Жидов

njima, i jao, ako nas svijet osudi 1 Moći ćete doskora čitati tačne ustanove o mandatu nad Palestinom. Ove ustanovo a sve to zavisi o Vama mogu da postanu komad papira, ili, ako hoćete, magn a charta. Ne će to biti samo veliko djelo za našu, već i za buduću generaciju. Vrata Palestine stoje otvorena, a ključ k tim vratima u vašim je rukama, što se tiče granica Palestine i ja nisam s njima zadovoljan. U svim ulicama ozvanja riječ: Litani. Gubitak je za nas bolan, no mi možemo da živimo i bez te rijeke. U ostalom ne moramo mi sve uraditi. I naša djeca moći će još da rade. Konačno nije još ni o Litaniju pala zadnja riječ. Mi nismo više partija, postali smo internacionalni politički problem. Moramo sud da stvaramo a to, što time postignemo valja dobro uraditi. Mora da gradimo sa vlastitim snagama. 1 danas možda još iraade cijonista, koji se oslanjaju na vlade. To je i naša slabost. Prije 14 dana imao sam prilike da govorim s jednim od najvećih engleskih muževa. Opomenuo me je i upozorio, da nijedna vlada, nijedna organizirana moć nije bila kadra, da postigne, što smo mi postigli. Postigli smo to ne silom, već moralnim putem. Sadašnje vrijeme demokracije je za to najpodesnije. Tko zna, da li ne ćemo u budućnosti i opet stajati pred novim konzervativnim svjetskim poretkom. U konzervativnom svijetu sigurno ne bi mogli da postignemo ono. Sto smo postigli. Iskoristite ovo vrijeme da nešto stvorite. Vrata Palestine stoje otvorena. Tisuće i tisuće bezkućnika čekaju, da mogu ovim vratima ući. Opominjem vas da ove ne odbijete. Drugoga januara bila je velika skupština, kojoj je pribivao i engleski poslanik iz Haaga, Sir Ronald Graham. Ovaj, zahvaljujući na pozdravu, ističe, da srdačni pozdrav ne pripada njemu lično, već britskoj vladi. Veli, da je sa da došao čas, kad je najpotrebniji so-

lidaritet Židova, a osobito raznih grupa u Palestini, te da daljnji razvoj prilika u Palestini zavisi o Židovima samima. Vladimir Žabotinski izjavljuje: Ima dvije vrste propagande, jedna je ona, koja sve uljepšava, da na taj način podstrekava na djelo. Druga je otešćujuća. kod koje se izričito veli: Gle, kako je teško. Prvi način odredjen je za slabiće, drugi za muževe onakovih naroda, koji se osjećaju sposobnima, da stvaraju i organizuju nove države. Medju ovakove narode spada i židovski narod, koji je upirući se na dvptisućljetnu tradiciju mogao izdržati, da sad uzmogne ispuniti neizmjernu misiju i zadaću Ako netko misli, da vrata ostaju otvorena, dok se Židovima svidi da onamo podju, taj se vara! »Hic Ehodus hic salta!« Tu moramo da započnemo, a moći ćemo da ostvarimo sve, ako ćemo raditi i stvarati. Kad vidimo na istoku krv i plamen, tad ne možemo da sićušno mislimo, moramo da jstrgnemo propadajući! masu iz nesreće, ako hoćemo da nešto stvorimo moramo da stvorimo nešto velikoga. Treba graditi i to nešto vječno. Mora da jednom za uvijek odstranimo veliku tragediju. Židovsku državu ćemo gradit ili je ne ćemo graditi! S takovim pitanjem i takovom zadaćom imademo da računamo. Morat ćemo da se odreknemo svega, da uzmognemo graditi, jer samo to je sistem, na koji moramo dovesti židovstvo, u dvadesetom vijeku. Na tom temelju je osnovan Keren hajesod. On ne traži ušteda, on bazira na najvećoj i naj starijoj tradiciji na »Maaseru.« Desetina pripada državi i to mora dati svaki Židov! Nestalo je razlike medju cijonistima i necijonistima. Velike sile poznaju samo Židove, pa bio cijonista ili necijonista, svi nose odgovornost za djelo, Profesor Weitzmann medju ostalim veli: Obnovu Palestine moramo da baziramo na trim stvarima. Prvo na poljo-

djelstvu. Palestina nije gotova zemlja, mi je moramo istom stvoriti. Zemlja je opustošena, i kao što Francuska obnavlja svoje opustošene krajeve, tako mora i mi da izgradimo Palestinu. Za nas je to mnogo teže no za Francuze, jer ta izgradnja ne polazi s jednog mjesta, već mora da se poduzima iz Amsterdama, Varšave, Londona, Chicaga i naše nastojanja polaze odande. Nemamo za to seljaka, mi ih tek moramo odgojiti, jer kad bi naši seljaci bili takovi, kao što je ruski mužik, tad bi položaj bio vrlo žalostan. Svaki pedalj zemljišta mora da učinimo slobodnim. Veliki, po lovični predjeli mora da se obradjuju i to u najvećoj mjeri. Cijeli jug Palestine još je neobrađen. Druga zadaća je industrija. Sredstva koja imamo, su dosta znatna. I to j« bio razlog zašto smo tražili vodene snage, koje nismo dobili. Jordan je naš, a što pripada Jordanu, pripada nama. Treća je zadaća duševna obnova Zidova. Židov traži školu kao što traži šator. Ima doduše medju cijonistima i onakovih, koji drugačije misle, to su takozvani praktični eijonisti, koji hoće, da prenose onamo i prilagode ondje, što su učili u drugim školama. Židovi ne mogu toga da čine. Gradimo na dvotisućgodišnjoj tradiciji i nastavljamo staru povijest i u tome leži naša snaga. Kad bi počeli da gradimo bez tradicije, možda bi isto učinili, što se učiniti mora. ali ne bi imali u tome slučaju židovske Pale-, stine. Svi Židovi neka suradjuju! Pozivi jemo sve Židove na saradnju i u tom leži poteškoća, koju mora da nadvladamo! Ne radimo u tami, već samo na duev nom svijetlu. Ta sa svih strana nas kontrolišu. Svaki čin, svaki propust smjesta je predmetom velikih debata. Ja sam svoje učinio i mogu pokazati svoj rad. Što ste Vi učinili? Balfourova deklaracija stavila nas je u položaj, iz

Pošumljenje Palestine

I. Oetinger ;

Prvi koraci, što ih je židovski narod ni fond poduzeo u svrhu pošumljenja Palestine, bili su u vezi sa zaključcima Cijonističke Organizacije da na ime našeg pokojnog vodje podigne trajni spomenik sadjenjem šuma. Osjećaj poštovanja za našeg velikog vodju, koji ispunja srce našega naroda, uvjetuje, da se njemu stvori doličan spomenik. Na šestom kongresu izabrana je jedna palestinska komisija, kojoj je stavljeno u zadatak, da prouči zemlju sa gledišta mogućnosti njezina pošumljenja. Ova je komisija stavila predlog, da se obrazi poseban fond za sadjenje šuma u Palestini. God. 1904. one godine, koje je Teodor Herzl umro, uveden je »dar maslinovoga drveta« kao grana Židovskoga narodnog fonda. Iz mnogih razloga morao bi da vlada veliki interes za pošumljenje Palestine. Uništenje šuma, sa kojima je Erec Jisrael nekoć bio blagoslovljen, i na čije tragove tu i tamo još nailazimo, nanijelo je zemlji veliku štetu. Kad naš narod započne da obnavlja opustošenu zemlju, bit će njegova sveta dužnost, da

se zdušno posveti pošumljivanju Palestine. Nedosta janje šuma spriječava razvitak gotovo na svim područjima. Kad se laćamo obnove Palestine, i kad hoćemo da joj opet damo njezinu kulturu, njezinu gospodarsku osnovku osiguramo, moramo joj povratiti izgubljenu sjenu, jer se s pravom reklo, da će Palestina pripasti onomu, koji će joj moći pribaviti sjenu. Moramo da zasadimo obronke bržuljaka, koji sačinjavaju gotovo jednu trećinu čitave površine Palestine i koji su nepodesni za oranje i sijanje. Moramo da zasadimo u močvarama drveće, iz kojih se danas dižu otrovni plinovi. Moramo da pošuraimo putujuće pješčane prudove, koji bi nezasadjeni, bili od vjetrova raznesen! i time pustinju povećavali. Moramo da posadimo gajeve i drvorede korisnog i ukrasnog drveća u svakoj koloniji i farmi. Srazmjerno s razvitkom našeg kolonizovanja u svim granama života i svim djelovima zemlje rasti će i potreban broj kuća. Množina potrebnog gradjevnog materijala postat će veoma velikom, i ne bi bilo uputno da ostanemo zavisni od prekomorskog gradjevpog drva. Opskrba sa gradjevnim ma-

terijalom je težak problem; neprekidnim i sistematskim pošumljen jem moći ćemo ga povoljno riješiti. I još nešto. Nacijonalnim pošumIjenjem stvaramo gospodarsku podlogu za uzdržavanje tisuća radnika. Na ovaj način biti će problem pribave posla za ove useljenike riješen na dva načina: prvo aadjenjem šuma i zatim njihovom sjećom i raznim industrijama, koje su s time u vezi. Pošumljenje jest narodni rad u najizrazitijem značenju riječi. Privatna inicijativa nije u stanju da izvrši tako opsežan rad, koji je od dalekosežnog znamenovanja. Židovski narodni fond započeo je svoje djelo sadjenja god. 1908., ali do buknuća rata samo u malom opsegu. Žid. nar. fond započeo je sadjenje u farmama i to u Huldi i JBen- Šemen s maslinama, ali se sada došlo do spoznaje, da je naša dužnost da pošumljenje gojimo u većem opsegu i da se ne ograničimo na. nekoliko farma za rasade. Odmah iza osvojenja Palestine započeo je rad. Potrebne priprave obavljene su prošle godine gospodarskom i kolonizacijonom odjelu Cijonističke komisije. U uzgojištima drv'ćća uzgojeno je mnogo mladog drveća najraznoliči*

2

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 3.