Жидов

Židov

17. rujna 1918. ZAGREB. 11. tišri 5679.

i giflsilS-Z'V PITANJA -Zl DOVSIAA

Cijonizam i omladina.

Cijonizam je zahtjev, kojega moramo upraviti najprije na samog sebe, a onda tek na druge. Cijonizam obvezuje! To neka je naša prva spoznaja. Ono novo židovstvo, koje želimo, moramo najprije usaditi u naša srca i naše duše, prije nego li kanimo obratiti druge. Da su svi cijonisti već i novi Židovi, tada bi bili mnogo bliži cilju. Svi moramo djelovati, ne svojim govorima, već svojim cijelim b i vštvovanjem i načinom života, pa ćemo time najbolje opovrgnuti antisemitske i druge laži i predrasude. To vrijedi naročito za omladinu. Ona je sposobna za izobrazbu, a idejali mogu još utjecati na njezin duševni razvitak. Osim izobrazbe karaktera i jake volje, potrebna je i izobrazba duha. U utakmici, koja postaje sve to nepovoljnija za Židove, treba da svaki pripadnik naroda razpolaže sa što više znanja i umijeća. A od cijonista se zahtijeva velika mjera naobrazbe, jer inače nije moguće razumijevanje problema i zadataka žid. narodne politike. K tome dolazi činjenica, da su žid. problemi mnogo zamršeniji, nego li problemi ikojeg drugog konsolidiranog naroda, na pr. Nijemaca ili Čeha, kod kojih je pitanje nacijonalizma tako jednostavno. Zato mora žid. omladina nastojati, da općenitim studijem moderne znanosti prouči socijalna, nacijonaina i kulturna pitanja, te da tek onda svoja iskustva primijeni na žid. narod. Nadalje mora omladina cijelim svojim duševnim životom težiti za cijonističkirn idejalom. A to je sred tolikih ne/idovskih utjecaja okoline neizmjero teško. Ali imade još uvijek sila, koje su kadre da judaiziraju naša čuvstva. To je vjeronaučna obuka, jevrejski jezik i ljubav za Palestinu. Snaga svakoga naroda ovisna je o vrijednosti pojedinih individua, a ta je vrijednosti opet ovisna o ćudorednoj energiji pojedinaca. Velike i bo- . gate kulture su propale, a neznatne skupine su se održale i kraj najstrašnijeg pritiska, jer su, kao na pr. židovski narod, imale u sebi ćudoredne otporne snage. Cijonizam je ona idealna snaga, koja treba da zaustavi raspad židovstva. 1 dok bude pristaša cijonizma, ne će biti ugrožena budućnost židovstva. Glavno je jaka volja i vjera. To neka imade na umu žid. omladina, a i činjenicu, da su velika istorijska djela izvršile male skupine radikalnih, energičnih ljudi, koji su imali stalan cilj i kojima se nakon nekog opiranja pridružila velika masa. Za židovstvo je nastanilo veliko,

herojsko doba židovstva. Omladina neka se smatra sretnom, što joj je dosudjeno, da sred materijalističkog doba radi, vodjena najčistijim idejalizmom, za napredak židovstva i čovječanstva.

„Objektivnost" domaću štampe.

Za ilustraciju mnogih listova „demokratskih i liberalnih' 1 , za ilustraciju n ač i na, kojim se stvara štimung i raspoloženje naroda prema Židovima, služi dobro ovaj primjer. „Jug" je 22. augusta pisao o nekom 12-godišnjem židovskom dječaku, jer da je govorio njemački i rekao: „Hrvatska pripada Madžarskoj". Samo po sebi je smiješno uopće pisati u ozbiljnom listu o takvoj „izjavi" jednog ' Na to se je, dakako, poznatim načinom odmah generaliziralo. Napisao sam stoga uredništvu „Juga" ovaj list; ~P, n. uredništvu .Juga u Osijeku. U današnjem „Jugu" napadate Židove, što mlad dječak, koji se je povratio na praznike iz Beča, govori njemački i jer da je rekao „Hrvatska pripada Madžarskoj", Strašno je ovo mišljenje jednog 12-godišnjeg dečka! Ali dopustite: što se nas ostalih Židova tiče brbljanje ovakovog derana?! No bezobrazluk je ovakove slučajeve generalizirati i namijeniti ih svim Židovima. To je uostalom vrlo stara metoda, koju ste dakako i vi poprimili. Da naša židovska djeca govore isključivo hrvatski, dokazuje ovaj primjer: Jučer su šestorica židovske djece ispod deset godina priredila u privatnom dvorištu neku vrst dječjeg koncerta. Čulo se je, da ta židovska djeca govore isključivo hrvatski. Mali devetgođišnji židovski dječak govorio je u svom proslovu izvrsnom hrvaštinom, kakvu se i medju nežiđovskom djecom u - Slavoniji rijetko čuje. I ta su židovska djeca sakupila (spontano!) za hrvatsku sirotinju K 55. Kako se to slaže s onom zakulisnom tendencijom u Vašem članku? Vaš je dopisnik obični denuncijant, koji hoće ili iz zlobe ili iz gluposti, da usplamti mržnju na Židove. Ovako še je moglo pisati u Hrvatskoj opravdano pred pedeset godina, a ne danas, kad sva narodno-židovska omladina potpisuje iskrenu izjavu simpatije za jugoslavensku deklaraciju, kad govori dobro hrvatski, kad se veseli svakom narodnom napretku Hrvata, kad nastoji da bude od koristi narodu, medju kojim ‘živi. Vaša taktika niie ni raz-

borita, ni politička. Ili zar možda kanite svojim pisanjem izazvati pogrome? Vi mislite, da smo mi još uvijek „vogelfrei", da nas se još uvijek može napadati iz zasjede ? Prisilit će te nas na samoobranu. Pravednost mora da bude podlogom, ne samo svake zdrave vlade, već i svakog poštenog lista. Uvjeren sam medjutim, da ovog lista ne ćete odštampati, jer Vam ne ide u prilog, ne idete za tim, da istražite istinu, već da svakom zgodom pokažete svoj antisemitizam. U Djakovu, 22. augusta 1918. S poštovanjem Franjo Bruck',. Napisao sam ovaj list s namjerom, da upozorim uredništvo „Juga", da se nalazi na krivom putu. Ako napada Židove, koji govore njemački, koji misle, da Hrvatska treba da pripadne Madjarskoj, napada asimilante, koje se ne smije identificirati s narodnim Židovima. No ta je notica generalizirala i namjenivala taj slučaj svim Židovima. „Jug" me nije shvatio. Ne samo da nije priznao, da je imao krivo, već me je napao na vrlo neukusan, brutalno-glup način, „Odgovor" na moj list od 22. augu,sta u „Jugu" od 27. augusta o. g. glasi ovako: „Preuzetnost mladog gospodičića. G. Franjo Bruck, stud. med. iz Djakova, uzrujao se zbog toga, što je jedan naš dopisnik sasma opravdano napao nekog židovskog mladića, koji nije htio govoriti hrvatski. G. Bruck nam piše pismo i veli, da je to s naše strane bezobrazluk i da je to metoda, kojom tjeramo antisemitizam. Poziva se na to, da mladja židovska generacija govori bolje hrvatski, nego mnogi Hrvati. Zbog tog valjda ne bi mi smjeli napasti onog Židova, koji nije htio govoriti hrvatski? Prijetnje u pismu s nekom „židovskom samoobranom", glupave su sa strane nezrelih mladića, koji drže, da su svi protunarodni Židovi imunizirani od opravdanih napadaja, ako se je g. Bruck izjavio za majsku deklaraciju. Schau mal den kleinen Moritz, wie er sich das vorstellt. Glede ostalih izraza u pismu možda ćemo tog gospodičića predati sudu, da se nauči pristojnosti !" Ovom ne treba'komentara. Nekoliko dana nakon toga poslao sam ovaj list: ~P. n. uredništo „Jug" u Osijeku.

GOD 11.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB. PETRINJSKA ULICA BR. 22 ..OCOCOOCOOOO.CO PRIZEMNO. ••««•• RUKOPISI SE NE VRAĆAJU, O.MOOO.OOO.«.*.

PRETPLATA : GODIŠNJE K 14.—, POLUOOD. K 7.—, ČETVRTOOD K 3.50. POJEDINI 8R.60 FIL.«»« IZLAZI DVAPUT MJESEČNO.«««««

BROJ 18.