Жидов

Cijonisti pred mirovnom konferencijom.

Stockholm, 8. marta. (Brzojav.) 0 prjiemu cijonista pred odborom desetorice na mirovnoj konferenciji priopćio je Weizm a nn na Londonskoj čijom, konferenciji slijedeće pojedinosti: Dne 26. februara primio je poziv, da dođe 27. pred konferenciju. Budući da nisu bili stigli američki delegati, zamolk) je odgodu, što više nije bilo moguće. Radi lošeg vremena nisu američki delegati mogli doći niti aeroplanom. Poziv su dobili: Sokolov, Usiškin, Wejzmann, Spire i prof. Si’lvain Levy. Prije vijećanja sastao se nai dogovor Sokolov s Levyem, koji je izjavio, da se posvema slaže s čijomističkim zahtjevima. U samoj konferenciji predsjedao je C 1 e men c e a u. Najprije je govorio Sokolov francuski. Govorio je kratko i jasno, te dokazivao historijsko pravo židovskog naroda. Inatim je govorio Weizmann engleski. On je prikazao ekonomsko stanje Židovai i tumačio zašto Imjorajiu saveznici podupirati pretvorbu Palestine u židovsku narodnu domaju. Jevrejski govor Usiškinov učinio je dubok dojialm na konferenciju. U ime francuskih cijonista podupro je Spire židovske zahtjeve i molio francuske delegate za sklonost prema židovskim željama. Onda je u ime francuskih Z : dova progovorio profesor Levy. Najprije se s izjavama priznanja osvrnuo na cijonizam, a zatim kušao dokazati opasnost (?!) cijonizma za Palestinu! Iz njegovih izvoda proizlazilo je jasno, da govori u du h u asimilantskom i da je htio djelovati na konferenciju u smislu francuskih aspiracija na Veliku Siriju. Levyev govor dojmio se cijonista neugodno, tim više, što nisu mogli s njime polemizirati i jer se nakon njegove izjave Sokolovu, takav istup nije mogao očekivati. Poslije Levya zapitao je Lansing, što ■se imade razumjeti pod »narodnom domajom«. Weizmann je istakao, da Židovi traže za sebe Palestinu, istim pravom, kojim pripada Englezima Engleska. Mora se omogućiti, da se godišnje useli oko 70.000 Židtova, koji će živjeti prema svojim osobinama. Potrebna je uprava, koja će podupirati ostvarenje židovskih ciljeva. Levvevo stanovište zastupa samo 5 postotaka a. dok ostalih 95 postotaka stoji iza cijonista. Levvev strah cd ruskih Židova neosnovan je, jer će cijonizam probuditi sve njihove energije. Poslije Weizmannovih razjašnjenja i obrazloženja bio je Balfnnr očito zadovoljan. Kad su cijonistički 'elegati otišli s konferencije, hr ali su dojam, da vlada za njih povoljno i doženje. Sonr.ir.o im je čestitao osobno, dok je Balfour naložio svom tajniku, da čest a cijonističkira delegatima, a W ’cizii... u neka izjavi, da je njegov govor zvučio kao zveket sabalja nad glavom protivnika. Kongres židovskih Narodnih Vijeća. BcrTir. 7. marta. (Izvorni brzojav.) Židovski dopisni ured u Stockholmu javi ja: U Londonu zaključeno je, da se imade sastati kongres delegata američko-židovsikog kongr-"a i svib židovskih Narcdnh /i jeca, Taj će kongres vijećati izmedju 10. i 15. marta o organizaciji akcije. koja je jv; - na, da se na mi ravnoj konferenciji iz'vojšt . Idovska narodna prava.

Na pragu.

Balfour saopćnje cijouistićkoj delegaciji, da su njezini prijedlozi po odboru desetorice konferencije mira jednoglasno prihvaćeni. Pichon piše predgovor SokolovIjevoj povijesti oijonizma. I Franceska se dakle priklonila onome riješenju židovskoga pitanja, što ga je engleska vlada n novembru 1917. zvainično navijestila, Amerika usvojila, I mi smo imali protiv sebe »Londonski pakt« od god. 1915., koji je Palestinu razdvajao u dvije interesne sfero, u sjevernu, franeesku, i južnu, englesku. Gospoda na Quai d’Orsay-u držala su se prema izvještaj imat, koje smo do nedavno dobivali, toga pakta. Našim je vođama, držimo, konačno pošlo za rukom, da ih predobiju za ono rijesenje, za kojim smo težili: Suverenitet Saveza Naroda nad Palestinom, a njegov mandatar Velika Britanija. I tako smo, nadajmo se, na pragu svoje mete! Cijelim Izraelom ozvanjai moćnim akordima osjećaj jednoga golemoga, u radosti potresnoga narodnoga doživljaja. Naši snovi bivaju zbiljom, mističko vjero- . vanje naših preda političkom činjenicom za unučad! Jehuda Halevi, divni pjesniče, štono si urnr’o na pragu Cijena, pjevajući mu svoj pozdrav, i ti, veliki Teodore Herzlu, svi vi trubaduri naše ljubavi i vi nosioci našega htijenja: evo mi htjedosmo i nije više sanja! Spremaj se, Mivjamo, da zapjevaš pjesmu, kad dospijemo s ovu stranu Crvenoga Mora! Naše je to djelo, štono se evo ostvaruje. Dvije tisuće godina sjedasmo na obalama Baibiloria i naricasmo spominjući se Cijona. Dvije tisuće godina nepcdnosivih progona i patnja. I čudom nekim održasmo se. »Narodi i kraljevi, pogani, hrišćani i muslimani, oprečni jodni drugima u tolikim smjerovima, ujedinili su se u namjeri. da unište ta j narod, a nije im pošlo za rukom. Mojsijev trnoviti grm, okružen pliamenima, vazda je gorio, a da nije izgorio. Još živu pored sramote i mržnje, koja im je svuda za petama« tako piše franeeski protestantski teolog Jakov Bas na g e, prvi nežidovski ist ori čar židovskoga naroda u početku 18. vijeka. Dali smo se zavesti i od inističara Sabatajeva kova, jer su nam dočaravali sanje naših čežnja. A koliko je bilo inističara i izvan našega naroda, koji su vjerovali u to, da ćemo se i opet uzdignuti iz praha, ’z mniz.enja, u koje su nas surovom petom cernuli! Kroz krv i vatru tridesetgodišnjega rata gledali su dolazak mesijanskoga tisućljetnoga carstva, navještavsuog u knjizi Danijel ovoj ; "zđigmićo Izraela: puritanci Cromwellov" Britanije Natanijel Holmes, Edward Nikolas, Toma Collier, hugenot Isaak de la Peyrere i drugi. I opet smo zapali u tmurno čekanje i očajavanje. Dok nije dcšlo doba, gdje gledamo bez. mi«+ike, kao pjesnici, sanjari, ali i realni roPfmm-i zajedno, cilj naš pred naima. I opet su bili uz na.s nežidovski pjesnici, spisatelji, ali i reaiin? političar', srce i nm smjela. Tek u velikome dijelu našega -da kao da je obamrla pradavna v’ i> . Kao nekad puritanski mističari mi smo, mala šačica idealista, tražili izgubljen de«et plemena Izraelovih, koje nam je \ ijalo tek naći i sakupiti sa svih krajeva svijeta, e da se ispune proročanske

riječi Teodora Herzla. Jedva dva plemena. Judina bila su na okupu: mi cijoniste Evo ih s v i h na okupu! Jalov bješe izdajnički pokušaj Sylvaina Levija ii Luciena Wolfai, da nam pred odborom desetorice osujete ciljeve. Oni, tipovi 'bespomoćnog renegatstva, poniženi izađoše, a njihov poraz znači osudu svjetskoga sudišta za sve, kojima je suviše otrovaia krv nar vika, da budu gaženi, da se pritajuju, e da bi još bili kadri stupati ponosno uzdignutih glava. Ali židovski je narod zatekao taj čas okupljen u jednome htijenju. Cijotttističke su vođe mandatari volje cijeloga naroda. To spoznaje sav svijet i zato je uslišao njihov glas. Svima, koji smo prionuM uz Herzlov cijonizam u njegovim počecima, bio je himnom i koračnicom, koja nas je zanašala i pospješivala naše korake. U toj pjesmi živjeli smo kao u višoj zbilji; bilal nam je proročanstvo: neostvareni, a ipak silni čin. Osjećali smo se, brojem maleni, velikima, podređujući se svojim idealima. Kadikad nas podilazi kao neka sjeta, što ne snujemo još koji čas širem raskriliti krila slobodnoga poleta, prije no se spusthua na zemlju, da zadremo u nju plugom. Ali u isti mah već se i prenusmo: spoznajemo, da će nam tek dodir sa zemljom ojačati i našu duševnost, vratiti nam vedrinu, raskidati one oblake, koji su uvijek lebdili između nas i sunca, razvezati krilal, toliko kruta i okljaštrena krutošću mržnje mnogih vi jekova, pa ne će više dati>, da se kad bi htjela da se sva raskrile biju o zidove duševnoga geta. I spoznajemo, te srao tek na pragu, pa da treba još golema poleta duša, da u šefbi nadvladamo težu i tromost; da je još dalek cilj i da ne zavisi o zboru mira, već o nama, kada i kako ćemo stići do njega; da sada tek treba da razvežerao najbolje svoje čovječje i židovske vrline. Ne zaboravimo, da se mi, najstariji kulturni narod u Evropi i Americi, moramo podvrći suverenitetu savezai naroda, jer nijesmo stigli, da izgradimo Palestinu svojom domajom, već smo tek počeli da gradimo. Dalek je još put do mete; koliko Ii treba napona svih duševnih i tjelesnih sila, dok stignemo do njega! Koliko li tisuća našega naroda čeka, da vršeći pijonirslki posao vođen velikom idejom, postane slob dan time, da joj robuje! Koliki li će putem šuštati, umirati, gledajući tek u duhu žuđenu metu! Kolikog li treba fonda ideala, da ne predaju pred krvavim znojem, koji će natapati našu zemlju, da je učine našom! Do nas je, ne do velikih sila, da stvorimo židovsku Palestinu. One nam daju mogućnosti samo; do nas stojis da ib iskoristimo. Za to treba ne može se to dosta često kazati dn se izgrađuje i produbl.Ve jedinstvo našega naroda, da ž/vi snagom pune naše svijesti osnovane na spoznaji silne potrebe njegove. Rask inite, braćo, verige unutrašnje neslobode, koja od nedostojne, sramne bojazm nije dala, da u sav glas položite ispovijest narodnoga jedinstva: Ivri anobi!

STRANA 2.

.ŽIDOV (HAJHUDI)

BROJ 10.

Darujte što obilnije za obnovu Palestine!