Жидов

oko dobrobiti državne zajednice. Ovog našeg unutarnjeg postulata ne smije da paralizuje ni sva mržnja, sav asemitizam današnjeg društva. Ali jednako je moralni imperativ i to, da ispovijedamo tvoju boju, za koju i onako niko drugi nije slijep,' do Ii izvjesni židovski krugovi. Ima u okviru općih interesa i naših sopstvenih, interesa u prvom redu duševnih i ćudorednih, interesa časti i dostojanstva naše nacijske individualnosti. Izbori su prilika, da to istaknemo. Općinski izbori, koji su pred vratima, dat će prilike, da ondje, gdje je to moguće, izađemo u političku javu kao individualnost, manifestujući to svojim listinama i glasanjem za njih. Uspjesi ne će biti znatni; uzgoj naših maia do samopoštivanja nije još prodro u sve krugove židovstva. No i nije toliko važan efekt, koji se očituje u postizavanju mandata; spoljašnja korist za židovstvo n« će biti od toga znatna. Ali to su prvi koraci do političke autoemancipacije ijmiod mje iščekujemo unutrašnje oslobođenje od jedne kratkovidne politike vječitog prilagođivanja drugima. A gdjegod svijesni Zidovi n« mogu da iitupaju kao zasebna izborna skupina, oni će znati, da im je dužnost odlučiti se kao nacijaki individualitet te to jasno i nedvoumno istaći, spremni na saradnju s drugim grupama, a da se njima ne zapiiu, ako im te grupe daju moralnu garanciju, da podupirući ih, ne povređuju svoga samopoštovanja, a uz to faktičnu garanciju mogućnosti saradnje u udesu države uz reapektovanje etničkoga individualitet« židovstva.

rođenog oca, sve za jedan zlatniš. Oni isti Židovi, za koje nekolik« redova niže kaže, da pomažu jedan drugoga, a za svoju obitelj da su kadri da sve žrtvuju . . . Rijetko srao u jednome listu, koji ima da reprerentuje intelektualn« elitu, našli nagomilane tolike niske riječi, toliko kaia sasutog na jedan cijeli narod. Ali g. Lovne nije protiv Židova kao naroda! on pobija samo njihov „nazor na svijet“. Meni nedostaje smisao za ovu distinkciju, koja u stvari nije drugo nego jedan plašt neiskrenosti* Ja samo držim ovo; koga nije spopalo gađenje pred rođenim izljevima ovakove vrste, taj nema moralne kompetencije, da o drugima tvrdi, da su amoralni. U doba, kad je jedna groznica t«čenja, korupcije, varanjaj upropašćfvanja, prosta od spona bratskih i otadžbeničkih osjećaja zahvatila sav svijet, a nije poštedila intelektualaca, literata i žurnaiista, kako je ležerno po receptu crnih satnija, Petljure i Horthyja oprati taj, po mišljenju g. Lovrića, moralni arijski svijet, koji se daje kupiti od Židova, koji Židovu prodaje i pjesničko nadahnuće, kome i najsavjesniji ljudi prodaju svoju savjest, tvrdnjom, da je taj arijski svijet naučio sav svoj nemoral, svu svoju podlost od vrhovnih učitelja Židova! Kad sve

to ne bi bilo tako amoralno lažna diepenzacija arijskog svijeta od svih njegovih zala, Židovi bi se morali sami prepasti od goleme svoje prevlasti, koju jedva po procenta čovječanstva vrši nad ostalih 99 i po procenata. Pa zar cijelo to hrišćanatvo kroz 1920 godina nije moglo da skrši amoralnu moć antihrista Židova? Pored sve antiteze između ćudoredne germansko arijske gospodske rase i nećudoredne, gažene, slabe, prezrene i proganjane židovske rase, na kojoj je i zadnji nitkov, samo jer je pripadao elitnoj rasi Arijaca, smio slobodno i bez bojazni od kazni i od rođene savjesti da iskali svoj fizički ili intelektualni penchant au crime? Mi ne ćemo da slijedimo ovaj licemjernhgest farizeja iz jevanđelja. Ne ćemo da hulje među Židovima svalimo na savjest arijskoga svijeta, koji je svojim progonima kroz mal ne dvije tisuće godina branio da Židov nije pravo ni sunce božije smio da gleda i da mu je tamo, gdje prebiva u masama, jedino zelenilo, koje je gledao, bila jadna travka, koja je probijala između kamenja kaldrme m getu. Ta) moralni, nimalo „po naziranju na svijet“ bratoubilački arijski svijet konstatuje, da se Židov otuđio od matere zemlje i svađa na to ži-

dovski amoral, umjesto da u tome vid svoj rođeni amoral, koji je tjerao Židova iz zemlje u zemlju, nije mu dao, da se s njome sraste i nije mu dao, da na selu prebiva, da grudu prevrne plugom i da uživa u blagoslovu zemlje, koji bi se rodio iz njegova znoja! Za golemu, neođoljvu čežnju cijeloga jednoga naroda, da se opet vrati k materi zemlji i u dodiru s njome pomladi, o neodoljivoj cijonskoj težnji ne zna g. Lovrić ništa. A ja mislim, da su svi oni naši mladi pijoniri, studenti, maioobrtdici, radnici, muško i žensko, koji se spremaju za poljoprivredni rad, prije no krenu u obećanu zemlju, ia mislim, da je ova bolna i neutaživa čežnja za zemljom, drvećem i vodom, ta čežnja, da se odbaci nametnuti industrijalizam i komercijalizam: ja mislim, da je ova neispunjen? čežnja u svome moralu jača i čišća no svijest starosjedioca-seljaka, koji je beatus pcssidens s nimbusom pjesničkog Lovrićeva „retournons a la nature". Mene bi radovalo, kad bih vidio i jedan tip „onih svih duševnih pregalaca, kojih je čežnja osloboditi se od grada i vratiti se na selo". Ali dok među tim duševnim pregaocima ne vidim nijednog Tolstoja ili bar Turgenjeva ili Gjalskoga, dok ik viđam

Sjednica velikog akcijskog odbora cijonističke organizacije.

(11. februara 1920.) U dvorani 1a koaferencije cijonističkoj centralnoj ureda u Londonu otvorio je sjednicu svečano jevrejskim jovorom Sokolov irrasivii radost, da sa prvi put nakon Sto ja buknuo rat sastaja sjednica velikog akcijonog odbora, u kojoj, ui malo izusetaka nekih članova, koji su bili lično

spriječeni, mogoše se skupiti svi članovi akcijonog odbor*. Riječima duboke žalosti i neprolazne zahvalosti apominje se smrti Davida Wolfsobna, dra Jchiala Cleno va, dra. Heymana i dra. Adolfa Sta nd a. Dr. Haiitke saopčuje imena članova velikog akcijonog odbora, koji sjednici pribivaju uz *v« članove užeg akcijonog odbora, a osim njih Nordau, Feiwel i Struck, predstavnici cijoniatičkih banaka i Židovakog Narodnog Fonda, a očekuju ae kao strukovnjaci za pojedina pitanja Ruppin, Halpern i Adolf Boehm. Zapriječeni su od članova akcijonog odbora Usiškin, đr. Rosenbaum i ing. K essl er. Nadalje aaopćuje, da su pozvani delegati pojedinih federacija, jer se godišnja konferencija morala otkazati, a potrebno je, da ae federacijama u većoj mjeri no dojako dadu najvažnije informacije. Jean Fischer traži, da peaebna sjednica akcijonog odbora stvori zaključak o pripuštanju delegata, koji nijesu članovi akcijonog odbor*. Dr. Marmorek prigovara, što nijesu pozvani svi prijašnji članovi akcijonog odbora. Čita se pozdravni telegram Usiškina iz jeruralima. Na to daje dr. Weizmann politički izvještaj. Ustanovljuje, da se u najkraće vrijeme mora računati s podjeljenjem mandata, čije je preciziranje posljedak potankih vijećanja sa svim cijonističkim organizacijama i predstavnicima, a i sa zastupnicima engleske vlade, koja se saglašava s predloženim nacrtom o mandatu. Najvažnije još neriješeno pitanje je pored mandata pitanje granica, o kojemu je naša organizacija raspravljala sa svim vladama, koje dolaze u obzir, pa ima nade, da će posljedak odgovarati životnim potrebama židovske narodne domaje i zdravog ekonomskog razvitka. Prelazeći na položaj u Palestini ističe, da je neočekivano oduljeno prelazno doba dovelo usljed posljedica spojenih sa sistemom vojničke okupacije do veoma teške ekonomske situacije. U posljednje doba sklonuli smo administraciju u Pale-

stini na prihvat izvjesnih planova, koji već sad prije konačnog uređenja političkih pitanja, dozvoljavaju početak opsežnog obnovnog rada, čime se dokrajčuje dojakošnje nepovoljno stanje. Drugi znak preokreta na bolje jest misija Herberta Samue la, čiju važnost Weizmann razlaže. Žali, da sjednici ne pribivaju predstavnici američke cijon. organizacije, spriječeni velikom financijskom akcijom. Podsjeća na to, da je ta organizacija uzdržavala za ekonomske i političke krize cijonističku organizaciju, a i sad namiruje 80% izdataka cijele organizacije, osobito u Palestini. Tek iza nje dolazi Engleska, Južna Afrika i Kanada. Predlaže, da se Brandeisu i američkoj cijon. organizaciji za njihov rad izrazi osobita zahvala akcijonog odbora. Napokon naglašava potrebu organizovanja rada za Ž. N. F. i bankovne institute i svršava sa željom za uspješan rad. Nema ništa protiv potanke i oštre kritike, ali neka svoje zahtjeve omjeri o mogućnosti. Sokolov izvješćuje o odnošaju cijoniatičke organizacije prema franceskoj vladi. Prije svoga odlaska govorio je s Mil'erandom, a nedavno sa predsjednikom senata Leonom Bourgeoisom, franceskim predstavnikom u ligi nacija. Stekao je iz tih razgovora radosno uvjerenje, da nova franceska vlada odlnčno ostaje na osnovci deklaracije. Na to još općenito izvješćuje o odnosima prema raznim vladama te izražava uvjerenje, da narodi promatraju cijonističko pitanje u vezi s općim židovskim pitanjem, a ne samo kao palestinsko pitanje. Dr. Hantke ističe, da su sjednice pouzdane, ali da će se o njima izdati posebni izvještaji. Prihvaća se na to dnevni red predložen po užem akcijonom odboru. (Ovdje ga izostavljamo, jer će se razabrati iz tečaja sjednice, op. ur.) Na prijedlog Motzkina zaključuje se, da se članovima akcijonag odbora

BROJ A. i 5.

•>7 l V* tTTAJIU r«)

STRANA 3.