Жидов

ŽIDOV

GIfSIO-Z'V PTtWVZI DOVSTAA

K položaju.

Tko prati razvoj prilika u, našim zemljama, morao je opaziti, da se odnošaj, velike ne židovske javnosti prema Židovima I>ogoršava svakim đakom. Još su nam u svježoj uspomeni dogadjaji iza preokreta, kad je sva javnost bila protiv Židova, a novinstvo huškalo narod, raspirivalo strasti i otvoreno ili prikriveno nam se prijetilo pogromom. Mi smo prešli preko toga h uvjerefaj.il, da će novi slobodni duh.zavladati javnim životom, a prilike se s. temelja promijeniti. Držali smo, da će vlasti, prvaci naroda i novinstvo nastojati, da učvrstivši tekovine preokreta, porade oko izgradnje države, te dia će moći svaki individuum da se slobodno razvije. Svaki će najbolje sile svoje dia stav? u službu države, a plemenitom će utakmicom nastojati, da vida rane, štono ih je» svjetski rat -zadao zemlji i narodu. No događaji razviše' se u drugom smjeru. U našoj se javnosti sistematski radi na tome, da se trnju odnosi između građana i klasa. Umjesto složnog zajedničkog rada oko izgradnje nove države, oko konsolidiranja prilika, sije se mržnja, raspiruju -se strasti, apelira se na najniže instinkte. Stranke, koje se među sobom bore, koje rastavljaju načelne opreke, nalaze se s mjesta’ i složne su u zajedničkoj niavali na židovstvo. Njiedno im sredstvo nije dosta loše, ni cd čega ne prezaju, ako se radi o napadaju ma Židove. Karakteristična za tu pojavu je činjenica, da ovi napadaji ne uši jedu ju samo u onim krajevima, gdje živi više Židova, već se javljaju i u onim krajevima, gdje Židove gotovo nema ili ih ima vrlo malo. Učestanje tih napadaja čini dojam kao da svi ti nosioci javnog mišljenja crpu svoju mržnju iz jednoga vrela, koje je nepresahnjivo. Mi se dosad nijesmo puno osvrtali na ove pojave, jer kad bismo ih išli nizati, nikad im ne bi našli kraja. Prevršile su švaku mjeru. Hora je, da izađemo iz svoje rezerve, kolikogod nas od toga odvraća osjećaj čistoće. Ne želimo udarati u jadikovke, već hoćemo mimo i stvarno da iznesemo činjenice. Naše novinstvo vodi 1 sustavnu bajku na Židove. Nema dana, te ne čitamo u ovim ili onim novinama kakav napadaj na židovstvo. Sviaki nas smatra bespravnim subjektima, na koje nacrtati. Ta nije opasno lupate po neznatnoj nezaštićenoj manjini! Mi smo oni, koji se obogaćujemo izrabljujući narod, nenarodni

elementi, koji samo.za svoje interese rade, tuđinske sluge, koje uvijek simpatiziraju s neprijateljima® države, koji se rugaju svetinjama naroda, a koje će stići narodni gnjev. Za jedne smo kapitaliste,, za druge boljševici; jednima je naš grijrh, da smo centraliste, za druge da smo republikanci i separatiste, treći i/am spočitavaju, da stojimo postrance, da nemamo smisla ni čuvstva za interes naroda'. Jednima smo Siri*telji germanizma, propagatori destruktiv-, nih težnja, po drugima nastojimo da se ušuljamo u narodne rćdove. Tako bismo mogli nicati citate iz dnevnih novina, a ovo su odssvih najblaži, koji nemaju druge svrhe, već da razdražuju protiv Židova. I sve se to počesto zaodjeva u mantiju objektivnosti, a\ligostno li kad svoj glas, spočitnulo nam se, da snv£. ( i> • Mi, a držimo ni itko drag ( pc luože u temi vidjeti objektivnoga izvješćivanja, kritičkog prikaza činjen im. mora sipo-* znati, da novinstvu nije, ifo onoga, što bi moraila biti prva f glavna 7,3 daća: istinsko, objektivno i stvarno obavještavanje.

Antisemitizam se uvriježio u društvo kao jedna opća bolest. Pckadšto izbija i u novinstvu, u protimbi s njegovim načelima. Uopće se rado napuštaju sva načela, a zatomljuje ih regbi instinktivno osjećaj mržnje, koja izbija prasnagcm barbarstva, koje je posljedak: rata i koje je kanda cijelo čovječanstvo bacilo za tisućljeća natrag u kulturi srca l i duše. A kultura uma, kao da služi jedino tome, da jednako kako se za vrijeme rata na tjecala u službi najmračnijega barbarstva u iznalaženju što übojitijih sredstava razaranju ljudskih života i dobara i dalje bez zastoja razara etičko kulturne vrednote čovječanstva. Ovo nije svijet sljedbenika vev likih etičkih reformatora. Kultura regbi da je samo za to tu, da uništava sadističkim nžitkom samu sebe. Više od ekonomskih i fizičkih bolova, od kojih patimo kao 1 jnd'i i kao Židovi, nosimo gorku patnju duše, koja je od vajkada čeznula za čovječanskim bratimljenjem. sati rana ali ne satrta cd svih groznih udaraca sile i još većina od zldbe, kleveta i kriještanja slijepe mržnje. Mišljasmo: stišat će se to. Probudit će se čovjek. Pored svega, što je vječni Žid prepatio, u njemu živi za čudo još optimizam. I što dalje, to se većina razočaravamo. Na novinske napadaje i nporedo s njima dolaze i čini. Dolaze odande, odatle

jie svaki građanin vičan da oče kn, je zaštitu, koja proizlazi iz punog priznanja građanske jod rflakopra vnost i, a ide svakoga čovjeka pbdjlednako bez razlike* narodnosti, vjere i socijalnog grupiranja. Rađaju se pojave, da se građaninu .države sprečava sloboda kretanja i slobodlai ekonomskoga života tek za to, što je Židov i da se kod izdavanja razn’h dozvola, koje su za to potrebne, ne ispituje u prvome redu potreba», već nacijkmajitet moliteljia. Svuda zapreke, svuda otpornost. Može li iko objektivan osporavati, dia Židovi -rado priniašaju svoje sposobnosti, koje imaju, za korist,cjeline, u kojoj žive? A može li se ne vidjeti činjenica, da postoji nastojanje na svim linijama javnog, društvenog života, da sve te sposobnosti ostanu .jalove za opće dobro, , a sve fn, jer jmestajV svaka objektivnost, kad se radi o Židovima. Nijesmo vični na sentimentialitet prema nama, ali s bodnnm ironijom- odvraćamo se cd platoničkih 6a■ so vi tih. iz java simpatija, kad vidimo da se tu i tamo izuštenia prijazna koja riječ malne nikad ne saglašava s činima onih, u eije je ime izrečena. Došao je čas, gdje sn sinovi naši o ga lutialačkoga naroda' i u kraljevstva jednoga , n masi svojoj cfemokraitskoga naroda, nenatrunjenog krutom preuzetnom civilizacijom centralne Evrope, trebali da iskuse, što zniači ostaviti kuću i kućište i uzeti Ahašverov štap u ruke. Do tqg srećom nije došlo. Ali kome od nas ne ćft od tog pokušaja 1 ostati bolni žalac u dubini l srca? Desili sn se slučajevi, igdje j muž trebao da ostavi ženu, koja je rađala', gdje je čovjek pred samrti dobio ukaz da seli, a malo čas on se preselio u vječnost. Po gdjekojoj krutosti čovjek može da prizna opravdanje. Ali gdje li je bio viši ili bar korisni cilj ovakovih odredaba? I to je minulo. U naum pako ni najkrvavija progonstva, od kojih amiraše ni jedan dan više Židova no što je ikad u ratu na tako uzanom prostoru poginulo vojnika, nie mogoše a i ne 6e zatrti vjeru. Nas i mržnja sili. da očima svojih nada gle-, damo u budućnost. I došlo što mu drago, mi vjerujemo u dan, kadno će se staložiti sva ta kratkovidna, gorka i nečista mržnja, mržnja preutetnosti i mržnja nenarvisti, beziiđejna i besmislena i kadno ćemo dočekati pruženu ruku prosvjećena etskoga čovjeka. Dotle nam ne preostaje drugo, već da čuvajući svoj ponos ostanemo narodom, boji čeka: čeka mesijansko doba čovječanstva.

GOO 111.

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB. PETRINJSKA ULICA BR. 22 .»»•OOCOOOOOOCO PRIZEMNO. •«•••••• RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. 0000000000000000

20. svibnja 1919. ZAGREB 20. ijara 5679.

PRETPLATA: GODIŠNJE K 32—, POLUQOD. K 16-—, ČETVRTOOD .„00000 K8 ._ pojEDlNl BR.I K. 0000 IZLAZI TRI PUT MJESEČNO.——

BROJ 16.