Жидов

ŽIDOV

Oflafl-Z'V PnW< -Zl DOVST\A !

Osvrt na godinu 5679.

Usred velikoga' klanja Evrope, potlačenim «e malim narodima ukazala, kac naplata golemih stradanja i uništavanja, nada u neovisnost, u etničko ujedinjenje silom raskinutih dijelova tih naroda, nada u jednu svjetsku pravdu, u kojoj veliko sile ne bi više 'bile gospodovne sile, nada ti istinsko samoodređenje svih naroda i nada u bratsko izmirenje naroda u dubu visoke pravde, propagOvaue Od velikih Tealista izmdrenjia i bratimstva čovjeka, • počevši onamo od Isaije do abhe de St. Pierre ®, Kanta, Estournelle de Constant.a Jedan je predstavnik goleme države uzeo te ideje u s-vOj državnički program i. mora! dosad samo retorski ukras njezine politike stao je kanda ulaziti n politiku. Svjetska je .politika došla u priliku, da se e’ski orijentira. Danas namiče se bolno piti?, nje, nije lii: tu priliku neminovno prcsmašila i ne vračamo li se pored svib socijalnih pokreta k pojačanoj reakciji držav;nih i nacijo na Inih imperijalizalma. U ist ■ doba čini nam se, da sn to zadnji veliki napori riakcijsikog mentaliteta jednoga istOrijskoga razvitka od mnogo vijekova, kojega ne može da poništi odjedaređ niti tako silna katastrofa, kao što je bio minuli rat, niti revolucijonarna reakejiai potlačivanih naroda. I ona je zadojena, i ako n protivnome pravcu, imperijalizmom, koji se skriva ka riječi diktature. Skroz ne-tski akeSntuira, preko svake mjere, jednako oprečnosti mržnje i poništavanja, kako je to do jako činio »buržoaskk imperijalizam. I tako Ostadoše razočarani oni, te sn žudnjom i golemom nadom .iščekivali dovršetak ratnih strahota. Beseovještvo. koja je taj rat razjario u svoj snazi prai-skonkoga, varvarstva, nije moglo da se prekine normalnim aktom dovršetka rata. već ja po zakonu tromosti- djelovalo i dalje raKarajući i ništeći. I još nvijelk nije došao čas dobrote i smirenosti, koja će čovječanstvu povratiti svijest, da je do u dno kala pogazilo svoje dostojanstvo- Taj čas treba da dođe što prije, drukčije će se ovjekovječiti osjećaj istinskili ljudi, da je jedna golema nesreća biti suvremenikom današnjega ljudstva. Onamo od povratka plemena Judina iz babilonskoga egzila, u šestom vijeku prije običnog računanja vremena, nijesu- nade

Židova dobile nikad toliko realne podloge o zauešenjačkim ne ćemo da govorimo kao u .posljednjoj godini svjetskoga-* rata. Anglosasi:« Pasa unijela je u bacs klanja za sve čovječanstvo velike čovječanske mdslii. Britska je vlada deklaracijom od 2. novembra 1917. dala izražaja svojoj volji, da židovskome narodu obezbijedi narodnu domaju. Ona je spoznala, a čitav anglOsaski svijet s njome, da je židovsko pitanje tako za mašno u pogledu harmonijskoga sređivanja svije te se u Ovaj čas i ono s temelja mora da riješi", ne će li se, da se ovjekovječi i neprekidni najveći martirij., što ga je ikoji narod sustavno proživljavao i najveća sramota, što su je uzročnici; toga martirija nanijeli čovječanstvu- Uz Wi!sonov program, koji je i za nas značio jedno veliko obećanje, dobismo n BalfcurđvOj deklaraciji zvatničnu izjavu, keja nam je dala više no nada; dala silni predosjećaj sreće -u vidiku budućih dana na starodrevnome tlu, koje smo dušama i srcima svojim držali čvrsto zaposjednuto kroz sve vrijeme galuta. a koje ćemo da aktiviramo u živu zbiljsku domaju svoga naroda. Bio je to divni predosjećaj buduće snage jednoga poniživanoga, plaboga naroda, koji : -e bojao da uopće još vjeruje, u se. I bila je golema duboka zadovoljština za cijonističku organizaciju. Mi, nosioci vjere u budućnost svoga naroda, vjere, za, koju amo i sami kadikad drhtali, nije li u istinu utopija, kako su je premudri židovski protivnici naši uživajući nazivali, ugledasmo se na pragu svoga cilja. Još se nije -znalo, kako će se rat svršiti, no zia nas nije moglo biti sumje o tome, kako želimo, da se svrši. O tome ne ćemo da du% ljimo. Rat se svršio, stalo se vijećati o miru. U predstavnike cijoništičke organizacije, to će reći aktivnoga židovstva, nije-mc samo mi, već je cijelo jfoš ne obamrlo židovstvo upiralo svoje oči i uzbuđeno iščekivalo čas, kad će da im se prizna mandat u ime židovskoga naroda pred zborom mira; kad će razasuti narod bez teritorija, da prozbori na usta svojih voda u zboru naroda. Istorija je naša zabilježila uz 2. novembar 1917. velikim iistarijskim momentom 28. februara 1919. (28. adar rišcn 5679.), kad sn u ime židovskoga naroda stupili pted vijeće desetorice u Parizu Weizmann, Sokolov i.Usiškin. To je vijeće saslušalo zahtjeve židovskoga naroda

i •odobrilo ih pored toga, da se uz onu h"0jicu "ušuljao herOstrat u osobi Sjdvaina Levy-a, koji je predstavniikoni onih, štono živu samo još sa željom, da im se dozvoli <^imiranje. Jevrejskj jezik, živući brižno zatvaran n sinagogama, oglasio se pred forumom svijeta da manifestira našu volju, da 1 se Oglas lijenio svojim glasom u zboru svijeta. IT isti mali bila je u Londonu konferencija oijonista, koja je vođama dala novih pobuda naročito u pogledu oliezbjedenja Židova n zemljama, koje nastavaju. Stvorila se stalna židovska delegacija kod konferencije mira u Parizu s Juliiainoi n Mačkom na čelu. Akcijom - Odbor cijonjstdčke organizacije stvorio je u LOndOtnu ured, koji, razdijeljen u resorte, u neiku ruku predstavlja' ministarstvo židovskoga naroda. Ministarstvo, u kome vlada potpuna harmonija i najčišćii idealizam, štono je ikad u kojem; ministarstvu postojao i najveće podređenje osoba oipćoj stvari, podređen je do samozataje i do nalpora krajnjih fizičkih i duševnih sila;. Ne pretjerujemo, kad kažemo, da se svaki član židovskoga naroda ndkako osjeća lično vezanim o tu egzekutivu, o svakog predstavnika njezina, davnih naših dobrih znanaca crtamo cd početka političkog cijo-, nizina. U isto đoiha čitavo židovstvo zahvaća} golema volja za aktiviranjem. Židovska stvar počinje bivati doista općom stvari svih Židova. Spontano, pozitivno manifestuje se koneentrovanje židovstva prema unutri. I nije to, kako bi se u prvi čas mislilo, reakcija na spoljašnjn nesreću. Akti- 9 ■viranje židovstva, kako mu je išla u susret anglosadka rasa, tako dobiva najjače jmpulze židovskih kOlekiviteta iz zemalja anglosasjce rase, dakle odande, gdje Židovi ne mogu da se tuže, da ne uživaju punoću građanskih prava, iz zemalja, u kojima ni svijesno naglašavanje nacijskoga židovstva nije nikakovom zaprekom potpunome priznanju đržavljainske pune vrednote Židova-građanina. Odanle je potekla misao općeg židovskog kongresa, misao, koja u ovaj čas ne može još da se ostvari, ali kad se ostvari. Ona će biti jedno takovo dokumentovanje naše životne volje, te će sav židovski život od nje zadobiti novih voljnih energija, a težnja za jedinstvom takovu pozitivnu formu, koja bi mogla da bude jača no makar koji fizički teritorij jednoga naroda.

GOD. ili.

UPRAVA I UREDNIŠTVO; ZAGREB. ILICA BROJ 31 111. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. ..••...••000...«........

23. rujna 1919. ZAGREB ŽB. e lula 5679.

PRETPLATA: GODIŠNJE K 32—, POLUOOD. K 16-—, ČETVRTOOĐ KB-— POJEDINI BR.I K. IZLAZI TRI PUT MJESEČNO.•••••“••

BROJ 29. i 30.