Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANTA ŽIDOVSTVA

Političko opredjeljivanje

Piše dr.

Aleksandar Llcht,

VI. U Bosni i Hercegovini Židovi su pretežnim dijelom (Sefardi) starosjedioci kao i u Srbiji i u Dalmaciji. O političkom životu u njih se jedva može govoriti. Pučanstvo Bosne i Hercegovine dva su režima, jedan za drugim podržavala u potpunoj nepolitičnosti. U tome je udes toga pučanstva istovjetan s udesom pučanstva u Južnoj Srbiji. Turski režim bio je autokratski u Bosni i Hercegovini, a i režim Austro-Ugarske,bio je autokratski u Bosni i Hercegovini ne samo do aneksije, iza koje je Bosna i Hercegovina dobila svoj sabor, bez mal ne ikakve autonomije. Saradnja je dakle naroda u smislu ustavne države bila posve isključena i sve do Ujedinjenja može se reći, da ni u kojoj zemlji Evrope nije bio narod manje nosilac suvereniteta nego u Bosni i Hercegovini. Jaka se nacijska svijest mogla da razvije samo u Srba, jer su oni imali jasan cilj pred očima, ujedinjenje s braćom u državi srpskoj. Ono, što je Ujedinjenje zateklo u Bosni i Hercegovini, bio je u glavnome po državi konstruirani, da tako kažem »teološki nacijonalizam«. One trošne kulise u Sarajevu, koje su imale da izazivaju iluziju parlamentarizma, bile su u istinu izazov svim svijesnim nacijskim težnjama. Po konfesijama i po konfesijskom ključu birali su se poslanici. I ja mislim, da su se u to pored muslimana najbolje našli Židovi. Jedni i drugi nijesu hnaii ni sjenke parlamentarne tradicije, tradicije političke aktivnosti. U Židova, pored toga, nije se imala zašto i kada da aktivira ma kakva revolucijonarna volja u iredentističkome pravcu (u ostalom o toj »iredenti«, koju danas mnogi političari otkriše da su je oduvijek gajili, dalo bi se govoriti mnogo. Princip i Čabrinović, da su živi, čudom bi se čudili tim iredentistima s velekrstima austrijskih ordena). Ali neka i osmanlijski i austrougarski režim nije dao mogućnosti za razmah nacijsko političkog gibanja i svijesti: Židovi su starosjedioci u Bosni i Hercegovini bili duboko ukorijenjeni u svome nacijstvu. S polja ono je imalo vid naskroz religijski; u Sefarda samih nije sve do cijonizma bila izdjelana jedna jasna nacijska svijest, ali oni su emocijono bili samo Židovi, društveno i jezično jedna zasebna jedinica, koja se jasno obilježavala takovom, i u kojoj je bilo suviše iskonski jako njihovo židovstvo, a da bi

*) Vidi br. 47, 54 i 55 iz godine 1922. »Židova«.

nastala ma kakva mogućnost asimilatoi nih težnja, koja se tek u novije doba ponešto očituju u izvjesnome uzanome krugu intelektualaca s političkim ambicijama, ali. za sad, bez vidna uspjeha. Židovi u Bosni patrijarhalno su lojalan elemenat. Oni su umjeli otmenom rezervom da ne ulaze u nacijska i stranačka gloženja i mržnje, koje jedva gdje poprimaju tako šovenski ružne forme kao u Bosni i Hercegovini. Njihova će prirodjena otmenost, nadam se, omesti nastojanja pojedinih lica, koja bi za volju svojih ličnih ambicija htjela da zavedu u vrtlog nacijskih mržnja pod vidom partijskih borbi. VII. Južna Srbija mogla bi se u izvjesnom smislu i to lošem, nazvati »kolonijom« naše države. Ne po tome, što se onamo naseljuju koloniste iz drugih krajeva, u kojima vlada relativna oskudica tla. podesnog za težadbu, ve> po upravnome aparatu, ratu. koji se oivimo, gotovo bih rekao deportirao. Bivši u jeseni 1921. godine ondje mjesec / po, mogao sam da upoznam tek jedan segment tamošnjih prilika i da saznam opć) prilike više po čuven ju, no po čuvenjn od samih Srba širokogrudnih i besprizornih ćudoredno visokih karaktera. Uprava je velikim dijelom nada sve loša, iskvarena: ona se ondje bani kao gospodarica nad udesom gradjana i često se vidja, da pri tome pušta s vida čak i nacijonalno-srpske interese, a redovno državne. Državni interes traži, da se u novopripojenim krajevima prije svega stvori atmosfera povjerenja i dobre intencije Vlasti i u njezinu volju da sve državljane tretira jednako i pravedno; napokon da uzdrži vjeru u lično poštenje onih predstavnika vlasti, koji bi morali uvijek imati u vidu, da su u (im krajevima, toliko zapuštenim od Turaka, u tome pučanstvu nekad toliko podložnome i ekonomski i u pogledu bezbjednosti begovima, agama, pašama, nosioci jedne misije demokratske jednakosti i misije podizanja toga naroda na stepene više civilizacije, jednakosti i veće bezbjednnsti. Svega toga nema; ako je koji upravnik lično besprikoran i prožet najljepšim intencijama (a ja sam upoznao i takovih), činovnički aparat, koji mu je bio podredjen, onemogućio je provedbu kakih intencija. Ako je to pogubno ondje, gdje nacijska svijest i poreci moralno loše uprave afirmira državu jače no predstavnici vlasti, naime i svojom krvlju, koliko je to pogubnije ondje, gdje razvite nacijske svijesti nema. već vlada i u slavenskom* pučanstvu jedna neopredijeljenost, koja viđeči u upravnicima oličenu državu, naginje lako »bugaraštvu«; vodi do očiju-

kanja sa susjednim državama, i stvara konačno i jatake arnautskim ili bugarskim pljačkašima. Koliko je slučajeva ondje gdje organi policije, pored svih odredbi o agrarnoj reformi, prijateljuju preintimno s posjednicima velikih čiflika, onim istim begovima i agama, koji su nekad gonili raju u brdine i na rad za se, a koji i sad sjede besposlice i snivaju o minulim đacima. Je li čudo, da se Makedonac tad pita: pa što se upravo promijenilo? ... U tome kraju živu u većim gradovima oveća naselja naše braće. Bitolj i SkopIje možda su najveće židovske općine u našoj kraljevini. Oni su ondje starosjedioci onamo od kraja XV. i početka XVI. vijeka. Njihova istorija nije napisana, a vrijedno bi bilo, da se pribilježi. Živjeli su mirno, mirnije no u mnogim državama ostale Evrope. Političkih pretenzija niti su imali niti su mogli imati u despotskom osmanlijskom carstvu. No nije se diralo u njihov nacijski život. Sredinom XIX vijeka Alliance Israelit Universelle, služeći intencijama Franceske, osnivala im je osnovne škole, u kojima su naučili franceski, kojim pored španskoga, većinom govore. U istinu oduvijek lojalni državljani, oni su i danas jedan apsolutno neosporivo lojalan elemenat naše države. Pored sve konzervativnosti ipak prijatelji progresa civilizacije, oni nemaju ni za čime da žale i nikuda da teže iz ove države. I ako se bar ovdje, lojalno postupalo kod opcija, oni stalno nijesu optirali uikud izvan ove države. Jedan elemenat, kakovog može samo da sebi želi svaka država, čiji kormilari nijesu zaslijepljeni nacijskim šovenstvom i ksenofobijom. Nema s državnog ni narodnosnog gledišta, nikakve osnove ni razloga, da im se spočitne nacijska zasebnost i treba da se respektuje kao njima najdragocjenija baština od mnogo v>jekova ovamo. Pa ipak i ovaj naš elemcnai ondje pati ne samo od općih prilika već i od antisemitizma. Ovi su Židovi z»plahirani, povućeni u se, u čekanju doba sa širim i čovječanskijim pogledima no što je današnje. O njima jedva da se što čuje; ne stavljaju, u svojoj nesigurnosti, nikakovih postulata, ne »uznemiruju« ničim državnu vlast, i pored onih »Velikih Srba«, koji onamo podjoše s pruskim metodama i orijentalskim moralom. I, izuzevši cijonazam, nikoja druga židovska instancija kao da ne vodi pravo računa o toj našoj nacijski toliko važnoj i svijesnoj braći, koja posjeduju toliko miran i otmen prirodan nacijski ponos, onaj poznati ponos naših predaka, koji su s ćudorednim prezirom mogli da prezru inierijorni prezir svojih neprijatelja. Koje h tužne slike, da ovakav elemenat s izgrađjenom prirodnom samosvijesti ne smije da se po svome htijenju opredjeljuje, ne-

Poštarina plaćena u gotovom.

GOD. VII.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB, ILICA BROJ 31 111. KAT. | RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. I

ZAGREB, 5 januara 1922. -11. tebeta 5683.

PRETPLATA: GODIŠNJE K 240, POLUGOD. K 120, ČETVRT GOD K 60. POJEDINI BROJ K 6.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 1.