Жидов

kulturne tekovine židovstva i za njegov zasebni duševni život morao se nežidov Lunačarski oprijeti zahtjevima židovskih komesara, da te tekovine donekle očuva. Predznaci lanjske godine našli su grozno ispunjenje u »hrišćanskoj« Madžarskoj Horthy-a i Friedricha. »Probuđeni« Madžari uz časničku su se asistenciju takmili, da natkrile uzore, ruske, poljske i ukrajinske pogrome. Reakcija nakon boljševičkog režima bila je strašna. I ovdje se übija, pljačka, obeščašćuje, a da se nije našao nijedan glas u zemlji. koji bi ustao protiv tih nečovječnosti. Ojačanjem klerikalizma i pod vidom ekonomskog oslobađanja od židovskog »jarma« stvaraju se u parlamentu gotovo jednodušno zakoni, koji Židovima brane posjed zemljišta i kupovanje sirovina. Prima se famozni zakon o uveđenju kazne šibanjem i ustanovljuje se numerus clausus za židovske višeškolce. Svjetski se učenjaci otpuštaju iz službe, a đacima, što je identično sa Židovima, ne priznavaju se studiji u inozemstvu. K tome dolazi još nesređenost unutar židovstva samoga. Židovsko-madžarska aristokracija dugogodišnji uzurpator vlasti u svim židovskim korporacijama ostavlja čast i vjeru otaca i bježi jatomice iz židovstva, jer nema ćudoredne snage, da u času iskušavanja bar prema vani dokumentira pripadnost k narodu, kome se je duševno već davno otuđila. Tek masa ostala je vjerna tradiciji i na putu je osvještavanja. Nigdje nije zvijer u čovjeku bila toliko rafinirana u izmišljanju grozota i tortura kao u »probuđenoj« Madžarskoj. I u Njemačkoj, Rumunjskoj i Austriji nije antisemitizam popustio. Gotovo svagdje znao je naći novu izliku i formulu, da truje odnošaje pojedinog naroda prema Židovima. Rumunjska, koja dosad nije davala ni državljanstva Židovima, pokazuje otvoreno, da kako nije održala obveze iz berlinskog ugovora, još manje je voljna da garantuje nacijsko-minoritetska prava Židovima. U Austriji je opet pitanje stranaca, ratnih izbjeglica i zarobljenika, hrišćanskim socijalcima prilika, da gnjev naroda radi nesposobnosti vlade i teških životnih uvjeta odvrate od sebe i svu krivnju i odgovornost naprte na leđa židovstva. Kamogod pogledamo, svagdje ista tužna slika, tek dnigi redatelji. Iz ove neodržive situacije, koja mora neminovno dovesti do propasti naroda, moramo naći izlaza. Mnogobrojna bila su nastojanja pojedinih organizacija, da pomognu, i nezaboravna ostat će velika naprezanja amerikanskog židovstva, da priskoči u pomoć istočnom židovstvu. Sve to, i kraj najvećih žrtava, nije dotjecalo, da općenito pomogne židovstvu i da ga izbavi od umiranja. Svakom se nametnulo pitanje: što će sutra da bude? Morali smo spoznati, da nam valja drugim putem poći, da moramo i za uzdržavanje židovstva u galutu vršiti obnovni rad izgradnje ekonomskog stanja, da namaknemo sredstva, koja će omogućiti tom teško iskušavanom dijelu našega naroda, da se pridigne iz bijede i opet privede produktivnom radu. Zato je komitej židovskih delegacija na mirovnome zboru u Parizu prihvatio inicijativu i sazvao u Karlove Vari prvu svjetsku židovsku konferenciju za pripomoć, koja je stvorila formu za

zajednički rad svih organizacija cijeloga svijeta: centralnu korporaciju, koja će ujediniti sva pomoćna vrela, ravnati jedinstveno radom, koji će vršiti na podlozi sistematske konstruktivne pomoći, jedinoj, koja nam daje mogućnost ekonomske obnove istočnog židovstva. * Ako je u minulim godinama osvrt na razvitak cijonističke misli i na napredak cijonističkog pokreta bilo samo nizanje dogođ a ja, to će se odsada naša bilanca bitno razlikovati od prijašnjih u lome. Što će u njoj aktivne stavke sačinjavati skup onoga, što se uradilo, a ne onoga, Sto se dogodilo. Netom minula godina 5680 je prelaz iz vremena dogodjaja u novu epohu rada. Bacimo Ii pogled na prošlu godinu, ukazuje nam se šarena slika, u kojoj su ispremiješani veliki događaji i na žalost još uvijek sitni rezultati rada. Svakako se tu već jasno zamjećuje uska logična i uzročna veza između aktivnog djelovanja i dešavanja. Stoga bi podjela prošlogodišnje bilance u dvije kategorije bila netačna. Isto je tako danas nemoguće svrstati u zasebne odlomke cijonizam i Palestinu. Ako je i prije cijonizam u svojoj biti bio palestinocentričan, sada je to dvoje cijonizam i Palestina organski nerazdijeljivo vezano. Dosada smo bilježili od godine do godine vanjske uspjehe, sada sazrijeva u nama spoznaja, da aktivnost naše bilance ovisi samo o židovskom aktivitetu u Palestini. Odatle taj radosni pojav, da Palestina zauzima u ovogodišnjoj bilanci mnogo vidnije mjesto, nego prije. Razvitak cijonističkog pokreta pratićemo kronološkim redom, ne kidajući iz cjeline važnije momente, koji se i sami svojom veličinom snažno izdižu, a i ne preskačući neznatnije momente, koji su bili začetak onih prvih. Za razumijevanje kasnijih dogođaja potrebno je prije pfelaza na netom minulu godinu zahvatiti i u vrijeme neposredno prije Rošhašane 5680 te spomenuti prvi sastanak lierberta Samuela sa zvaničnim predstavnicima cijonizma kao i čikešku konferenciju novog židovstva od 3000000 duša, kako reče Nordau u svojoj poruci. Prisustvo Herberta Samuela na sjednici Užeg Akcijonog Odbora 17. septembra 1019. imalo je istorijsko značenje. Konferencija u Chicagu, gdje su se 14. septembra 1919. sastali na vijećanje predstavnici 3 milijuna Židova, znači novu etapu u razvitku cijonističkog pokreta. Godina 5680 bilježi kao prvi dogođaj jedan važan akt u samoj Palestini. Na sam Sukot počinje djelovanje kompletne cijonističke palestinske komisije. Ne ispitujući, u koliko je ona udovoljila svojim zadaćama, neosporivo je, da se u toj komisiji očituje težnja za samoupravom židovske manjine u Palestini. - Iz te je komisije proizašla inicijativa za mnoge radove, koj: su obavljeni još za trajanja vojne okupacije. Tako se u minuloj godini započelo izgrađivanjem Tel-aviva, gdje su udareni temelji za neke novogradnje, iza dolaska prof. Oeddesa pristupa se izgrađivanju Jerušalajima, izvodi se kanalizacija, uvodi se vodovod, telefon. električno svijetlo, izrađena je osnova za novu židovsku četvrt itd.

2. Novembra 1919. proslavljena jc dvogodišnjica britske deklaracije u znaku uspjeha, koji su imali cijonistički predstavnici na konferenciji mira u Parizu 2b. februara iste godine. Na taj narodni blagdan dao je u ime britske vlade lord Curzon židovskom narodu po Nahumu Soko!owu ponovno obećanje glede uspostave židovske narodne domaje. U toj izjavi veli lord Curzon: »Drago mi je, te Vas mogu uvjeriti, ako takvog uvjerenja uopšte treba, a jedva držim. Ja će biti potrebno da u politici vlade Njegova Veličanstva u pogledu židovske narodne domaje u Palestini nije nastala inkakva promjena«. Veliko je veselje zavladalo toga dana u redovima židovskog naroda, koji onda već nije sumnjao u iskrenost britskog obećanja i u pripravnost Velike Britanije, da to obećanje čim prije iskupi. Kasnije su događaji opravdali pouzdanje židovskoga naroda u Veliku Britaniju. Na tu su se izjavu nadovezali važni pregovori Nahuma Sokolova kao delegata Cijonističke Organizacije sa predstavnic ma britske vlade lordovima Curzonom i Milnerom. Na toj su konferenciji bila pretresana sva aktuelna cijonlstička i pale stinska pitanja. Sokolow je iza te konferencije izjavio, da je s postignutim spo razumom zadovoljan. Da to nije bila fraza zvaničnih kornunikeja. pokazalo se poslije u San-Remu. Međutim se u palestinskom židovstvu razvija proces novog orijentisanja. snažnog buđenja i oživljavanja. Za razvitak židovskopalestinskog života značajna je konferencija mizrahija u Jerušalajimu. koji s uspjehom vrši svoju glavnu zadaća cijonizovanje ortodoks neg židovstva u Palestini. U uskoj vezi s time stoji i razvitak organi/c-vanog palestinskog radništva, koje ide za osvojenjem dominantne pozicije u ja ■nom životu. Židovski je radnik nosilac temeljnih načela židovske kolonizacije u Palestini; židovski rad i nacijonalizacija tla. Slično značenje, kao što ga ima konferencija mizrahija i uopšte rad mizrahija u pogledu duševne preobrazbe i moderne o*§au i Bpndud ‘BAnsrt Sojbjs afpujuatuo kasnije održanoj konferenciji hapoel-hacaira, na kojoj su predstavnici palestinskih radnika vijećali o organizaciji budućeg rada i stvorili dalekosežne zaključke. Zaključkom o fuziji organizacija hapoelhacair i ceire-Cijon učinjen je velik korak na putu konsolidovanja u životu novog jišuva. Ta je fuzija provedena na zajedničkoj konferenciji tih najvećih radničkih organizacija od 3. —5. teveta u Jafi. Datum od velike interne važnosti u našem pokretu u minuloj godini je bez dvojbe 11. februar, kada se u Londonu nakon dugog v remena opet sastao Veliki Akcijoni Odbor. Tek sada nakon San Rema možemo da potpuno ocijenimo važnost onih dugih sjednica u Vel. Akcijonom Odboru i da razumijemo optimizam Weizmannovih izjava o situacijiNaši su vođe još prije vijećanja Akcijonog Odbora bili proveli sve potrebne pripreme u uspješnim pregovorima sa svim faktorima, koji su imali da stvore na konferenciji mira konačnu odluku a Palestini. Bez te dalekovidne politike naših predstavnika, bez njihovog neumornog nastojanja ne bi bio moguć trijumf, cijonističke misli u San Remu. Na prvoj

2

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 25