Жидов

ŽIDOV

GftSUfi-Z'V PITWVZI DOVST\A

Zločinačka Madžarska.

Danomice dolaze vijesti iz Madžarske o umorstvima i o nestajanju Zidova. Iznesene sli činjenice tako užasne, da se Svakome iole čovjeku mora dia stine krv u žilama. Ovo više nisu ljudi; a da sramota bude veća, dešavaju ®e ta umorstva podmuklo i prikrivaju >iščezavanjem« žrtava. U svijet se šalju demanti, koji Su vrlnunuc cinizma, a n isti mah, kad se radi kulturnoga svijeta demantuje, da mu se žamiaižu oči, nastavlja se s übijanjem Židova. Pa da cinizam bude još veći, Sve se to čini pod lozinkom brišoanstva- N Hrišćanstvo, ono 'bar. kojemu je dio svetosti i čistoće njegovih vjerskih, zasada, moralo bi da gromovitim protestom ustaje protiv ovoga skvmjemja hrišćaniskogu imena. To svijet i radi ondje, gdje se u strasti jedne beščovjeene mržnje nije utopio smisao za čovječnost i etiku. Englesko transportno radništvo i poštari prosvijećenih država ne satom što protestuju nego zaključuju i prekid saobraćaja s Madžarskom. Internacijonalna socijalna demokracija, kulturne elite nordijskih naroda, šalju državnicima ogorčene proteste. Medjuto zločinstva u Madžarskoj traju dalje i ima na žalost ljudi, pa i u nas, kojima se praktike Horthyjevih četa čine vrijednima nasljedovanja, pumi su hvale prema njima i tek što iz nekog lažnog erama nemaju odvažnosti, da priznaju, te im je po ćudi Ovo übijanje ljudi, koje bi bilo sramotno i zvjersko i onda. kad krivnja žrt%a ne bi sastojala jedino n tomu, što su ŽidimŽidovstvo strepi od tih užasa. I ono Se pita, nije li nakon svega, što je svijet u moralnoj razvratncsti i zvjerstvu proživio, tužnj dokaz etski kulturne dekadencije čovječanstva, što ne nasmaže jednu spontana revoltu protiv Svoga samoobeščašelvanja po nekolicini vodja, koji zloupotrebi ju ju skrovite instinkte masa, koja može, yodjetoa, da bude jednako krepoaia kao i zločinačka. No pored logike srca ima i logika mozga. Koliko je glas čovječkog Srca u čovjeku-životinji zamr’o, toliko će jedaired morati spoznati, đa se sloboda jednoga naroda ne može da Gazda na prolivenoj krvi drugoga naroda. U onim klasama madžarskoga naroda, koje su njegovim udesom upravljale i sveudilj upravljaju, oduvijek Su bili gospodovni instinkti i prema rOdjenomu narodu-

Narodi drugih jezika i druge 'loze u Madžarskoj su. više no drugdje, iskusili, kako je u tome narodu kultura i civilizacija, gradjanska sloboda i nacijsika, kako je sve to bilo jedan ukras na varvairSki-mongolskoj fasadi. To traje evo i diaflje. Od Sviju naroda bivše Madžarske samo su još Žiovi ostali pod tim gospodstvom. Oni, te Su toliko doprinijeli ne samo kulturi i ekonomskom procvatu toga naroda, nego i njegovu potenciranome šovinizmu, sada, kad nema drugog, tko bi se proganjao, iekusuju, što znači biti u vilasti jednog nei&korjenivo surovog plemićkog i vojničkog režima, koji se kukavno osvećuje s raisapa evpje vlasti onima, koje svijet nije umio da izbavi iz njihove v'-sii. Ali ta Madžarska u interesu časti ćudorednoga svijeta treba i mora da odane bar mentalno izolirana, U tome pogledu bar mora da ostanu granice neprohodne i da se ne dozvoli nikakovo kriomčarenje moralno niskih valuta, koje bi mogle dia strovale moralne vjaflute pograničnih naroda. U interesu časti to valja da svaki ćudoredan čovjek zahtijeva, pa da mi Židovi ne ostanemo osamljeni sa svojim bolom nad tolikim žrtvama iSa svojim ogorčenjem- Oivilizovani svijet morat će da dijeli s namia bar ogorčenje. Uzalud će tad brišćanska Madžarska vikati, kako voće, kad se radi o otcjepljenju njezinih nekadašnjih sastavnih dijelova: »Ne, nikada!« Ili će u tome narodu prodrijeti ćudoredne sile, koje u masi za cijelo postoje, ili će se desiti jedno opće otcjepljenje čitavog kulturnoga Svijeta od tih varvara srednje Evrope, koji liju krv Židova jednako, bako su im braća po krvi, Turci, klali Armence.

Halucim.

(Pismo). Moj dragi prijatelju, kad Smo prije noću umom i razgovarali o mladeži i mladom vedrom srcu, bili smo često tužni, jer smo mislili, da u nas nema prave Omlaidine. omladine riječi i čina, omladine harmonijskgg života. Ali evo mi nešto drugo doživljavamo: mladići i djevojke ostavljaju letargićan život dosade, tuge i optužbe, napuštaju nametnuti tok života, biraju sebi svoj poziv, postaju jednostavni radnici. Ovi radnici pioniri samo su dio onog velikog pionirskog pokreta, koji se sve više širi u jevre.iskoj omladini u galutu. Taj haluc-pokret spremio je i kod

nafe u Jugoslaviji nekoje mladico i prvi se rezultat pokazao u stvaranju prvo omladinske kdkmije i poljodjelske stanice u Bijeljini. Svi su ti haluci prošli školom diskusija, predavanja i teorijo, svi Su vodili borbu protiv porodičnih veza, a i protiv slabosti u sebi, jer halucijeka ideja traži bezuvjetni aktivizam i određenje smjera čitave egzistencije. Dok čovjek ostaje u gradu i čini dalljc sve isto, dotle ima još uvijek u cijonističkoj sumlšljenosti nešto nenaravno, prisiljeno, sporedno. S toga je samo najmlađoj omladini zapravo moguće, da izvede zadnje konizekvencije oijonističkog naziranja, da se oslobodi porodice, škole i društva- »Svi vi, dragi moji, ne ćete Se vratiti u obećanu zemlju« reče Mojsije u pustinji. Stvorena je prva kolonija haluca u Bijeljini. Već prije mjesec dana, kad su Brčkom prolazili nekoji haluci iz Osijeka, znao sajm, da se nešto zdravo budi u Omladini, da ih neko oduševljenje tjera. Ali uzalud sam na njihovu licu tražio onu hol i nuždu duha, o kojoj govori AbadHaam, kad piše u svojim »AI piarašat derahim« o duhovnoj revoluciji, koja će nastati iz velike boli u duši jevrejakoj. Moguće poznaje tu čežnju i nuždu duba samo istočni Jevrej. Onda sam u razgovoru s njima tražio ono jevrejsko znanje, poznavanje istorije i kulture, što Martin Buboir, Herzl i Norđiau zahtijevaju od svakoga jevrejskog čovjeka: neka se svaki povrati jevrejskoj kulturi, prije nego što Se vrati u jevrejsku zemlju. Kad sam o tome razmišljao, bio sam tužan, ali opet rekoh sebi. da se Svi mi moramo veseliti već samoj činjenici, da ima takve omladine, kojla se vraća jednostavnom reldu i stvara tip priprostog čestitog seljaka; neka oni rade za jedinu budućnost, pa će im doći do svijesti i kulturna prošlost i upoznaće je bolje. Nedugo poslije sastanka sa haluoima. koji su Ovuda prolazili, stigao je jedan stariji Jevrej ovamo, koji je posjetio baluce na salašu kod Bijeljine, Kad sam ga upitao za rad naših ljudi, zaplakao je i nije mogao ni riječi reći. Zasutih i ja i osjetih, da se ipak nešto ozbiljno i veliko zbiva dok stariji prolijevaju suze radosnice i rado bi svoju vlastitu djecu žrtvovali da ih ne trebaju u borbi za egzistenciju vlastite porodiceHtjedoh sam onamo ići i svojim vlastitim očima gledati- Kad sam Se odlučio

GOD. IV-

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB. ILICA BROJ 31 111. KAT. - ••••••<•• RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB 11. lipnja 1920. 23. šivana 5680

PRETPLATA: GODIŠNJE K 60—, POLUOOD. K 30-—, ČETVRTOG K 15-—POJEDINI 8R.2 K.—* IZLAZI TRI PUT MJESEČNO , 00000009

BROJ 16.