Жидов

kog jišnvaa. Pri kraju mjeseca ailara umrla je u Jerušalajimn poznata ženska rađenica Sara Thon. Ime je pokojnice usko vezano sa svim podvizima. koje su poduzimale jjćiđnjjh godina naše žene u Palestini. II javnome životu nije bilo moguće ništa jx>će(ti ili dovršiti bez gospođe Sare. Ona je provela oTgOnizovanje žena davala poticaja za Svaki socijalni rad. ona je bili« među prvima u pokretu za žensko izborno pravo, ukratko Sara Thon je uvijek stajala u središtu svega, što zasijeca u život naše palestinske žene. No bez sumnje si je (Kikojnica stekla najvećih zasluga ne privrednom polju. Otkako se pred mnogo godina nastanila u Palestini, neprestano je i neumorno radila na svojoj dalekosežnoj osnovi. da u Palestini podigne industriju eijnka. Njeno je nastojanje bilo okrunjeno samo malenim uspjesima, pa je njen rad, koji je uzornom energijom i velikim samoprijegorom provodite lijep početak, na kome će Onda trebati dalje graditi. BudnčnoSt Palestine. Židovsla>an?psko hrattimftvo. Rente r javlja 27. aprila iz Sđu Berna: Odlnka vrhovnog vijeća pozdravljena je u svim jevrejskim krugovima sa zadovoljstvom. Cijonistička i arapska mirovna delegacija priredila je zajednički diner, a obje se stranke izjavile za zajednički rad na istoku. l)r, IVeizmann, voda cijonisticke delegacije reče: Dvije Su odluke ođ najveće važnosti pale. Prva je uvrštenje BallourOve deklaracije glede Palestine u mirovni ugovor, koja time dobiva međunarodni značaj. Mi Smo uvijek smatrali Balfourovu deklaraciju poveljom naše slobode kao i tu međunarodnu sankciju preokretom u židovskoj povijesti. Druga je odluka, đ£a se britska vlada izjavila spremnom, preuzeti mandat nad Palestinom i u svrhu izvršenja BalfouTOve deklaracije sante postaviti civilnu u p r av u, pri čem će naravno uzimati osobiti obzir na pravne interese nežiđovekih zajednica. Cijonjstama se pruža osobito zadovoljstvo, videći, keko vlada bezođvlačno stupa na rad. Započinjemo obnovu najvećom pomnjom, budući da su prilike u Palestini zadnjih godina izazvale sveopću demcvaliOva bolna perijoda je prošla, a Židovi kalo i Arapi pozdravit će početak rada oko obnove kao oslobođenje od teške more. Zahtjevi palestinskih Židova. Pod naslovom: »Jedinstveni Erec-Isal2|el i slobodan ulaz« objelodanio je tjednik »HapoelHacajjr« u svojem broju od 19. manta slijedeću izjavu: Vanjskim mirom, ali nutarnjim uzbuđenjem doeuo je židovski Jišub za oevtalde. Pune mržnja, koje su podigli politički ueki šarlatani protiv Židova i cijonizma. ' dubokoj žalosti, bolom i udivljenjem* bojimo nad grobovima junaka gomje G-aIdeje, koji su nanovo svojom krvlju dokpv7ad naše vječno istorijsko određenje i uašp narodnu predaju: Da je Palestina jedna jedinstvena zemlja, od sjevera <k> jngta, °d istoka pa eve do zapada i da je to naša zemlja na osnovu naše povijesti i na oenOvu volje naroda, da je Oslobodi i obnovi. Sveukupni židovski narod u svim djelovima svijeta, kao i zastupnici toga naroda 11 ovoj zemlji ne će nikako podnositi ma 1 kakav pokušaj s kojegođ strane, da se

granice ove zemlje, ili nfiš položaj u čem god smanji. Sa svom snagom pravednosti našega zahtjeva i sa svom gorčinom naših velikih muka brafait ćemo naše neosporno pravo, da Ovu zemlju za nas izgladimo. zemlju iz koje smo bili protjerani, ali 9 kojom smo vezani neraarješivim vezama. Jedinstveni Erec-Israel i sloboda židovskog useljavanja, to je naš izričiti zaljev, u kome se objavljuje volja cjelokupnog židovskog naroda u Erec-Israteln i izvan njega. Taj nam Se zahtjev mora ispuniti još i prije no što se bude odredila politička sudbina zemlje. Ovaj zahtjev, u kojem je složno jjalestinsko židovstvo ©vili slojeva, u gradovima i na selu, dolazi do izražaja u slijedećoj izjavi. »Židovsko pučanstvo Palestine protestira sa svom odlučnošču protiv diobe zemlje otcjepljenjem đjelova na sjeveru i na istoku, što bi umjetnim načinom rastrglo ono, što je na osnovu povijesti i naše narodne svijesti nerazriješivO j što bi potkopalo uvjete naravnog razvoja zemlje. Nikoid ne će pristati židovski narod nia raekontadanje njegove istoričke zemlje. Židovsko pučanstvo Palestine zahtjev;!, da Ste ukinu sve zapreke useljavanja i da se bezodv tečno otvori put u zemlju svim Ži dovima dianpore. Osobito onima, koji u židovskoj domaja traže utočište od pogibli i propasti, koja im prijeti n zemljama istočne Evrope. Židovska krv, koja se proljeva naočigled cijeloga svijeta viče k nebu, zahtjeva osudu pravde od narodi koji šutke sve to promatraju, a tla ne ispunjaju Svoju dužnost i da poprave grijehe generacija; Da povrate razasutom i progonjenom narodu njegovu fratru domovinu i da mu pomognu izvršiti obnovu i izgpatSnjn narodne domaje na temelju pnavednOeti i jednakopravnosti za sve narode, koji nastavaju zemlju.« Ovome glasu ujedinjenog Erec-larfitela priključiti će se i glas Židova razasutih n galutu. Više no na proteste i formulirane zahtjeve pOuztlajemo se u pozitivni rad. Stvaranjem židovskih naseobina u cijeloj zemlji i pomoću radne židovske mase, koja je nkorjenjena u zemlji i nairodnoj kulturi, učvTstit ćemo naše pißvo i Osvojit ćemo našu zemlju. Protesti Arapa protiv anticijonistickih demonstracija Da dokažu, kako su nedavne anticijonističke demonstracije u Jeruzalimu bile upriličene Samo od ekstremista te kako se one kose sa držanjem sveukupnog arapskog pučanstva, a naročito sa raspoloženjem felaha, poštedi ©u predstavnici mnogobrojnih arapskih sela generalu Bolsu, vrhovnom upravniku Palestine proteste protiv demonstracija, EvO ovdje u prevodu jedan od tih dokumenata, koji dßfju vjernu sliku raspoloženja palestinskih Arapa prema cijonizmu. «Chiefu Administratoru, 0. E. T. A, (Jug). Jeruzalim. Poštovani gospodine! Slobodni smo. da Vam izrazimo čuvstva našeg najdubljeg strabopočitanja i ujedno neš protest protiv anticijonističkih demonstracija s molbom, da to saopćite konferenciji mira i engleskoj vladi. Da bi se čim prije onemogućio svaki utjecaj nedatvnog manifesta i demonstracija nekolicine ljudi u palestinskim gradovima, papose u Jerušalajimn i Jafi, tražimo mi potpisani, budući da predstavljamo većinu t. j. 70 postotaka svega pučanstvu odnosno

90 postotaka seoskog pučanstva, đa s* uprava i vlada u našim grtadovjrna stavi pod kontrolu i vrhovni nadzor Velike Britanije, Mi ćemo gr i poznati svaku odluku i evaku npredlm, koju bude izdala Velika Britanija u pogledu kojih god lica Si stvari. Nadalje konstatujemo, da cijonistačko useljavanje ne nosi «3 sohom nikakve opasnosti niti za javne niti za privatne interese te da će se naši odnosi prema cijondstima osnivali nja pravednosti. Slijede 203 potpisa iz 82 selai Krvavi dani u Jeruzalimu. Iz prikaza i izvještaja židovskih novina u Paflesdfini proizlazi, da Su lokalne engleske oblasti mnogo krive usljed nemaiTa zadnjim nemirima. Engleski činovnici prekoračuju često svoj djelokrug. Osuda Jabotmekoga i .19 članom samoobrane jo provokacija cijeloga židovskoga naroda. Židovski nSlTod ne će dopustiti, da se išta dogodi čovjeku kao Jabotinskomu, koji nije htio da sfarš tenah ruku stoji i gleda, kako mu übijajju braću. Tražimo da so smjesti ta sramotna osuda kasira i da se puste ma slobodu osuđeni, Engleska okupacijom« vlast mola odmah da bude izmjenjema s ljudima, koji će postupati u smislu londonske vlade, koja je preuzela mandat nad Palestinom i obvezu da stvori narodnu domaju za židovski narod. O pogreba žrtava krvavih izgreda na pesab piše »Haarec«:Šestorica ranjenih umrli su. Pripalili su najraznijim staležima i općinama i to: agronom Samuel Avnaham HBramati. Jehuda Lejh Laso vsky, rabin iz Amerike, rabi Mihael Gross. Šmuel Eldezer Ni gel, Meir Ga no i dijete Josef ben Sajlom Ha m d i. OvQ šestorica su pesah žrtve, koje su ove godine žrtvovana na žrtveniku mržnje. Strogo odjeljeni po svojim općinama, .nazorima i mišljenju za života, ležali su jedan uz drugoga mrtvi. Pali su zajednički aa čast svoga naroda, za zajedničku stvar naroda. Jaka vojnička straža opkolila jo bolnicu. Dan primiče se kraju i skoro je šest sati, čas, kad nitko ne smije biti nQ ulica. Židovi po korit će se naredbi vlasti. Prisiljeni Su da se pokore opsadnom slanju i ne će moći dc/ otprate do groba svoje mučenike. Ruska pogromska vlfcda dopustila je nakon pogroma u Kišinjovu vjerski pogreb uz učešće od 100000 ljudi. Nama, u našoj zemlji, nije ni to dopušteno. Težak je to udarac: zabranjeno mm je, dfl pratimo do rake naše junake. Iza šest, kad se mEsa razišla, bio je pogreb. Vlada poslala je šest automobila za mrtve i 30 živih, kojima jo dopušteno pribivati pogrebu. Pred mrtvačkim kolima stoji automobil sa strojnom puškom, a na cijelom putu, od bolnice do groblja, stoje vojničke straže. Aškenflska je heviti Kadiša bez obzira na pripadnost pojedinaca dala svima zajednički počasni grob. U predvorju govorio je rabi Kuk ganutljivo žalobno slovo. Dan se primiče kre|u, nijema tišina Obladala je mPilirn brojem sakupljenih. lijesovi postavljeni su na dvti automobila. Iza njih slijede u autu 12 članova hevTe kađiše, 8 zatim rodbina pokojnika. Za ovima vozili sn Se zastupnici Hadase, dr. Rabinov, dr. Segal, inžinir Kantor, a u automobil*

BROJ 13.

»ŽIDOV« (HAJHUDI

STBANA 5.