Жидов

ŽIDOV

GlfölO-Z'V PITANJA-zi doustaa

Ševuot.

Vraćamo se ideologiji starog prafetizma u židovstvu. Vraćamo se fc etici, na kojoj se idejno zidala, ali ne dozidate etika čovječanstva. Probio ju je gospodski, individualistički duh rimskoga prava, Ter meljne misli i načela velikoga Mojsije imoradoše proći dugo vrijeme iskušenja. Pročišćena i uveličana u toj borbi određena su ta načela, da na sebi nose sav društveni poredak. v Mojsijev zakonik, to remek-djelo, stvaranje sređena naroda iz mase, jedva umakle ropstvu, udahnuće duha svetoga u ilovaču, kojoj je tvorac najprije dao narodnu formu, kao sve velike tekovine čovječanstva uopće, plod je stvaralačke sile, koja po vremenitim svrhama ide za bezvremenskima, a iz slučajne jednovitosti mase stvara svrhovitu jednovitost, pa u dalekim tek * vijekovima obistinjava živu riječ u djelo. Sadašnje eto pokoljenje izgleda, da pror življuje tu fazu, u kojoj je izgledalo, kao da bi se imalo obistiniti, što je tad genij u dalekovidnosti svojoj progovorio sićušnom i tvrdoglavom narodu izraelskom. Na dan Ševuota objavio je kaže Biblija Bog po Mojsiji (biblijskom narodu, besvijesuo-pustinjskomu, deset temeljnih zakona i dao mn svijest, da živi, a životom svojim da daje vrednote čovječanstvu. A {lanas, kad se čistim nadatma čovjeka pričinilo, da se utvrdjuje svjetski mir, osjetismo za čas nad versa jakom palačom mira udatr krila duha ovoga zakonodavstva, koji će zajedno sa svim onim mudrim diplomatskim glavama da stvara na zgradi ljudstva, štono će da obuhvata vaskolik svijet u velikoj misli trajnoga mira. Pazite, glavari zapada i svijeta, da loza iznikla na kamenitom palestinskom tlu ne uvene u rukama krvavih apostola, a mir i pravednost kojim odiše Mojsijev zar kcn, ne bude tek prolaznom tačkom dugih mjesečnih rasprava, u kojima se pero poput mača gdjekad i previše prijeti! Duga je stoljeća ustrebalo na svjetskoj sceni, dok je nadošao čas, kad mišljasmo: sad nä će se obistiniti velike Mojsijeve misli: a s njima i odlučan zahtjev povrijeđenog dijela čovječanstva za obračun. Za njim vapi uz ostale zapostavljene i prignute narodp stari židovski narod i traži, da se popravi grijeh onih krvnika, koji mu ispiše tečajem ist ori je sve životno veselje i ućdniše iz njega žalost i nevolju.

Obračun je to, koji ne ide za odmazdom, već za istinskom pravdom. Sudbonosan talj čas je tu i velike ideje traže jake i otporne narode. Kao što sad Weizmann i Sokolov nijesu govorili u ime otpalih i narodnih renegata, nije ni Mojsija na gori sinajskoj ttald govorio onim moralnim kraljevcima, čije bijedno sjeme i danas na žalost susrećemo. Sjeme je to ljudi, kojima; žute mrlje, ne će moči poskidati hi državni ukazi o emancipaciji u zemljama rasula, za cijelo ni sama naša buduća palestinska diomaja. Robovi su to staroga Izraela, koji ne povjeravaše u Mojsiju, osuđeni, da vječno robuju. U genijalnom sveshatanju znao je Mojsija da procijeni ropske duše savremenika svojih i prorekao im državnu propast, a u mislima zanio i govorio ,o dna pokoljenirna, koja će u tamnicama, lomačama i progonstvima. rasula, da porode ono veliko pokoljenje, koje se sakuplja uz zastavu Cijena. Danas eto stoji svljesni taj dio naroda is : kušan u borbi i patnji, veći no ikad prije pred svjetskim sudištem. U trpnji je postao snažan i silan poput elementa, kojeg će latentne energije da aktiviraju ljudi mladi 1 zdravi, čisti i značajni l . Plod je to đvotisućljetne katarze Mojsijevih načela, otkupljena morem krvi i života. U tom se znaku z4počelo s izgradnjom naše palestinske zajjeđnice i ustrojstvom novoga jišuba. Regeneracija duše i tijela židovskoga naroda i pe znači ništa drugo nego u suvremenu fomu zaodjenuta mentalitet biblije vječni duh u novu vremenitu formu koji je bio ugušen u ne-i snosnom mrtvilu i neproduktivitetu rasula. Od sablasti čovjeka gpta učinit zdravo i izvorno biče sa svim svjetlim i tamnim stranama prirodnoga čovjeka. Biblija prikazuje onu etiku života, koja se ne gubi u pretjera ’on isticanjuj tek vrlina, već onu, koja vuče svoje korijenje iz duboke spozna. je života, a taj ima dobrih 1 loših strana. Biblija je utjelov jeni normalitet, koji jedino omogućuje uzoran zajednički život « bilo kojoj god forni. Za tim normali* tetom idu svi socijal ii pokreti i dok će u ostalom svijetu vječ to podržavati socijalni trzaji, jer je temelj dosadan je etike kriv, bit će našoj budućoj palestinskoj zar jednioi moguće, da p i njenoj izgradnji izbjegava ove nedostatce, jer će počivati na temeljima biblijske (etike: opće pravednosti i sveljudske jednakosti.

I u pogledu oživljavanja toga duha vrijedi Herzlova riječ: Ne će biti sanja, ako budete htjeli...

Budućnost Hajfe.

Kopenhaški cijonističiki ured javlja: Engleske novine objelodanjuju, da je cngl. vlada pripremila svotu od 2 mit. Lst. za izgradnju luke u Hajfi i u druge palestinske svrhe. U savezu s time piše časopis »Palestine«: »Sumnjamo, da se isto definitivno u irogledu Hajfe ili kojeg drugog palestinskog velikog poduzeća može provesti, dok“ pravni položaj Palestine ne bude određen. A čini se, da sadanja sasvim provizorna i improvizirana vojna uprava nije prikladna za velika poduzeća. Isto tako ne može se zasada reći, da li će Hajfa u gospodarskoj budućnosti Palestine i Orienta hiti od.velikog značenja. Sjećamo Vas, da je u tajnom ugovoru od 1916. Engleska tražila za se u Siriji lulke Hajfu i Akko, dakle čitavi zaljev od Akke. Zacijelo je tada Engleska imala na umu samo prikladnost zaljeva kod Akke za upornu točku njene mornarice. Danas pak, čini se, da su komercijalna promišljanja jača no igda. Hajfia i zaljev kod Akke su, kako je poznato, najbolje kuke na palestinskoj obali. Ali 1 to baš ne znači mnogo, jer je još jedina druga luka Jiaiffa, koja nije dostatna. U starom i srednjem vijeku (bijaše mntogo palestinskih luka; imena Tyrus i Sidon sveopće su poznata. No u starom i srednjem vijeku bili su brodovi maleni, pa zato su danas drugi uvjeti za prikladnost koje luke, negoli što tada bijahu. Ipak bi se moglo bez velikih poteškoća Hajfu i zaljev kod Akke izgradili za luke, koje bi bile bolje nego ikoja druga na sirskoj i palestinskoj obali. Beirut nije dobra naravna luka, a ima još i tu manu, što gorje siže tik do Beiruta, pa tako promet s nutrinom zemlje ide gorskim prohodima i uspinjačama. Hajfa naprotiv leži mat početku velike nizine Jesrećl; čitav promet iz Galileje, Sanjarije i jordanske nizine stiče se u Hajfi preko Jarmuk-doline, te je Hajfa luka za taj čitavi veliki i produktivni predjeL Luke na obalama Sirije i Palestine ne bi pridigle samo lokalni promet ovih dviju provincija nego i trgovinu sa velikim zaleđem mesopotamjskim, koje ima neprocjenivu budućnost. Damask se obično naziva lukom pustinje. On je ujedno i

GOD 111.

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB. PETRINJSKA ULICA BR. 22 PRIZEMNO. —-««» RUKOPISI SE NE VRAĆAJU,

1. juna 1919. ZAGREB 3. šivana 5679,

PRETPLATA: GODIŠNJE K 32-—, POLUOOD. K 16*—, ČETVRTGOD K B’ POJEDINI BR.I K. •••• IZLAZI TRI PUT MJESEČNO.-—-“

BROJ 17.