamo smješteni evakuirani Židovi iz južne Palestine, koju su zaposjeli Englezi. Držimo, da na očigled takvog stanja ne smijemo ostati mirne duše i dopustiti da nam od gladi poumiru naši suplemenici u Galileji i Samariji. Ne smijemo prepustiti užasnoj sudbini hrabre pionire židovske obnove: Oni su kroz tri decenija prkosili svim velikim zaprekama i poteškoćama junačkom samozatajom i požrtvovnosti, a nisu se iznevjerili svome idejalu niti u ovim strašnim godinama rata. Doista, ovi patnici zavrijedjuju drugačiju sudbinu. U ovaj čas neka imadu na umu svi Židovi, da valja od smrti spasiti mnogo hiljada židovskih duša, koje se sada nalaze na rubu propasti. Samo brza i izdašna pomoć moći će donekle üblažiti one grdne rane, što no su već zadale bolesti i glad siromašnom pučanstvu Palestine. Učinimo dakle svoju dužnost i darujmo obilno za üblaženje goleme nevolje naše braće u zemlji naših otaca! • Darovi neka se šalju na Banku za trgovinu, obrt i industriju. Zagreb, za račun Ž. N. F. s oznakom „Pomoć Palestini".

Asimilacija.

Svi Židovi osjećaju nesnosnost sadašnjega stanja. U svima živi želja i nada, da će se postepeno promijeniti, ali posvema im je nejasno, kojim će pravcem udariti razvitak. Samo grupa ~asimilanata“, kojima se raspad židovstva i stapanje Židova s drugim narodima čini najprirodnijim i najboljim izlazom, pokazuje u svojim nazorima logike i dosljednosti. Oni nemaju više nikakova interesa za budućnost židovstva, od koje ne očekuju ništa ni za se, ni za druge. Oni nazrijevaju u što bezbučnijem iščezavanju Židova najrazboritije bistrenje stanja, pa jer općenito više ne ustraju uz vjerske zasade predajnoga židovstva, to im nije težak put do krštenja, koje se shvaća kao puka spoljašnja stvar. Neki • Iz knjižice; „Program Cijonizm a". Napisao Richard Lichtheim. Preveo dr. Aleks. Licht. Dobiva se u upravi „Židova". Cijena K 2..

doduše ne će da se krste iz ponosa ili vjerskoga poštenja, ali principijelno vide u nestanku židovstva riješenje problema. Bez sumnje mogu zahtijevati pristaše ovakova shvaćanja, da se njihovo stajalište poštiva i shvati logično nepobitnim. Asimilacija je Židova u istinu teoretski moguće riješenje židovskoga pitanja. Povijest znade za bezbroj primjera ovakih asimilacijonih procesa, kojima su iščeznuti narodi i narodni ostanci | Zapreke asimilaciji. | Dakako; što se tiče Židova, asimilacija je osobito teška. Sđma činjenica, što su se Židovi, iza što su izgubili državu i iza što su prognani iz Palestine, održali kao putnički narod dvjema tisućama godina, jasno pokazuje, da su tu djelovali osobiti uzroci, koji su zaustavljali-običajni tečaj istorijskoga razvitka; utapanje raštrkan,h narodnih ostanaka u okolini. U istinu je židovski narod znao da se održi uza sva neprijateljstva i da očuva svoje jedinstvo. Nije ovdje mjesto, da istražujemo povijesne uzroke ove posve osebite pojave. To stoji, da su Židovi ženidbama između se i strogo uređenim porodičnim životom izvanredno ojačali žilavost svoje rase, a podjedno svojim duševno religijsk m kulturnim tvorevinama svezali sve Židove na svijetu čvrstom vezom. Besprimjernom vjernom privrženosti ustrajali su Židovi uvijek uz židovstvo. Ni vojske Rima, ni lomače srednjega vijeka, a ni progoni sadašnjosti nijesu mogli razoriti židovsku zajednicu. Uvijek se tek razmjerno malen dio Židova dao sklonuti spoljašnjim probicima, da oibjegne svoju zastavu. Uočimo Ir sad savremene mogućnosti, to se u asimilaciji može nazrijevati izlaz samo za jedan mali dio Židova. Većina Židova, koja broji milijune, ne može i ne će da nestane. Asimilacija se dakako dade postići samo mješovitim brakom, a tomu je pretpostava posvemašnja zajednica, i politička i kulturna, izmedju Židova i nežidova. Predočimo li sebi položaj istočnoevropskoga židovstva, mora se prema tome poziv na „asimilaciju 1 - ukazati besmislenim. Istočnoevropsko židovstvo je masa, koja je u svakome pogledu posvema odijeljena od svoje okoline. Ništa ne mami hrišćansko pučanstvo, da se veže s ovom masom, da je upije u se društvenim izjednačenjem i mješovitim brakovima, jer ova je židovska masa siromašna i prezrena. A gotovo jednako stoji stvar u zapadnoj Evropi.

Ovakovi se mješoviti brakovi sklapaju veoma često u velikim gradovima. Ali u masu pučanstva to ne dira ni najmanje. Židovi su narod srednjega staleža, a baš hrišćanski je srednji stalež, radi žestoke gospodarske konkurencije, glavno žarište antisemitizma. Ako nadalje pomislimo na sve one opreke u raspoloženju, koje postoje izmedju Židova i hrišćana, uočimo li to, da društvene i vjerske razlike većinom vrlo nepovoljno utječu na bračnu zajednicu, pa da se s toga svi društveni slojevi klone mješovitih brakova, to se sada ukazuje mogućnost pomiješanja vrlo ograničenom. Prečesto se previdja, da za asimilaciju jpdne manjine nije odlučna samo njezina volja, već prije svega volja većine. A uz sveukupno stanje Židova posve je jasno, da će hrišćansko pučanstvo biti sklono asimilaciji Židova samo u onim slučajevima, kad se o nju vežu očiti probici. Tko poznaje stanje židovskih masa i društvene prilike sadašnjosti, mora označiti riješenje židovskoga pitanja asimilacijom neprovedivim već samoga bračnoga problema radi. K tomu pridolazi, da volja za asimilaciju postoji i u Židova samo vrlo ograničena. Bez obzira na materijalne štete i društvene poteškoće, koje su za Židove većinom spojene s mješovitim brakom, djeluju u židovstvu još i danas jake sile u prilog održanju. Pretežna većina ustraje uz židovstvo kao vjersku, plemensku i kulturnu zajednicu. Asimilacija u najširem smislu svijesnoga napuštanja svega, što je židovsko, znači za većinu Židova unutrašnje osiromašenje, te je vezano o toliko poniženje, da mora djelovati odvratno na samosvjesne prirode. Moralna ocjena Asimilacija zahtijeva asimilacija. ne samo napuštanje židovstva, već i zatomljivanje najprirodnijih čovječjih osjećaja. Namisao, te bi se htjelo da nestane iz rođjene zajednice, namisao odijeliti se svjesno od karike prošlih pokoljenja, da se što bezbučnije utone u mnoštvu okoline, sama je sobom nedostojna. Izrugivanje rodjenoj vrsti, kako je običajno u židovskih asimilanata, djeluje do skrajnosti odvratno na tankoćutne prirode, bili to Židovi ili hrišćani. Potajno iščezavanje kao životni cilj to je smisao svjesne asimilacije. A koja nagrada čeka asimilacijonoga Židova? U mnogo slučajeva dolazi do spoljašnih probiti odijelivši se od židovstva, ali dobiva zato u zamjenu život, koji samo

GOD 11.

1. kolovoza 1918. ZAGREB. 23 aba 5678.

BROJ 16.