Жидов

Šekel

Činimo evo, Sto joS nfjcsmo učinili: izdajemo posebni broj posvećen šekeiskoj akciji. Šekel? Stase tu još dade kazah nova? A ipak mi ovaj broj ne izdajemo radi puke kakove demonstracije, nego Jer smo uvjereni, đa se o šekelu i u nas i drugdje ioS uvijek premaio govori i premalo anade. Čudno je, čak i nerazumljivo, da nakon toliko godina političkog cijoniztna, nakon toliko članaka u toliko židovskih novina Sekel još uvijek nije dovoljno poznat Židovima. Žalosno je to i štetno po našu stvar. Nu kad je ipak lako, onda pred tom činjenicom ne smijemo zatvarati oči. nego moramo napeti sve sile, da fo promijenimo,, popravimo. Moramo o šekelu govorit I to ne jedanputa u godini, ne slučajno tu ? tamo. Nego o šekelu mora svaki cijonista da govori u svojemu krugu tako dugo, .doklegod i rade ma I najmanje nade i izgleda, da će makar samo i jednoga Židova predobit za našu stvar. Šekelska dužnost nije samo u tome, da cijonista plati svoj Sekel, Cijonista izvršio je svoju dužnost tek onda, ako je pokušao i sve poduzeo, da barem od svakog svojeg rođaka, prijatelja i znanca dobije šekel. U tora pogledu možda je samo jedan postotak cijonista izvršio svoju dužnost. Vrlo malen broj onih, koji su se barem cd vremena do vremena bavili agitacijom za šekei. A upravo radi toga šekel još nije onako popularan, kako bi morao da bude samo radi toga broj organizovanih cijonista plaćalaca šekeia zaostaje daleko za brojem, što ga trebamo, i kojega bi lako mogli sakupiti zaostaje znatno čak i za brojem Židova koji raznim prigodama pokazuju darivanjem za židovski narodni fond i za druge na§e institucije da je u njih srca i razumijevanja za našu stvar. 1 zato moramo uvijek ponovno pisati i govoriti o šekelu i činit ćemo to tako dugo, doklegod nam statistika matematičkom točnošću ne dokaže, da je broj šekelista postigao mogući maksimum; da je gotovo svaki odrasli Židov (Židovka) platio svoj šekel. Od prvoga časa bio je to ideal Herzlov š djonističke organizacije; da ne budemo stranka unutar židovstva, već da obuhvatimo sve one Židove, koji bilo kako svijesno ili nesvijesno po svojem židovskom srcu i radu pripadaju židovskoj narodnoj zajednici. Znali smo odmah, da će biti mučan i dugotrajan posao, dok ćemo se makar samo i približiti tom cilju. Nu danas su stvoreni prvi preduvjeti, da 3e taj cilj mahom dostigne, ako samo malo ozbiljno hoćemo i pregnemo. I zato sada više nego ikada moramo htjeti, i zadnji je čas, da se na to odlučimo, đa u naš tabor privedemo sve aktivne u židovskom smislu jedinice i da ogromnim brojem šekelista svijetu dokažemo, da su malo ne svi Židovi voljni sarađivati na djelu obnove židovske narodne domaje u Erec Jisraetu. I ako se sadržaj i značenje šekeia tijekom vremena od prvoga bazelskoga kongresa pa do danas nijesu promijenili, ipak moramo da naglasimo, da nam još nikada dosele nije moralo biti toliko stalo do toga, da što brže i što više povećamo broj šekelista. Zato nam metode cijonističkoga rada a ovamo spada i sabiranje šekaiima mogu sada da budu —• • moraju biti drugačije nego dosele.

Pilje smo I te kako pazili, kome dajem« šekel. Tražeći od svakoga, koji je htio biti šekelista, da prizna bazelski program, mi se nijeamo u tom pogleda zadovoljavali olako sa kakvomgod izjavom, već smo šekel ljudima davali tek onda, kad smo bili uvjereni, da su cijonistički dovoljno upućeni i osvješteni. Bili smo strogi i radikalni kod sabiranja šekaiima. Voljeli smo ostati malobrojni, no da naglo postignemo velik broj pristaša na papiru, koji bi u ono vrijeme imajući pravo odlučivanja bili lako postali opasnošću po pokret, jer ne bi bili dovoljno sposobni i pripravni a možda ni voljni da ozbiljno sarađuju na ispravnom riješavanju problema, koji ne samo da su bili nevjerojatno komplicirani, nego su čak Izgledati neizvedivi. c čamo se, kako smo pažljivo, nakon ,oma svjetskog rata, promatrali bujicu novih pristaša, koji preko noći postađoše cijenistima. Bojali srao se ja ne govorim samo o prilikama kod nas, jer je isto bivalo po svem svijetu da će masa novih, neupućenih cijonista, koji nipošto tako brzo ne mogahu promijeniti svoga mentaliteta, dobiti prevelikog uticaja na pokret i da će ga svrnuti sa pravoga puta. Malo nas je bilo posve svijesno veličine te opasnosti, koja je ugrožavala čak i naše vrhovno vodstvo. Dosta je da spomenem, da je čak i jedan Brandeis postao jedna opasnost. Brandeis, koji je kao prijatelj cijoniztna za nj stekao golemih zasluga, sad u času, kad treba da skupimo sile razbio cionističku organizaciju, tek Što i on postade pravim i otvorenim pristašom I članom. Zato smo dosele morali biti oprezni kod primanja članova u organizaciju, dakle i kod primanja šekaiima, koji uplatiocu daju sva prava organizovanOg pristaše cijonizrna. Danas je drugačije. Nakon San Rema, nakon objave nacrta mandata, gdje vidimo osiguranje političkih tekovina cijonizma, danas više ne moramo biti tako skrupu* lozni i izbirljivi kod primanja novih članova. Danas ciionizam više ne može skrenuti drugim smjerom, jer on više nije stvar samo Židova, nego je dijelom svjetske politike. Engleski narod, engleska vlada i engleski parlamenat hoće provedenje cijonizma, hoće Židovsku narodnu domaju u Erec israelu, ne samo radi svojih engleskih i naših židovskih interesa, nego zato, jer to leži u pravcu politike, koja promišljeno ide za temeljitim riješenjetn svih nadjonalnlh, ponajpače istočnih problema, e da se ipak jednom dođe do svjetskog mira. Ako bi se danas većina Židova izjavila protiv cilomzma, Engleska bi ga provela sa onim Židovima, koji bi stajali uz cijonizam. Ta Engleska je znaia, da je samo malen i ako vrlo ugledan i aktivan dio Židova u cijonističkoj organizaciji, pa ipak je priznala vodstvo cijonističke organizacije (čak u vrijeme, kad se ono nije moglo legitimirati ni kao vodstvo djonističke organizacije) predstavnikom židovskoga naroda i osigurala cijonističkoj organizaciji vrlo odlučau upliv na upravu Palestine. U tome je ogromna razlika prema dojakošnjem stanju. Političke su tekovine cijonizma osigurane za sva vremena, koliko se to kraj danih prilika uopće moglo osigurati. Provedba pako po tempu, opsegu i obliku ovisit će dobrim dijeiom od sredstava, koja će židovski narod u tu svrhu doprinijeti. U tom cilju postoje več vrlo

ovažne financijske institucije sa centralnim zadaćama oko obnove Erec Jisraela spominjem samo Keren Kajemet Lejisrael i Keren Hajesod a pristupa se i osnivanju drugih potrebnih institucija. Goleme svote, Sto će ih židovski narod morati namaknuti u tu svrhu, privest će se izravno putem spomenutih institucija djelu obnove. Cijonistićka organizacija ne traži i ne dobiva za sebe, za pokriće svojih tekućih troškova, od tih svota i institucija nijednog santima. To iraade svojih dobrih razloga, vodilo bi predaleko, da ih nabrajamo. Nu red je na nama cijonistima, da da so pitamo, otkuda će vodstvo nnsmoći sredstva za svoje tekuće potrebe. Te su potrebe ogromne. Vodstvo naše organizacije predstavlja jednu vladu. Ni ona ne može da živi od zraka, i naši vodje, koji sav svoj živpt posvetišc svome narodu, koji žrtvovaše svoje imetke i ostaviše svoje položaje i svoja zvanja, su samo ljudi, koji se moraju hraniti i odjevati. Organizacija mora po svem svijetu podržavati urede, gdje so radi sa stalnim namještenicima, izdaju se novine, knjige, brošure, putuje se sad u svrhu propagande, sad radi provođenja kakove političke ili ekonomsko akcije, pišu se listovi, šalju se brzojavi, treba rasvjete, ogrjeva, sve to i cijonističku organizaciju stoji novaca. Ni njoj ne rade namještenici, željeznice, parobrodi, brzojavi i pošta badava, i ona mora plaćati papir, štampu, drvo itd. Otkuda sve to. ako se vodstvu ne dadu i posebbi prihodi? To je zadaća šekela. Jedan vrlo jednostavni i vido maleni prinos, što ga je svaki cijonista dužan platiti. Taj je prinos jednak za sve, jer svi imadomo kraj inače razmjerno jednakih dužnosti kao članovi organizacije posve jednaka prava. Prinos jc tako malen, da ne može biti niti jednog jedinog cijoniste, te bi mogao reći, da ga, nije u stanju platiti, Nu jer je sam šekel tako malen, može samo velik broj šekalima organizaciji dati tolik prihod, da će dostajati za pokriće potreba. A Jer svaki Židov može da plati za sebe samo jedan šekel, moramo ići za što većim brojem prinosnika. Nu nije od važnosti samo ovaj financijalni momenat, po kome vodstvo dobiva sredstva za svoje funkcijonisanje i za svoj rad, nego je od važnosti i to, da se vodstvo mora riješiti svib novčanih briga, kako bi se moglo posvema posvetiti bez i najmanjega uzaludnog trošenja i gubitka svojih sposobnosti i energija sastavljanju, iniciranju, ispitivanju i provodjenju osnova, koje smjeraju na podigauče velebne zgrade židovske domaje. I nije dosta, da vodstvo dobje sredstava i da znade, da uživa naše povjerenje, nego je potrebno, da vodstvo zadobije i povjerenja u nas. Vodstvu je potrebna svijest, da za njim stoji masa, da je za njim narod, vodstvo mora osjetiti, da je to naša volja, koja ih neprestano tjera naprijed. Onda će i snaga i sposobnost vodstva stostruko rasti, jer će crpsti iz rezervoara ujedinjene lftcce atnčko volje i snage jednog cijelog naroda. Samo takova svijest je kadra, da dovede do razvitka one divne sposobnosti vodstva. koje omogućuju stvaranje čudesa,

BBOJ 15,

»ŽIDOV. (HAJHUDI)

3