Жидов

Odlazak halucim za Palestinu. Ušli- i jed brzojavnog poziva palestinskog luč- 1 nog ureda u Trstu otputovali su u če- i tvrtak, dne 16 o. mj. naši halucim sje- 6 dinjenih grupa »Haavoda« i »Heiut« u i Trst. Halucim su bili na kolodvoru is- i praćeni po članovima palestinskog ure- ; da i po nekojim sumišljenicima, koji i su spontano došli. Nije bilo moguće, da i c odlasku halucim obavijestimo našu 1 jevrejsku javnost, jer je odlazak naglo uslijedio. Nadamo se, da će se naši halucim skoro ukrcati za Jafu. Po privatnim izvještajima, koji su nam stigli zadnjih dana, otploviti će naskoro »Carniolia«, na kojoj su našim halucim osigurana mjesta. Pošnmljivanje Palestine. U »Judisches Volksblait« (Novi Sad) čitao sam poziv gospode Becalela Fiirsta i Balinta Kovacsa, da se provede akcija, kako bi se nasrnogla sredstva za pošumljivanje Palestine eukaliptovim drvećem. Zamišlja se stvar tako, da bi zasebna jedna organizacija, koja bi se ovdje stvorila, provadjala po halucim to pošnmIjivanje, koje bi po računu spomenute gospode bilo rentabilno i odbacivalo ko risti onima, koji zato daju sredstva. Ne znam, da li je od novijeg dobi u planu cijonističke egzekutive, da se pošumljivanje povjeri privatnoj inicijativi i ne znam, kolika je u tome pogledu i irukovna sprema inicijatora toga projekta. Znam to, da se dojako posuo.'jivanje Palestine po jednom stalnom općem planu prcvadjalo kao čista o p r enacijonalua a k c i j a. vodjena po Židovskom Narodnom Fondu. Vjerujem u dobre namjere spomenute gospode, koja su nekoliko nedjelja boravila u Palestini, ali držim, da ne može da b..de, te pojedinci pokreću akcije, koje se ne ograničuju samo na njihove osobe, a da to nije u saglasju s planovima čiji nističke egzekutive i nema hjezine apiobacije. ,T tome pogledu pomenuta bi gospot.a trebala da se izjasne. Niko, pa bile njegove intencije najbolje i s njegova gledišta najk. risnije, ne može u našoj organizaciji na svoju ruku da radi Pitanje bezuvj tne discipline nije tu samo formalno, već i te kalco praktično zamašne pitanje Ta je disciplina odgovornosti danas prrća, no što je ikad bila. U tome se saglašavamo potpuno s Weizmannom, ma koliko je i njemu i nama bolno, što je zbog toga zahtjeva za disciplinom moralo da odstupi toliko ugledno vodstvo američko cijonističke federacije. Moje je mišljenje, da danas ima samo jedan jedini način, da se nskori i što savršenije po cjelovitom planu pro vode obnova Palestine: Tojedoprii.ašanje za Kp ren Hajesod. Tu, istina, nish velike nade za mate rijalne koristi pojedinaca. Tu se, danas, ne mogu izračunavati rentabili teti za pojedince, Ko daje za Koren Hajesod, ne čini toga u svoju ličnu korist. Ali Palestina je, u prvom redu, budućnost, prosperitet naroda. U obnovnom radu za Palestinu morat će da se radi po jednom cjelovitom planu, u kome će postojati i za-jesna relacija

izmedju raznolikih pojedinačnih zadata- s ka. To može da se pregleda samo s jed- \ ne centralne tačke, snabdjevene isku- £ stvima od vise decenija, a stečenima £ lađom u zemlji. Koliko, što i kako da se s u tom planu koncedira privatnoj inici- ; jativi, to ima da odluči centralno mje- < sto. To shvaća i Daviš Trietsch, prizna- < ti autoritet na polju »kolonizacije« Palestine, pa zato, ma da se u mnogocem ne saglašava s Ruppinom, ma da je u neprekidnoj portimbi s njime i ma da je najodlučiniji zagovornik privatne inicijative, nije ipak ništa poduzeo na svoju ruku, već samo nastoji, da u okviru cijonističke organizacije prodru njegovi nazori. Cijeneći dakle intencije spomenute gospode ne mogu da se saglažavam s njihovim prijedlogom i ne uvidjam nikako njegovu potrebu. Ne nogu da zamislim, te bi Židovima u teškim i osudnim danima, kad se radi o egzistenciji njihova naroda, trebalo tek podslreke obećavanjem ' rentabilnosti, e da potpuno shvate svoju dužnost. Nama ovdje, koji nismo autoriteti na polju praktičnog rada u Palestini, a znamo, da tih autoriteta imamo i da su odlični ostaje jedna velika dužnost: Keren Hajesod! Ja mogu samo željeti, da pomenuta gospoda u svojoj revnosti za obnovu Palestine napnu sve svoje sile, kako bi vršeći svoju najpreču židovsku, najpače cijonističku dužnost, pomogli Keren Hajesodu do što većih sredstava. Oni se, ja se u to čvrsto uzdajem, saglašavaju sa mnom u tome, da niko nema prava nazivati se cijonistom, koji nrije svega i,im nijo dao svoj prinos za Keren Hajesod i koji nije sklonuo druge, da to čine u doba, kad je davanje za Keren Hajesod opća židovska, prije svega dakle cionistička dužnost. Dr. Aleksandar Licht. Popularno i zanimivo predavanje o Erec Israelu držao je u prošlu subotu ua večer u dvorani Židovskog doma g. Albert Abinun. Na poziv Žid. Nac. Društva, koje je priredilo taj sastanak s našim novim hadžijom, odazvala se naša publika u tolikom broju, te je jedva mogla da stane u inače dosta prostranu dvoranu Doma. Pred pozornim Slušateljstvom ispričao je gosp. Abinun u svom jednosatnom lijepom popularnom govoru svoja oštra opažanja u novoj Palestini. Njegov je izvještaj o putovanju u i kroz Erec lisrael mogao da zainteresuje sve krugove našega svijeta, jer je g. Abinun za svoga kratkoga boravka u Jerušalajimu i Jafi dao sebi mnogo truda, da upozna i prouči mnoge grane novoga života i židovskog rada u zemlji. Kratke sličice iz života staroga jišuva, zajedničke molitve pobožnih ortodoksa i novih useljenika pod vedrim nebom pred Kotelmaaravijem prve noći Pesaha srdačan , saobraćaj Heiberta Samuela sa Židovima, židovske kolonije,, rad mladih pii jonira, razvitak Jafe, trgovački život, pošuniljivanje, hebrejski jezik u ure, dima i na ulici, markantna lica novog jišuva, zadnji nemiri u Jafi i drugim i mjestima, Tel-aviv, sve je to bilo sadr, žano u zabavnom i poučnom pričanju i gosp. Abimma. Ovo je bio prvi put,

što nam se pružila prilika, da čujemo vjeran i dosta iscrpiv izvještaj jednoga sumišljenika o utiscima iz zemlje, koja se počiuje pridizati i izgradjivati radom židovskih ruku. Zahvalna publika, očigledno vanredno zadovoljna govorom obljbuljenog hadžije, nagradila je ovega dugim pljeskanjem. »Lira« u aškenaskom hramu. Prošloga petka sudjelovalo je Jevrejsko pjevačko društvo »Lira« u ovdašnjem aškenaskom hramu pri večernjoj molitvi. Nije toga dana bila kakova proslava ili svečanost, običan dan i redovna večernja molitva pri nastupu sabata okupila je vjerne u hramu, a »Lira« došla je spontano, da se i na tom svetom mjestu čuje odličan pjev njezinog dobrog zbora. Pa ako je prošlih dana »Lira« lijepo pjevala u Sefardskom Hramu, pa onda na svome jubilarnom koncertu, ovdje je jakost i skladnost njezinoga zbora došla još mnogo bolje do izražaja u akustičnom i modernom hramu aškenaske općine, S punim zborom pod ravnanjem svog zborovođje g. K. Travnja otpjevala je »Lira* prateći nadkantora g. Rikowa izvanredno »Leha dodi«, »Šema Jisrael«, »Vešameru«, »Jigdal« i Kiduš«, te druge napjeve, te i taj istup u svakom pogledu služi društvu na čast. Novi nadkantor aškenaske općine g. Rikow pokazao je te večeri sve svoje umijeće, te sarajevsko židovstvo u njemu i nadkantoru Sefardske općine g. Altarcu zaista ima odlične interprete sinagogalne pjesme. Mnogi pobožni nemaju doduše razumijevanja, i ne će da čuju o modernizovanju službe Božje. Moramo priznati, da smo i mi najodlučniji protivnici unašanja takovih momenata u židovski hram, koji nemaju temelja u židovskim običajima, ah istup »Lire« nikako nije prekoračio tih granica i njezino pjevanje bila je dolična molitva, koja je mogla sve bez razlike da zanose u najsvetija čuvstva pobožnosti. Ali ta večernja molitva prošloga petka ima još jedan drugi značaj. Ni na Jom Kipur nije bivalo u hramu više vjernih, nego li te večeri. I Sefardi i Aškenazi došli su u tolikom broju, da veliki hram nije mogao obuhvatiti sve, koji su htjeli prisustvovati službi Božjdj. Na počasnim mjestima vidili smo na jednoj strani hehala nadrabina g. ,Weszela. a na drugoj nadrabina g. dra. Levia, na mjestima odbornika sjedili su i jednako odbornici Ašenaske, kao i Sei fardsko Općine, koji su došli korporativno sa svojim predsjednikom g. ing. Sumbulom na čelu, kao i odbor »Lire« £/ 5 sa predsjednikom g. Kajonom. Pred- sjednika Aškenaske Općine g. dra. Rotkopfa, koji je na putovanju, zastupali su potpredsjednici g. Klein i Wiener. i Tu časovima, kad je »Lira« pozdravljala sa svojim »Leha dodi« dan mira i - počinka, a redovi hrama bili su zapo:, sjednuti jednako od braće Aškenaza - kao iod Sefarda, pomišljali su prisutni r idealisti, slušajući sveti pjev, a premaii Trajući lijepu sliku bratske harmonije: kako li je uzvišen taj čas i kako bi to i uviek moglo tako biti: U molitvi i u U rada! (Iz »Židovske Svijesti«.)

6

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 20.