Жидов

ŽIDOV

GIASHO-ZA- RTAN3A-ZI DOVSTVA

Nakon kongresa

Dvadesetčetiri godine iza prvoga cijonističkoga Kongresa sastao se u Karlovim Varima XII. kongres. Bit će da ima simboličkog značenja u tome, da se upravo dvanaesti kongres po svojoj važnosti može da stavi uz bok prvome kongresu. Regbi da je o rezultatu tog kongresa zavisila daljnja sudbina i cijonističkoga pokreta i židovskoga naroda barem u tolikoj mjeri, koliko o prvome kongresu. XII. je kongres iščekivan po židovskome narodu i po nežidovskome svijetu s mnogo više nestrpljivosti i znatiželje, nade i straha, nego li sam prvi kongres. Upravo zadnjih mjeseci prije kongresa izbile su na površinu tolike činjenice, te se činilo kao da je uopće stavljena u pitanje mogućnost daljnjega uspješnoga cijonističkoga rada. Govorilo se o krizi na svim linijama: u idejnom pogledu, u vodstvu, u engleskoj politici, u arapskom pitanju, u kolonizatornim pitanjima, u suradnji zapadnog židovstva, u financijama i t. d. Malodušni ili razočarani stari eijonistički borci vidjeli su samo jedan izlaz iz krize: reviziju fundamentalnih cijonističkih načela i njegovih dojakošnjih radnih metoda i reorganizaciju organizacionih, financijskih i kolonizatornih institucija. »Prijatelji« cijonizma pako dobacivali |su nam savjet: likvidirati cvjonističku organizaciju pa zatim stvoriti (a ito ne odmah, nego tek u kasnijim zgodnijim vremenima) jednu svesvjetsku židovsku organizaciju. Valjda nikad još nije jedan parlamenat stajao pred tolikim kompleksom tako teških problema, kao ovaj dvanaesti eijonistički kongres Bilo je čak medju samim delegatima vrlo nmogo njih, koji nisu vjerovali, da jedan takav kongres sred takovih prilika uopće može da išta uradi pa još u tako malo dana, što su kongresu stajali na raspoloženju. I što dalje to je više rasla bojazan, da židovski narod s ove svoje parlamentarne tribine ne će moći u roku od 14 dana ni da kaže sve što želi i čemu se nada, da čak ne će moći dati

*) Rad i rezultate XII. cionističkog kongresa osvijetli! ćemo u jednoj seriji članaka, kojoj je ovaj tek početak.

ni potpuni pregled o onome, što je propatio zadnjih 8 godina počavši od 11. kongresa. A ipak je 12. kongres svoj posao ne samo dovršio, nego uspješno dovršio. Nije tačno, ako se kaže, da je kongres učinio sve, što je mogao, on je doista učinio sve, što je trebalo. Valjda ne bi uspjelo nijednome parlamentu svijeta, da sred prilika pored kojih je zborovao 12. cijonistički kongres obavi toliki posao: da pregleda razvitak židovskoga naroda, cionističkoga pokreta i organizacije kroz takovih 8 godina, gdje početak periode pada u duboko mirno doba, a svršetak u vrijeme, gdje rata više nije, a mir još nije nastupio, gdje niti svi mirovni ugovori još nisu sklopljeni, a oni ratificirani kao da stvaraju novi kaos; da fiksira momentani položaj židovskoga naroda prema ostalim narodima i da odatle povuče konzekvencije; da obračuna s vodstvom, da njegov rad podvrgne opsežnoj i oštroj kritici i da izabere novo za rad sposobno vodstvo; da votira jedan budžet, gdje su sve komponente tako neopredjelive, gdje nema sile utjerivanja prihoda i gdje se potrebe niti približno ne dadu u ciframa ograničiti; da organizaciji dade novu konstituciju, a pokretu novih smjernica rada. Uspjeh 12. kongresa jest upravo u tome, da je stvorio mogućnost, da su sva ta pitanja redom stavljena na raspravu i da je svako pitanje našlo svoje ispravno i beskompromisno riješenje. Prvi je uspjeh kongresa već sama činjenica njegovoga sastanka. Milijun organizovanib Židova bilo je zastupano po 500 delegata sa sviju strana svijeta. Pored neizmjernih poteškoća došli su čak i delegati iz pogromirane Pusi je, gdje je već samo übiranje šekelima bilo skopčano sa životnim opasnostima. Kad je na čelu naše stare rusko-židovske garde unišao u kongresnu dvoranu Bialik, kad je cijeli kongres ustao, da kroz nekoliko minuta klicanjem i pljeskanjem dade izražaja svojoj golemoj radosti nad ujedinjenjem Židova vaskolikoga svijeta, kad je nastalo općenito i medjusobno pozdravljanje i grlenje starih prijatelja i suborioca mogao je Sokolov punim pravom kazati: »Sad smo tek svi na okupu, sad tek ovaj kongres može da govori u ime cijelog

židovskog naroda.« Svijet sada znade, a bilo je potrebno da to znadu i velike sile, a medju njima u prvom, redu mandatarna vlast, a i arapski narod u Palestini, što su zahtjevi židovskoga naroda. Zaključivši poznate rezolucije i izabravši novo vodstvo 12. je eijcnistič- ; ki kongres stvorio legitimne odnošaje i prema unutra i prema vani. Već to je jedan golemi uspjeh kongresa. Stari je i lijepi običaj cijonističkih kongresa, da su prve sjednico ispunjene sa generalnom debatom, šio je u stvari jedan generalni obračun izmedju organizacije i vodstva. Taj je obračun ovaj put trajao u plenumu puna 4 dana, a nastavljao se u komisijama, a i u specijalnim debatama plenuma. I ovoga je puta kritika bila vilo oštra, nu ipak je debata bila na vrlo »’isokom nivou. Vodstvo je imalo zgodo da pokaže sve, što je učinilo ih propustilo i zašto je nešto učinilo upravo onda i upravo tako i zašto je nešto projmstilo. Rezultat je obračuna bio, da je vodstvo dobilo odrješnicu i povjerenje novim izborom. Nu i vodstvo je imalo da kudi i kritikuje. Reklo je: »Mi smo učinili, što smo mogli. Da ste nam više dali, više potpore, više suradnje, a ponajpače više novaca, bilo bi mnogo toga danas ljepše i bolje. Ali sve se to još dade popraviti, ako hoćete. Zauuji je •čas!« Kongres je u tome morao dati vodstvu pravo. Spoznao je, da 3 ovim silama i sredstvima vodstvo nije moglo stvoriti još više i još boljih pozicija. Iskreno je priznao: kolikogod ru lij opi i veliki dojakošnji uspjesi, oni ne đostaju i ugroženi su, ako židovski narod slijedećih godina ne nčini najveće napore i ako se ne podvrgne najvećim žrtvama. U tome duhu zaključio je kongres »Manifest na židovski narod u Gsudu« On je upravljen na svakog pojedinog Židova u galutu, gdjegod or bio i (ookovgod bio, treba da odjekne u svakoj Židov skoj kući, da uzdrma svako ždov-ko srce i da probudi svaku židovsku dušu na najveću odanost i Taj je manifest jedan uspjeh, jedan čin kongresa, koji hoće da iza"uve djelo: najveći aktivitst židovskoga naroda oko izgradnje tenzija židovske narodne domaje. GOD. V.

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB. ILICA BROJ 31 111, KAT j ====== RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. ' §

ZAGREB 20. oktobra IS2I. 18. tišri 6682.

PRETPLATA i OODIŠNfE K 120, POLUOOD. K 60, ČETVRTOG D K 30, POJEDINI 8R.4 K. = IZLAZI TRI PUT MJESEČNO

Poštarina plaćena u gotovom

SROJ 33.