Жидов

ŽIDOV

GtfSie-Z'VPITANA-Zl DOVSTAA

Pustinjom k slobodi.

Sukots'ki blagdani sjećaju mas '"a četrdesetgodišuje lutanje jio pustinji na putu iz egipatskog ropstva u izraelsku zemlju. Iktorija nam pričaš, kako se teško rastavljao izraelski narod od svojih ropskih navika i udobnosti. Izbaci ičan i bili su navikli na lance, jer još nijesu bili {»ostali pravim narodom; svi je stan narod ropskih okova me trpi. S toga je morala masa neodgojene izraelske zajednice ići školom života i iskustva, da od stotine hiljada nepripravnih dođe u obećanu zemlju samo deset hiljada iskusnih jakih i mjad'ih ljudi. Mojsije je morao najprije odgojiti narod svoj i pripremiti ga, da uzmogne ispuniti etičke zapovijedi jedinog RogaTo su bili prvi školski dani za izraelski narod u pustinji. A kad narod stiže u obećanu zemlju, bio je već svladao svoje djetinske nemoći. U novoj zemlji bio je nov čovjek, slobodan je čovjek u svojoj zemlji slavio pustinjske dane svoje. Sukotslka slava u Palestini bila je slava veselja, slava pjesme i pobožnih himna. Oko žrtvenika božjeg u hramu plesala je mladež držeći u rukama vrbove grančice i zelenje s obale Jordana. L tim se danima slavila pobjeda tore i tora je bila vedra mlada ne. vješta. Tako je slobodan narod slavio svoje pustinjske dane. A danas smo u galutu. Galutskj S u dani za nas dani iskušenja i mi još uvijek idemo pustinjskim putem l i nalazimo sfi u školi pustinjskog odgoja. Još se mnogi klanjaju zlatnom teletu, ima ih, koji još jednatko pitaju, da li židovski narod ide pravim putem, ima ih, koji ropstvo ljube, kao što su nekoć egipatski robovi čeznuli za punim lone;Trna. I danas se isto zbiVa, što se zbivalo za vrijeme MojsijevO: dok je Mojsije stvarao vječne izakone. dotle lsu ropske duše gradile na prolaznom blagu zemaljskom. Dok danas vode židovskog naroda i mladež njegova ponosno j otvoreno prizna vaju vječnost, etičkih zakona Mojsijevih i podnašaju sve na svom l pustinjakom putu. dotle se lijeni Odnarođeni robovi zemaljskog blaga zaustavljaju na Putu k slobodi. Pitat će nas djeca, kad blagdani dođu, što će biti s onima što zaostaju, a mi ćemo im pričati istinsku priča o pustinjskom lutanja židovskoga naroda. Reći ćemo dm: Nekoć je morao židovski narod četrdeset

godina očistiti dušu svoju n pustinji, da 'bude dtostooau slobode- A danas, poslije pustinjskog putovanja od dvije tisuće godina, trebat će najbolji u narodu santo četiri godine, da stvore sebi hram i dom i zemlju u slobodnoj državi). A oni. koji nđ vjeruju, ostat će u tuđini i nestat će ih među tudancima, kao što su nekoć slabići ostali u pu. stihiji plijenom vjetra i divljih zvjeradi. To će biti druga škola pustinjskog putovanja židovskog naroda. U novu zemlju doći će svi oni, koji su jakog srca i ciste duše, jer njih je pudtinjlsko lutanje pročistilo. Dok se mnogi, koji ne vjeruju, budu zaustavljali na putu i tražili na pragovima tuđih kuća milosrđa, dok svi ovi budu u strahu sakupljali kao pijesak mrvice poklonjenih pravica i dok budu sakriveno i nepotpuno slavili blagdane u galutu, dotle će etički pročišćena generacija preći preko Sredozemnoga mora kao nekoć Izraelci preko Crvenoga mora. Bit će to manjina u židovskom narodu- Ali će oni biti jedini, koji će iz sveg srca svOga slaviti sjećanje i uspomenu na pustinjake dane. Sukotski blagdani u novoj Pale s tin i: bit će opet dani puni veselja. Sal žrtvenika u velikom hramu jerusalemskom dizat će se himna Bogu, mladež će pred hramom plesati, a u svakome židovskom selu slavit će se uspomena na dugo pustinjsko lutanjte n galntu. Tako ćemo pričati djeci svojoj. Ali ćemo im i to pričati, da je Sukot blagdan skupljanja svoju snaga u narodu, blagdan sloge i razumijevanja, blagdan zajedničke volje i zajedničkog čina. Reći ćemo djeci', dla ne osuđuju One, koji nijesu još sasvim pročišćeni, te ne mogu odmah napustiti pustinjskog lutanja. Bit će ih, koji će kasnjie doći do istine, jer duša je njihova još neslobodna u galntu. I oni će sukotske blagdane slaviti s grančicama palestinskog bilja i plodovima palestinskog drveća. Sjetimo se uvijek, da su dani pustinjskog odgoja teški dani, ali da vode uvijek pravom putu i pobjedi velikih etičkih zakona, koje nije židovski narod napustio ni n najtežim časovima galutskim. Tako će Palestina « galut slaviti u/posmenu na pustinjske dane: u Palestini će se slaviti oslobođenje, a u galutu će čeznuti za slobodom. Jichak ben Moše.

Židovsko-američki kongres.

Od sudije J ulijana W. Mack a, pi-tedsjednika američko-židovskog kongresa i odbora židovskih delegacija kod. konferencije mira. Iz zbornika; >Les droits uationaux des Juifs en Europe orientale.« Židovski kongres u Americi znači epohu u povijesti republike s onu stranu mora. Tristo delegat« izabranih po 350.000 birača. odaslano je iz svih država Unije. Osim toga odaslano je 100 delegata kao zastupnika svib onih židovskih organizacija, kojih radno polje znatno premašuje granice lokalnih interesa. Isključila: se ne mnogobrojna, ali ipak ne bezupllvna mar njima. Samo dva glasa izjavila su se protiv BailfOurOve izjave; može se reći, da su se svi zaključci kongresa stvorili jednoglasno. Izabrao se odbor od 52 člana, muževa i žena, koji zastupaju sve moguće nazore u židovskom, pitanju. Iza dugih diskusija i pomnjivih vijećanja, kojima je vješto upravljao predsjednik Lousks Marshall, podnio je odbor jednoglasno prihvaćen izvještaj u pogledu prava i koja ilmaju! (da se traže pred konferencijom mira u korist Židova istočne Evrope-, Prijedlozi, koje je konferenciji mira podastro odbor židovskih delegacija, sadržavaju u sebi želje araeričko-žildovskog kongresa. Zaključili su se neki domeoi k rezolucijama, koji su se bile prihvatile u Americi, ali ništa se nije izostavilo iz njih! Ne valja misliti, da je po kongresu u Pariz odaslani odbor bilo kako pokušao. <la nametne svoja mišljenja zastupnicima istocno-evtopskib Židova. Jedinstvo, koje se postiglo u odboru židovskih delegacija!, pokazuje samo, da je saglasnost između raznih dijelova židovstva potpuna, kalko u pogledu zahtjeva, važnih za uzdržanje života, slobode i vlasništva Židova tako i u pogledu nastavka njihova postojanja kao narodnosti u Onim zemljama, u kojima se Židovi sami smatraju jednom od onih narodnosti, koje tvore državu, a i njihovi ju građani takovom smatraju. U svemu dadu se zaključci svesti na priznanje i praktičnu provedbu jednakopravnosti židovskoga naroda kako u pogledu individualnog tako i zajedničkog života. To će reći posve jednako pravo za

glasno

GOD. 111.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB. ILICA BROJ 31 111. KAT. RUKOPISI SC NE VRAĆAJU. ....

12. listopada. 1919. ZAGREB 18. tišrija 5680.

PRETPLATA: GODIŠNJE K 32 —, POLUOOD. K 16-—. ČETVRTOG® •••••-• K 8- POJEDINI BR.I K. •••• IZLAZI TRI PUT MJESEČNO.•••••"••

BROJ 31.