Жидов

ljišle, koje služi židovskoj kolonizaciji, •stane svojina Židovskog Narodnog fonda. Boris Gol dberg govori o važnosti privatne inicijative kod obnova Palestine, no ona se dakako ima podvrći kontroli u interesu nacijonalnog gospodarstva. Dr. Jacobson upućuje na to, da sredstva, što ih je Simon naveo sa osnutak financijskih instituta, ne stvaraju cijelu osnovku za kolonizaciju, već samo inštitute, koji će moći da privuku daljnja sredstva za obnovnl rad. Ruppinovi prijedlozi treba da se shvate kao nadopunidbeni prijedlozi, koji uzimaju obzir na sadašnju nevolju. Naidič naglašava, da nije važno stvarati nove institute, već jačati Z. N. F. te se protivi prevelikoj slobodi privatne inicijative, od koje ne očekuje one uspjehe, koje očekuje Goldberg. Dr. Gol dstein ■ ističe, da valja iskoristiti silno raspoloženje stvoreno političkim uspjesima. Valja privući nove krugove i širiti spoznaju, da će i oni novci, koji su namijenjeni židovskim žrtvama rata u istočnoj Evropi, najbolje koristiti, ako se njihova budućnost obezbijedi u židovskoj zajednici u Palestini. Dr. Weiz m a nn u oduljem govoru ističe potrebu apelovanja na židovski narod, kome valja jasno reći, da može danu mogućnost izgradnje narodne domaje iskoristiti samo golemom požrtvovnosti. On je uvjeren, da će se naći oduševljenje, koje treba za takovu akciju. U nj zino središte morat će se staviti Ž. N. F., čije se mogućnosti dojako nijesu iskoristile ni izdaleka dovoljno. Najbolja propaganda, koja će nam privesti velike sile, bit će rad u Palestini. Napokon razlaž«, kako sebi vodstvo zamišlja odmašnji početak rada u Palestini. Dr. Katzenelsohn i dr. Halpern govore o načinu namicanja sredstava. Podliševski drži, da privatna inicijativa nije donijela dostatnih uspjeha i da je svakako valja strogo kontrolirati. Zahtijeva likvidacijone banke za likvidiranje imovine židovskih emigranata iz istočne Evrope. Feivvel govori o financijskim institutima, Rozof naglašavava, da je najvažnije od svega konkretni program za rad, koji treba da počne odmah. Deseta sjednica. (17./2. prije podne). Nastavlja se palestinska debata. Golde n b e r g govori o amerikanskim prilikama, naročito o stajalištu nacijonlsta. Spr i ncak naglašava potrebu jačanja Ž. N. F., propagandom. Zajmovi su potrebni i mogući. Gradnja kuća ne smije se prepustiti privatnoj inicijativi, a židovsko zemljište mora pripadati Ž. N. F-u. Obrazovanje seljaka, koji sami rade i poljoprivredno radništvo mora se najkrepče podupirati, jer o njima zavisi narodno djelo. De Li»me želi potpuno jedinstveno istupanje vodstva. Za Palestinu vrijede ista ekonomska načela kao i za ostali svijet, Stoga su potrebni dobro fundirani realni planovi, koji nam otvaraju i svjetsko tržište. Dok nije garantovano ukamaćivanje, nijesu mogući zajmovi, Ž. N. F. može očekivati golem porast svojih dohodaka, ako se bude izgradila njegova organizacija. Zadaća mu Je samo kupnja zemljišta, dok samoga kolonizacijonog rada ne smije provađati u svojoj režiji. Dr. Ber nstei n-Kogan naglašava važnost privatne inicijative. Adolf Boehrn ne nalazi u izjavama vodstva potrebne jednovitosti i želio big

najpače znati, keja načela vodstvo postavlja kod svojih zahtjeva u pagledu ugovora s mandatarnom vlasti, jer o tome zavisi velik dio naših kolonizatornih planova. Osobito naglašava, da se sva židovska kolonizacija mora provesti aa tlu Ž. N. F.-a te je uvjeren, da ovaj zahtjev ne će biti zaprekom namicanju privatnoga kapitala za poljodjelstvo, ako se zakupnicima budu dali dosta dugi ugovori. Ali trebat će narodna suskripcija, koja neka se eventualno stavi na raspolaganje Ž. N. F.-u. Potrebne su likvidacijone banke, koje valja iz Londona podupirati. Traži razjašnjenja o kompetenciji cijonističke komisije u Palestini. Dr. jDiamant naglašava potrebu rada u velikom stilu. Motzkin zahtijeva strogu provedbu skupnog vlasništva. Ne smije da bude privatna svojina ni tlo, koje će se ahuzama staviti na raspolaganje. Potrebna je izradba velikih planova. Velike brojke velike su perspektive. U istom smislu govori Abramov (Bugarska) te za provedbu zajam predlaže, da se stvori odbor velikih židovskih finansijera. Deseta sjednica (17. 2. po podne). Sacher (koji se upravo vratio ia Palestine) zahtijeva u skladu sa S monom, da se tačno luče poslovni instituti od političkih i filantropskih. Izlučenje privatnog vlasništva sredstvima prisile smatra nemogućim. Naidić podastire prijedlog o finansiranju emigracije. Pretpostavimo li, da se godišnje ima preseliti 5000 familija, našla bi se sredstva tako, da se 1000 ljudi pozove da plaća svaki godišnje 1000 funti sterlinga kroz 10 godina, što bi dalo 10 milijuna. Daljnjih 20 milijuna ntmaklo bi se od 2000 odnosno 10.000 osoba u ratama od 500 ili 100 funti. Treba apelovati na općinstvo ne samo u Engleskoj i Americi i iskoristiti entuzijazam, koji će izazvati objava mandata. Kap lan smatra najboljim sredstvom apelovanja ne riječi nego djela u Palestini. Bez nacionalizacije tla nemoguće je -mati istinski židovski rad. Govore još ing. Stricker naglasujući, da već u dijaspori valja pripravljati iseljenički materijal za Palestinu, i Jcan Fischer o pitanju zajma, zatim Warburg, koji kaže, da preuzimanje javnih radnja može da postane vrlo aktuelno, da su za poslovne pothvate prijedlozi Simunovi ispravni, a za »ve druge radnje treba namaknuti velike fondove. Dr. Friedmann drži, da se velike akcije mogu provesti samo na osnovu garancija, koje se mogu stvoriti samo nakon osiguraaja političkih rezultata. Jedanaesta sjednica (17. 2. u veće). Nastavlja se palestinska debata. Shire drži zahtjev nacijonalizacije tla neopravdanim, jer treba da namaknemo kapital. Emigracija treba da je slobodna. Kako ne bi naša organizacija sav teret obnove Palestine nosila na svojim leđima, neka sazove židovski svjetski kongres. Florentin (Grčka) saopćuje, da se misao takova kongresa uspješno propagovala u Grčkoj. Predlaže rezolucije u pogledu rcalizovanja prijedloga financijske komisije i narodnog zajma. Dr. Schonfeld (mizrahi) pita, kakovo stajalište zauzima vodstvo prema pitanjima mirovnih sudova u Palestini, (mišpat hašalom), ženskog izbornog prava i vaada hazmani. Dr. Weizmann završuje sjednicu ovorom, kojemu se veema povlađivalo,

a u kome izvjeićaje o cijoniatičkoj komisiji u Palestiai. Izvješćuje, u koju se svrhu uredila ta komisija i kako se njezin položaj razvi* od onda, naročito nakon londonskih zaključaka o njezinoj reorganizaciji. Prikazuje razvitak spoljašnjeg političkog rada cijonističke komisije, poimence njezine veze s engleskom upravom i arapskim pučanstvom i razlaže izvanredne napretke u tom pogledu. Pri tome se bari osobito s psihološkim momentima, koji su važni za ođnošaj židovskog pučanstva u Palestini prema engleskoj upravi. Prelazeći na unutrašnji rad cijonističke komisije oko jačanja ekonomske i kulturne pozicije jišuba i oko jedinstvenog organizovanja svega židovskoga pučanstva Palestine naglašava izvanrednu važnost mirovnih sudišta; za njihovo održanje, razvijanje i priznanje morat ćemo se zauzeti svom silom i u buduće. Jednako i za jedinstveno organizovanje palestinskog židovstva na demokratskoj bazi, koje s* mora što brže provesti. U pitanja ženskog izbornog prava zauzima i mora da zauzima cijonistička komisija stajalište posve beskompromisno, jer je samo takovo stajalište u skladu s načelima cijonističke organizacije, u čijim su kongresima uvijek učestvovale žene, a da to mizrahi nikad nije ametalo. Cijonistička komisija zagovarala jč odgodu izbora u Palestini, kako zbog ovog pitanja u sadašnjim prilikama ne bi izazvala stranačkih borbi. Iza toga govori veoma opširno o radničkom pitanju u Palestini. Nedostaje li židovskom radniku u Palastini sad još tradicija i zapt, toliko stoji, da u njemu živi maksimum konstruktivnog idealizma, bez kojega je nemoguća izgradnja židovske Palastiue. Ovaj idealizam valja potpuno iskoristiti, a može da se potpuno aktivira samo *nda, ako židovski radnik bude znao, da radi za svoj narod, a ne za bilo kakve privatne imerese. Zato je Weizmann za nacijo na lizovanje tla. Da se radniku stvore mogućnosti egzistencije, mora da mu se stvore najbolji tehnički uvjeti rada, jer uz primitivne radne metode ne može konkurirati. Zatim Weizmann opisuje dojam, koji su na nj izvele kvuzot (radne udruge), koje je temeljito proučio. One su klice cijele nastajne kolonizacije, jer u njima se u istinu vrši židovski rad i one su kule jevrejskog jezika i duha i najčišćeg idealizma. One repreientuju početak jevrejskog sela u opreci prema gdjekojim drugim kolonijama, koje su doduše ekonomski uspješne, ali im je sustav neupotrebiv za izgradju židovske Palestine. Ne može se doduše na kvuzot primijeniti mjerilo ekonomske rentabilnosti, jer dojako nijesu bile smještene u prilike, koje se mogu smatrati normalnima. Za budućnost su kvuzot samo prolazan stadij, gospodarska skala; iz njih će se docnije izlučiti i razvititi male koloniste, koji sami rade. Na koncu još jednom naglašava, da se sad radi o tome, kako bi se stvorile mogućnosti za odmašnji konstruktivni rad, koji će u geometrijskoj progresiji stvarati mjesta za proširenja djela u Palestini prema planovima u velikom stilu. Ali treba da se bez oklijevanja stvore precedencijske činjenice uspješnoga početka, koji će utrti put za budućnost,

Strana 6.

«*!£>•¥« reAJTOH)

BROJ 4. i i.