Жидов

vlada i usvojene po aliiranim silama, a od koje konferenciju, mira ne mogu odvratiti neodgovorne izjave Židova ili nežidova. Istina, postoji zadocnjenje u odluci, ali to zadocnjenje ne zavisi o nama, pa je neizbježivo, kad se radi o tako zamršenu pitanju. Nama dakle, koji smo jedan od najstarijih naroda svijeta, preostaje da budemo strpljivi i da s pouzdanjem gledamo u budućnost. Istina je, da što se više primičemo koncu svoga rada, to okorelije bivaju protivštine. Bilo bi ludo poricati, da iAia protivština. Ima je razne vrsti. Prva dolazi iz židovskoga vrela. A to je ona protivština, koju je teže nadvladati. Teže za to, jer radi u tmini, jer nije nikad bila očita i otvorena. Neautorizovani predstavnici ili nazovi-predstavnici govorili su u ime židovskoga naroda, da pobijaju cijonizam u irne Judaizma. Za Nežidove je vanredno teško razlikovati izmedju njih i cijonista. Neka se pokažu i neka pokažu svoje ruke, a onda ćemo im lako dokazati, koga zastupaju. Oni zloupotrebljavaju svoj društveni položaj, da izvrše pritisak na visoke krugove i da uklone imaginarne pogibli, za koje im se čini, da njih lično ugrožavaju. U nežidovskim krugovima opozicija je jednako jaka. Možda je jedna od najvažnijih činjenica u posljednjim mjesecima opozicija proizašla u ime ili sa strane Arapa u Palestini. To je faktor, s kojim moramo računati, računati s golemom ozbiljnosti. Uslijed agitacije protivnika cijonizma, Židova i nežidova, uzbudio se arapski mentalitet, težnje i nakane cijonista izvraćale su se i krivo tumačile, a arapski duh, orijentalan, priprost i primitivan, nazirao je u ostvarenju cijonističkih želja u Palestini jako ugroženje. Mogu izjaviti, da se u pogledu naših ođnošaja prema Arapima nije ništa promijenilo. Mi smo politiku, koju prosledjujemo, i u našim zahtjevima pred konferencijom mira i u raznim govorima cijonističkih odgovornih predstavnika, u Palestini i drugdje, jasno i čestito prikazali Arapima i obrazovani su Arapi radili i saradjivali s nama u potpunoj harmoniji. Pismo emira Faizala američkim cijonistima, štono je objelodanjeno, potkrepljuje ne samo, da naši prijedlozi nijesu u opreci s arapskim interesima, nego da mogu, kad se ostvare, pridonijeti procvatu Palestine u njezinoj cjelini, a prema tomu i pridizanju arapskoga naroda. Sve je to bilo neizbježivo, kad se radi 0 izvršenju tako velike osnove kao što je naša. Ne može se izvršiti bez opreka, ali ja se nadam, kad započne praktički rad, prestat će sadašnja uzbudjenost, a rane, što ih je rat zadao, izliječit će se. Što prije to dođe, to bolje. Ali ne zavisi o cijonističkim predstavnicima, da odrede to vrijeme. Mi moramo upući/ati na strpljivost 1 dokazati strpljivošću svoju vjeru u budućnost pokreta. Može se ipak vrlo dobro shvatiti nemir, koji se rasprostranio medju Židovima. Svakidnevni život Židova postao je sve tragičniji. Čini se, da se obistinjuje stara tradicionalna legenda, prema kojoj će izbavljenju Izraela predilaziti silne nevolje i boli. U istinu mi stojimo pred najstrašnijim katastrofama, što ih je židovski narod ikad prepatio. Uspostava istočne Evrope, stvaranje novih država, novih političkih organizama, neminovno popraćuju ruševine starih i uglednih židovskih općina. Pobje-

donosno napredovanje poljskih vojska popraćeno je rpasakrima, prema kojima se oni od Kišenjeva pričinjaju dječinskom igrom. Kao Židovi, kad narodni Židovi, kao narod, koji ljubi slobodu, mi radosno pozdravljamo oslobodjenje drugih naroda. Nemamo nikakovih neprijateljskih osjećaja prema bilo kojemu narodu, ali kao Židovi, kao sinovi staroga naroda, čiji je život osnovan na pravednosti i čovječanskim pravima, ne možemo shvatiti ni vjerovati, da je moguće u vrijeme, kakovo je naše, nakon rata tako strašnoga, da jedan narod hoće uspostaviti rodjenu slobodu masakrom i da hoće učvrstiti rodjeno jedinstvo krvlju židovskih nedužnih žena i djeca. Ovakav narod nije dostojan slobode. Ovakova sloboda ne može potrajati. Masakri u Finsku, Lidi i Vilni podsjećaju svojom rafiniranom okrutnošću na epoku srednjega vijeka, a ne na vrijeme, u kome se govori o savezu naroda, zadahnutom osjećajima pravednosti i bratstva. Dogođ su takove stvari moguće, pravednost i poštenje isprazne su riječi. Ovaj strašni progon, koji se vrši na istoku, ruševine židovskih općina u staroj naseobenoj zoni, pogromi u poljskim krajevima,u Ukrajini, Transilvaniji i Rumunjskoj, razorili su židovske zajednice, stavili su u gibanje milijune Židova. Cijonizam njje mogao da zaustavi takovu lavinu, takovu nesreću. Ali ne valja očajavati. Treba čekati, kako će se stvar razviti i reći Židovima, da ako smo nesposobni, da im sada pomognemo, mi ćemo napregnuti sve sile, da im dademo nade za budućnost, takovu, te se njihovim sinovima i njihovoj unučadi ne će nikad dešavati takova šta. A ta nada nije prestala. Ona je jača nego ikada. Iz ove bure krvi i straha uskrsnut će nov slobodan židovski narod, koji neće dozvoliti, da mu sinove kolju. Nema razloga bojati se ili očajavati. Naše je djelo teško, ali ćemo ga izvršiti, jer je to volja milijuna Žido\a i jer je to sudbina Izraela, koji je neuništiv. Nitko od onih, koji prate cijonistički pokret posljednjih trideset godina, nije sebi zamišljao, da bi ostvarenje cijonističkog pokreta bila laka stvar. Pogledat ćemo poteškoćama u oči, pogledati odvažno, kako smo i dojako činili. Nadam se, da ćemo prije no ljeto prodje vidjeti rezultate, koje iščekujemo. Nije to mnogo za narod, čija istorija broji na tisuće god ma. Molim Vas, da se ne osvrćete na mnoge neodgovorne glasove i na vijesti, koje prolaze štampom. Mi, koji smo na braniku, držimo, da situacija potpuno zadovoljava. Situacija je teška, ali nema razloga ni osnove strahu. ♦ * * U popodnevnoj sjednici, osvrćući se na kritike o njegovu govoru, reče Weizmann, da bi mu bilo lako reći, da je sve u redu. Ali ne će da traži popularnost zatajuć i poteškoće. No ni jedna sila na svijetu ne može židovskog naroda zadržati daleko od Palestine. Tačno ovo rekao je engleskoj vladi. Ne će da bude optimista pod svaku cijenu. Ne će da obmanjuje ikoga. Okruženi smo od neprijatelja. U drugim smo prilikama no naši djedovi, koji su uspostavljali svoju domovinu s mačem u jednoj, a s maljem u drugoj ruci. Bilo bi doista potrebno imati mač u obim rukama. Dr. Dillon, novi Balaam, objavio jest neke svoje misli i obavijesti o Palestini. Ali hoćete li vjerovati dru. Dilkmu ili meni? Hoćete li vjerovati svojim neprijateljima ili svojim vođama ? Moj se optimizam ne

osniva na Balfourovoj izjavi. Osniva se na deklaraciji, danoj pred 4000 godina. Štogod konferencija mira zaključila, mi ćemo poći u Palestinu.

Pri zaključku konferencije istakao je Weizmann, da se cijelo englesko židovstvo uz doista neznatne izuzetke stavilo uz cijonizam. Vrijeme je blizu, kad ne će biti moguće nijednomu Židovu, da se drži postrance od puta, što smo ga mi odredili. Ili će se ujediniti ü ili će ostaviti židovsko polje. Židovima, oštećenim novim političkim tvorbama istočne Evrope, najpreča je dužnost, da pospiješe „geulu“, izbavljenje. A i naša je dužnost, kolikogod možemo, da prepriječimo žfdovske masakre u Poljskoj. Treba da izjavimo pred svijetom i da obavijestimo naročito britsku vladu, da ne možemo dozvoliti obilje masakra i da ćemo se poslužiti svim mogućim sredstvima, da obranimo vitalne židovske interese. Poljska neka znade, da je u mogućnosti Židova, da iz nje učine veliku i malu državu. Ima samo jedna stvar, u kojoj se Židovi ne mogu natjecati s Poljskom: ta, da mi ne možemo upriličivati pogroma. Nije to židovski običaj. Ali moram da kažem svom svojom snagom, da Poljska ne će sazdati svoje države na nedužnoj krvi naših stara i naše braće. Protivštine u Siriji protiv cijonističkih tražbina su porasle. Neki su se krugovi poslužili načelom samoodredbe protiv židovske Palestine. Ali ovo se načelo ne može primjeniti protiv Židova s obzirom samo na one, koji živu u Palestini, jer 60000 Židova u Palestini predstavnici su od 14 milijuna, koji živu izvan nje. A svih 14 milijuna su oni, s kojima svijet treba da računa. Volja i cilj židovskoga naroda usredotočeni su u Palestini i svršit će time, da je dobiju. Neposredna zapreka sastoji u tome, da se u Palestini stvore takovi uvjeti, koji će je učiniti prikladnom, da primi u narednih 4 do 5 godina, iza potrebnih priprava, ugledan broj židovskih useljenika Imam sve razloge, da čvrstim pouzdanjem vjerujem, da ćemo od konferencije mira dobiti neposredne ekonomske uvjete.

Jedinstveni istup Židova Italije u pitanjima zahtjeva židovskoga naroda.

Odbor židovskih općina u Italiji po predsjedniku advokatu Aldu Sereni, cionistička federacija u Italiji po predsjedniku advokatu Felice Ravena i rabinska federacija u Italiji po predsjedniku rabinu Dru. I. Colombo upravile su ministru spoIjašnjih posala Italije Soninu dopis, da podastre punomoćnicima aliiranih sila u Parizu ovaj memorijal: Židovi gradjani Italije učestvuju u ovaj čas u nadama i osjećajima, s kojima njihova braća u ostalom svijetu gledaju u zbor mira. Ni jedna druga želja, nego ta, da vide definitivno riješeno tisućljetno židovsko pitanje, pa da se raštrkanim masama dade domovina, a židovskoj misli ognjište, sili Židove gradjane Italije na ovu duboku solidarnost s ostalim ljudima istoga plemena. Židovski je narod u čitavoj istoriji svoga rasula shvatio kao najkrepče riješenje svoga problema mogućnost, da se iznova skupi u zemlju, u kojoj je zasnovao svoju moralnu misao i iznio svoje najviše ideale. Čežnja židovskih masa, djelo obnove i oplodjivanja izvršeno u posljednih trideset

STRANA 2.

»2IDOV. (HAJHUDI)

BROJ 18.