Жидов

ŽIDOV

c^snQ-zA-prr/\rm-ziDOVST\A !

Jevrejska škola

Prema Manu 16. osnove ustava- kojs ( bo sad pretresa u Ustavotvornom od lom konstituante sva .i« nastava dr- ] žnavna, osniva se na jednoj te istoj osnovci, vjerska je nastava fakultativna. Prema izjavama u debati postoji nakana, da osnovne škole i preparandije budu s'uno državne. Ističemo još, da je u Manu If. primljena ustanova, da se uua razvijati državijanska svijest u svrhu narodnoga jedinstva i snošljivo« ti. Prema ovome pitanju zvanični bi predstavnici židovstva trebali da uzmu svoje stajalište. Koliko znamo. Radni Odbor Saveza Oijonista Jugoslavije u tome je pogledu zauzeo stajalište. Treba da znamo i đa potpuno shvatimo zamašnost pitanja škole i za nas Zidove kao i za svaku naciju. S nacijooalnog gledišta ne može biti nikakove sumnje, da je osnovna škola, a iza nje srednja, najjača mogućnost usadjivanja narodne svijesti jednako kao što može da bude i najjača poluga odnarodjivaaja. Ništa možda nije jače doprinijelo asimilaciji zapadnoga židovstva no činjenica, da se odreklo svojih škola. U našoj domovini jevrejskih je škola malo; ima ih tek u nekim većim gradovima. Nije tek cijonizam trebao da dodje, da se spozna njihova zamašnost za održanje židovstva. U mjestima kao što je Zagreb, gdje je do nedavno agresivno asimilantstvo gospodovalo općinom, škola se ipak čuvala kao mezimče općine. Za nju se žrtvovalo mnogo i malo je koji pomišljao na to, da je zatvori. Besvijesno bar privrženost je židovstvu tradicionalno bila toliko ukorijenjena te se osjećalo, da će sinagoga, koja je i onako sve to više bivala prazna, izgubiti i minjan- ne bude ii jevrejske škole. Ovdje se ne radi o borbi »konfesijonalaca«, »reakcijonaraca* protiv napretka. Ta i državne škole bile su u -stvari konfesionalne. Ali i sad, kad se čini, da će se po novom ustavu zavesti takozvana slobodna škola, to će reći škola bez obligatne vjerske nastave, jedva će biti koji Židov, ako išta osjeća veza sa židovstvom, te ne bi osjećao, da nam je potrebna židovska škola, osjećamo li svoje židovstvo potrebom.

Da je nama, narodnim Židovima na- f vočito stalo do židovske škole, to je do- f sljeđni posljedak naše težnje, da se odr- < žimo kao narodna cjelina. Mi ne pita- i mo, kakvo će stajalište drugi zauzeti i prema tome. Nama je ovo postulat istinitosti našeg u arijskog osjećanja. Mi 1 prosto znamo da trebamo svoju školu i i mi ju moramo zahtijevati. To ne znači, da srao protiv državne < osnovne škole. Država ima pravo odrcnjivati temeljne osnove nsstave. Ona ima pravo kontrole. Ali i svaka nacijska grupa u državi ima pravo da traži svoju školu, to će reći da traži od države, da joj dadne Školo prema njezinim nacijskim potrebama; da prilagodi osnovna načela nastave nacijskim postulatima nacijskih manjina. Praktično to za nas znaci: židf.v ko dijete treba da ima židovskoga učitelja, jer mu je to potreba duševnoga razvitka i jer je prosto pedagoški postulat da je učitelj kadar saosjećati sa specifičnim montalnostima svojih učenika. Niko slobodouman ne će htjeti da u tome pogledu vrši nasilno iskorjenjivanje iz osjećajnog i duševnog svijeta, iz kojega je židovsko dijete niklo, iz istorijskih vezova, kojih je članom to dijete. Niko dakle nema prava, da po pruskim i madžarskim metodama uvadja iznova metode, po kojima je škola otrivala iskonski narodni osjećaj djetetov i postala jednim od najjačih političkih instrumenata za stvaranje janjičarstva. Naša je stvar daale. da od države tražimo židovske škole. Da je tražimo kao narodna manjina, koja je svijesna svoje narodnosti. Ili ako to ne, da je tražimo kao vjerska manjina, jer ita stoji pod okriljem ugovora o zaštiti manjina. I tom prilikom hoćemo da istaknemo, te mi ne svraćamo svoje poglede toliko na medjunarodne traktate, koliko se ufamo u snošljivost nacije, sred koje živimo. Ona mora. imajući još živo u pameti duševno patnje germanizacije i madžarizacije škole, da se pokaže dostojnom oslobodjenja svoje djece od * odnarodjivanja time, da ni od koga ne traži takovog odnarodjivanja. Koji Židov ne će židovsku školu za i svoju djecu, njemu će stajati prosto da - ne šalje svoju djecu u nju. Ali gdjegod * bude kompaktnijih skupova Židova, koi ji budu htjeli svoju školu, njima treba da se da. Ne u sadašnjoj korumpiranoj

formi, gdje se u gimnazijama i realnim gimnazijama stvaraju zasebni paralelni ekskluzivno židovski razredi, ne kao posebni židovski »Školski geto« u opće, l školi, nego doista kao židovska škola. Koliko se općenito ne možemo pso tiviti osnovnom načelu, na kome «e pc ustavu ima da sazda škola u držan, to liko smo dužui da spočitnemo formulaci ] 1 člana 16. o«n ve ustiva i pri«j<-'ltuma, koje su prilikom debate o njenm pale. ovo; U koliko je, razumije ee, dužnost škole razvijati državljansku i otadžbe ničku svijest i snošljivost, toliko otadib* nička svijest nije identična sa svijecto narodnog jedinstva. Ovako kako je član 16. formuliran, on bi značio, da je aadatak škole gajenje svijesti narednog jedinstva u svim školama, dakle i a onima narodnih manjina, što niti može do bude, niti je u interesu države. Ako ot priznaju narodne majiue, one se ne snu ju siliti, da svoju djecu uzgajaju u svi jesti narodnoga jedinstva u etničkom pogledu, takovog narodnog jedinstva, koje identifikuje jednu državu sa jodnim jedinim narodom. Ove manjine ima ju ne< sporno pravo da gaje svojo top stvenu narodnu svijest i u školi. Keba se Apponyevo školsko zakonodavstvo ne uzme uzorom za našu državu, sazdanu na osnovkama zbog kojih je trebalo rušiti bivšu austro-ugarsku monarkijo i njezine metode I Istina je, da se po članu 16. ustava manjinama druge rase i jezika daju osnovne škole u njihovu materinjem jejiku. Ali po tome Jevreji Jugoslavije ne imajući jcvrejskog materinjeg jezika, ne bi nikad mogli imati ni tvojih škola Mjesto izraza »rase i jezika« valjalo hl da stoji »rase ili jezika«. Jezik nije neminovni kriterij, po kome se luče nacije Psihologija nacije, teorije o nacijskim pitanjima, našle su i drugih kriterija, koje i pored jezika obilježuju jodnu grupu kao zasebnu naciju. Mi Židovi vrle dobro spoznajemo, od kolike bi važnosti i za našu nacijsku svijest bilo, kad bismo ! govorili svojim jezikom i mi se naprežemo, da taj nedostatak popravimo tši me, da jevrejski jezik učinimo svojim žv i vim jezikom. 1 Ali činjenica jest, za nas potpunoma činjenica naše svijesti, da smo nacijo i sa zasebnim sopstvenim duševnim i eme j oijskim vrednotama- Koliko nam spo

C OD. V.

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAOREB. ILICA BROJ 31 111. KAT- ' RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

2AGRE£|S. rrarta ISSI. £5. adsr rižon 5681

PRETPLATA i OODISNIE K 120, POLUOOD. K 60, CETVRTOOP K 30, POIEDINI 8R.4 K. = IZLAZITRI PUT MjESEĆNO.=r:

BROJ 8 i a