Жидов

K pitanju kolonizacije Palestine

llniervievv s prof. drom O. Warburgom. Dopisnik »Jiidische Presszentrale Ziirich« polražio je ovih dana profesora dra Warburga i zamolio ga za intervievv o aktuelnim pitanjima kolonizacije u Palestini. Prof. Warburg je medju ostalim rekao: »Od sviju pitanja obnovnog rada židovske zajednice u Palestini čini mi se da su najteža pitanja kolonizacije. Poteškoće političke naravi i imigracije mogu se riješiti spretnim postupkom, financijalna pitanja iziskuju doduše trajna naprezanja, no ne' sumnjam, da će obnovnoga rada kraj sposobnosti židovskoga naroda i pripravnosti Židova, da rado daju za dobrotvorne i opće korisne svrhe, uspjeti u narednim godinama. I kulturnu stranu naše stvari ne gledam peshristički. siti će doduše trvenja izmedju raznih smjerova u Palestini, no konačno će ipak pobijediti praktični smisao Židova i razni će se smjerovi i ako ne trajno, a ono bar na dulje vrijeme ili kraće periode složiti na srednjoj liniji. Isto tako ne smatram i arapsko pitanje odviše opasnim. Momentano postoji ekskluzivno nacijonalistička arapska struja, što je potiču Arapi, koji su odgojeni ili koji žive u Parizu, no ne držim vjerojatnim, da će imati veliki utjecaj na Arape svijeta. Arapi imat će još za dugo vremena mnogo posla sa težnjama nezavisnosti i pitanjima unutarnje i vanjske politike, da si ne će moći dozvoliti luksus ksenofobije, a najmanje prema narodu, koji je njima srodan, a koji će im bez sumnje biti samo na l korist. Mnogo teže od svega toga su po mome mnijenju pitanja kolonizacije. Vidim, da većina cijonista nema pojma o ovim poteškoćama. Pitanja kolonizacije bila su uvijek pa-0 storče našega pokreta, koji je stvoren i bazi-, ra na politici. I ako mi Zidovi imademo tehnički vrlo sposobnih ljudi, manje naginjemo ovom smjeru no formalnoj historijskoj naobrazbi. Da su ovi duševni smjerovi štetni za naš pokret, uvidja tek maleni dio naših sumišljenika. Bez sumnje ispoljit će se ove protivštine i na kongresu u Karlovim Varima. Zastupnici velikih emigracijonih zemalja, osobito Poljske i Ukrajine, burno će tražiti »Kolonizaciju masa«, jer tvrde, da ne mogu suzdržali mladji naraštaj, t ako emigracija masa danas uslijed slabog financijalnog stanja još nije moguća, ipak sa strepnjom moramo misliti na čas kad će otpasti ta zapreka. Moramo se pitati, da li smo i donekle pripravni da organiziramo kolonizaciju masa, kad bi raspolagali u dostatnoj mjeri novcem i zemljom? A želimo li biti pošteni, moramo niječno odgovoriti na ovo pitanje. Sad se osvećuje, što smo propustili u zadnjem deceniju prije rata, ponajprije iz principijelnih razloga, a kasnije radi nedostataka novca i podesnih ljudi, naime nedostatnih kolonizatornih studija i pokušaja. A sad se to ne može nadoknadili, kad bi i imali novaca, što u istinu nije slučaj. Moramo stoga nolens volens eksperimentirati. Nadajmo se, da pogreške, kojima ne možemo izbjeći, ne će biti odviše velike. Naš kongres sigurno ne će jako tištiti taj strah, jer tu će se raditi tek o krilaticama, kao industrijalna ili agrarna kolonizacija, privatna ili zadružna naseljivanja, administrativno upravljene ili autonomno po radnicima odnosno kolonistima upravljene kolonije, velika ili mala gospodarstva, vrtljarske ili poljoprivredne naseobine, plantaže ili poljodjelstvo, marvogojstvo ili mljekarstvo, maksimalizam ili minimalizam i kako se sve zovu ove protivštine. Nitko ne će uvidjeti, da su to

tek riječi, ništa drugo no riječi, te zbilja traži svoje vlastite puteve, koje tek postepeno, nakon mnogih neuspjeha nadje. Pogrješno je stoga, da se traži stanoviti kolonizacijoni program, da se po tome može izračunati, koliko će ljudi u ovoj a koliko u narednoj godini biti naseljeni. U najboljem slučaju mogu se oprezno dali neke smjernice, prema kojima će se pokušati raditi, ali uvijek sa reservatio mentalis, da ako se jedan put ukaže nemogućim, da se podje drugim, možda baš suprotnim putem. 1 pored svih velikih riječi, koje ćemo čuti na kongresu, možemo mirno reći, da ne će biti ni jednoga, koji će moći pokazati apsolutno sigurni put. To ne bi mogli učiniti ni svi kolonizalorni stručnjaci svijeta, da se sastanu na jednom kongresu. Uvijek je to pitanje prakse i pokušaja. Naši stručnjaci mora da traže put i to oprezno, možda tako, kao što se snalazi mula u magli na strmom bregovitom putu Anda. Čim će raznovrsniji biti pokušaji kolonizacije, tim je veća vjerojatnost, da će se s ovim ili s onim naći pravi put; no ne smijemo ni onda vikati: »kamenujte ga«, ako u prvo vrijeme ne bi uspjeti svi pokušaji. No zato treba već s početka sve pokušaje tako započeti, da se mogu kasnije nastaviti u drugom smjeru. N Moramo već unaprijed biti svijesni toga, da će se velikom vjerojatnošću, za vrijeme višegodišnjeg trajanja pojedinih pokušaja promijeniti uvjeti i vanjske okolnosti. Gradnja željeznice, luke pa već i dobre ceste kadkada znatno djeluju na gospodarstvo. Gradnjom tvornica u blizini jednog mjesta može nastati novi lokalni centrum za prodju, obližnji grad može da se razvije i postaje time znatan konzument, mogu da se mijenjaju carine, da pada ili raste vozarina u zemlji, može nastati konkurencija, a mogu se naći i novi pre-

Predsjednički izvještaj Bar Giore

Prelazimo k drugoj tačci i to hebraizaciji društva. I ako se pojedini medju nama mogu übrojiti medju naprednije, moramo ipak konstatovati, da će dugo potrajati, dok ćemo moći da uvedemo hebrejski kao društveni jezik, Veća čest članova su još početnici. Čini se, da je jevrejski jezik još uvijek najosjetljivija taćka našega rada. Mora se priznati, da nije tako lako naučiti hebrejski jezik unutar jednoga ili više semestara naukovnih godina, jer svaki ima pored toga stručne studije. No čini se. da to nije glavni razlog. Dublji razlog leži u duši nas sviju. Puštamo sebi previše vremena, jer još nijesmo tako daleko” i 1 1jurimo 1 se'kimdfida oemrt vladati heWtty«ki , flb e 3&afccfili tottfcu&i /bitioH pd#čßfeW e< db Bt«<lijtdfe steimoje Tb <j*M >stfuf* & G nHfild b %Vifi«9 I MBi d r«te MmtVjdti gafu^^o?H'W ,d « eJaulMflcdP'l NlfP"iWkh -h kn-' > »i P 6H l ife^?rfc>, IJ «^ N 3e £i 8d o i J i^lrt4oy i di^ s^3Mipfe q F u o^f, i,i teSsi 3 i^a'^teoiSeiten-v d^tosc9<^^o 3 d9SffeF, 2ai e'Mi rr^ v hiti'‘ b žr đ^iovs»inb¥§ n iŠ d, hč? i 'i o *^dl4 1 jef 6 l» l ? c lif^'« ,b Mio .6tei|lni3\ ežJalgmo? fliasv. nioßSJnokul Ijeni program. Svaki ne pojedinac, kop je imao nešto da kaže, svoje mišljenje;

svatko, koji je imao da nešto dade zajednici, taj je to i dao. I nikad nijesmo bili u neprilici, čime da ispunimo sastanak, a time smo i dokazali, da pristajemo zajedno i da smo mladi. Nema glasovanja, niti debate o statutima, a nije ni bilo odborskih sjednica, posljednjega slijedi, da odbor nije bio ono, što je u drugim društviiria, naime »radna stoka«. Svaki odbornik preuzeo je svoj posao i izvršio ga, a da se time nije ni u čeiTru razlikovao od drugoga kojeg člana. Nikad nije došlo do ustručavanja, kad je valjalo da pojedinac nešto uredi za društvo ili da ga zastupa prema vani. Vrlo dobro znam, da je katkad bilo mnogome vrlo teško da preuzme koju zadaću, ali ju je ipak preuzeo, jer je to tražila zajednica. -stdW'ti'čei>m{thsei-a-, ; >kdji ,«tm> provedi li ittbdjVr'lttiflifta, l n{i. l jH J ččb 1 >N ije ll 'na j glavni je bi^j, ,/ feb^i ) koji v< WiiO«p«fttig(li« ii>< to nešto znači, voljffl^P 'jtetfPfefšßUi ' •Rlrmovpfri'io • japtoS&jtitttoe da* - vafrfo l ril o T??vl9e b ftf6Be«te dćtfio «iia\9čofl»Y* tirtf bo jedH\1 b febcFnit :> ■ reiflfejd,°%Sđ° jofl«"&« il 4i&Wski'i I *3M»ođ£« št4 i^i§^°Hitf^Š^ti(^P l kfti^1 4 i^ , idt’uJi' ’flHkaig* V ŽŠntaijgMJi -«plf ve’^°^b3K¥R'>m v<^itail^^iH T, 'Si-i^a'?A> pfWßSži«i aww?eaew&čj^°fl^ jf sera, rekli su, da je nama s našom do-

brom valutom lako govoriti. Zar je to ona omladina, koja ima da odluči o budućnosti naroda; zar su ti cijonisti mislili, da bi mi možda vjerovali našim maaserom podići sveučilište? Radi se samo o volji, vjeri i konačno o samom primjeru, a ne možda o sumi i valuti. Samo se od sebe namiče pitanje, što nam je sada zadaća? Ne možemo direktno ništa da uradimo za poboljšanje položajg. Zadaća nam je samo da ostanemo na našim mjestima, a da se ne damo pobijediti sumnjom, pa da nastavimo naš rad. Moramo još da očuvamo našu omladinu u Jugoslaviji od kolebanja i sumnje. Zadaća nam je dakle, da sami sebe dalje odgojimo u našemu smislu, te da našu omladinu učinimo jakom židovskom ‘i socijalno-čovječanskioornctmladinomi! Boston većinama®? cjsšr, nije i fcvrsSllr studije u iiiinHMnolcdaandaiie) ovdjbn losltaiieij nuogttćc-ilaaniujdoldaj l tsfei iz -daljine"djelu jeimojta ćernon propuštati hs® dteadam JPdfcnaim# i deOTiudi>litaoratnuyucUpi djehijcdna njmmjteio me, )7 k/de eferoelojbii i *v»l j 6i>prwb»rdi?dtiij am? i - /Vlijeme'’jd na/(dva pmi > tanja, što mi ih je jedan iz vašeebisodjo i ne i pismoM tlootawo]')žßitt»i>ja.ue9daib; sn*3 Žtil 1 2HjJd#fotl° Pdgbj^fti,-) ibd jf3d ote na m tbM# | a < «lito^, bb *C'da> r itošft «nrtadiw»*o<t»m gojimo za Iflfld&t'lßlnip^ljfißpi-«* tase6 v <*k(sbjŠP M« gS''nwpćei f M#djiti?<. Prije svega možemo iz vlastitoga

2

.ŽIDOV. (HAJHUDI)

BROJ 28.