Жидов

ŽIDOV

fifASTLO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Solidarnost u nesreći

Piše dr.

Rosa B u c h m i I,

Pariš.

Već dvije godine bijesni u Rusiji strašna katastrofa gladi. Započela je u području Saratova i Samare, a zadnjih mjeseci zahvatila je i negda tako plodni kraj, Ukrajinu. Uzroci gladi su nerodica uslijed strašne suše i nedovoljno obradjivanje tla po seljacima. U Ukrajini žive preko 2 milijuna Zidova. U godinama 1919. do 1920. doživili su Židovi u Ukrajini pogrome od Petljure i Dcnjikina, pogrome, koji u svojoj okrutnosti sjećaju na tamni srednji vijek. Oznaka pogroma zvuči gotovo eufemerički za ovo sistematsko klanje, koje je išlo za potpunim zatiranjem ukrajinskih Židova. Übijeno je nekoliko stotina hiljada i ujedno je mnogo njih ranjeno i postalo bogaljem. Ostalo je stotine hiljade pogromske siročadi, čiji su roditelji übijeni. Židovi, ekonomski potpuno uništeni pogromima i boljševičkim sistemom, koji jc Židove kao trgovačku klasu najviše pogodio, nijesu mogli odoljeti ovome strašnome gladu. Velike, nekoć vrlo bogate, židovske općine kao Ođtsa, Nlkolajev, Hersor.. sad su potpuno izvržene smrti od gladi. 40 do 50 % židovskog pučanstva gladuje. Gladovati znači ne imati ništa za jesti kroz nekoliko dana i tjedana, glad. koji tjera ljude do ludila i koji završuje u najstrašnijim bolovima smrću. Zato umiru u tim velikim židovskim općinama 25 do 30% Židova od gladi i epidemija kao posljedice glada. Naravno da slabiji, mala djeca, najviše trpe od gladi. Medju ovom gladnom djecom, koja lutaju ulicama i viču za hljebom, imađe 100.000 pogromske siročadi. Samo jedan dio te siročadi smješten je u dječjim domovima, jer se dječji domovi moraju zatvoriti uslijed nedostatka životnih namirnica. Dnevno nadjn se na ulicama stotine dječjih Iješeva. Kako je to strašno! Da se ta djeca spase od smrti, otvorila je židovska svjetska konferencija za pripomoć u Parizu, koja je priključena na akciju dra, Nansena, u mnogim gradovima dječje kuhinje. U tim kuhinjama dobivaju djeca hrane, odjeću i medicinsku pomoć. Prema ugovoru s intemacijonalnom organizacijom za dječju pripomoć u Ženevi otvara se po gore spomenutoj organizaciji u svakome gradu, gdje se otvara židovska uhmja za djecu, kuhinja za hrišćansko _ J an .tvo, da se na taj način izbjegava Tf tU - ŽiđoVC * e k '«e su rihialne. Uzdržavanje jednoga djeteta u takovoj kuhinji stoji mjesečno 9 šilinga (200 dmaral Židovske općine raznih zemalja Nat 7 V oj akdji za Spasava nje djece. Na udaljen,je zemlje kao Japan. Istočna ■Klija. Južna Afrika, Australija i sve opći-

ne Evrope doprinijele su za ove kuhinje već velike iznose, što je dalo židovskoj svjetskoj konfrenciji za pripomoć u Parizu mogućnost, da opskrbi preko 10.000 djece s hranom i odjećom. Solidarnost u času nužde je sveta veza, koja ujedinjuje Židove cijeloga svijeta, milosrdnost je sveta iskra, koja nije nestala Iz židovske duše. Dužnost je Židova cijeloga vijeta, da učestvuju na djelu spašavanja nedužne male djece. Dužnost je Židova Jugoslavije,, da se pridruže k tome djelu. I ako ne možemo sve spasiti, naša je sveta dužnost, da što veći broj djece spasimo od smrti. Dužnost je svakoga Židova, da, barem jedno dijete spasi i da učestvuje pri osnutku ovih kuhinja za djecu. Židovi Jugoslavije, dolazimo sad k Vama i pozivljemo Vas u ime čovječanske ljubavi i u ime židovske dužnosti, da se priključite tome djelu. Pomozite nam da spasimo ovu nedužnu djecu od smrti. Pomislite na to, da su njihovi roditelji pali kao mučenici židovstva. Ova siročad su djeca cijeloga židovskoga naroda. Iz dubokih grobova viču glasovi njihovih übijenih roditelja: Židovi, spasite našu siročad! 100.000 dječjih glasova dovikuju vam iz daleke Ukrajine: Sparte nas! Neka svaka židovska kuća učestvuje na teme djelu i neka se nitko ne isključi.

Političko opredjeljivanje

Piše: Dr.

Aleksandar l.icht.

Zasebno poglavlje treba da se posveti Židovima u Vojvodini, Do sloma austro-ugarske monarkije njihov je udes bio istovetan s udesom svih Židova u bivšoj Ugarskoj i njihova orijentacija ista. Ako izuzmemo antisemitsku provalu rasne mržnje za TiszaEszlarskog procesa, u glavnom pored latentnog asemitizma Madžara Židovi u Madžarskoj nijesu imali da pate od antisemitizma, već ako u društvenom životu. Ako je u Madžarskoj bilo izrazitog antisemitizma, koji se nije pritajivao, bilo ga je kod nemadžarskih naroda. Madžarska je i gospodarski i kulturno imala u velike da zahvali svoj procvat Židovima. Bez osjećajne uljudnosti, koja općenito nedostaje asimilacijonom židovstvu, Židovi s« u Madžarskoj olako previđali latentni antisemitizam madžarske rase, i umišljali seb! da ga nema, ma da su ga ipak morali da osjećaju u instinktivnim izljevima njegovim. Madžarski je elemenat bio gospodovan u bivšoj austro-ugarskoj monarkiji;

•) Vidi br. 47, 54, 55 i 56 »Židova« K. 1922.

on je na silu stvarao homogenost državIjansku u užoj Madžarskoj te su im asimilatorne tendencije ne samo u Zidova, već i kod drugih nemadžarskih nacija podosta uspijevale; svakako nije imao da osjeti jake otpornosti nacionalnih borbi. Imajući sve preduslove za zdrav ekonomski 1 kulturni razvitak, Madžari su u svijesti svoje državne i rtacijske sređenosti puštali Židove da sarađuju i u politici. Ta Židovi nijesu postavljali svoga nacijonalitetnog pitanja kojega su se Madžari najviše bojali i koje su največma ugušivalL Madžarska je bila klasična zemlja židovske asimilacije, a jest to uglavnome i sad još. pored svih brutalnosti jednoga sramotnoga režima. Nigdje se možda asimllatorstvo u Židova nije izvrglo u takovo netrpeljivo šovenstvo kao u Madžarskoj. Tek mali broj cijonista, nada sve odličnih intelektualaca, najpače studenata, znao se emancipovati cd toga šovenstva i provađati uzgoj, većinom omladine k židovskoj samosvijesti i prirodnome ponosu. I ako je u tome šovenstvu bilo neosjetljivosti za skroviti nemir u sopstvenoj nutrini i za pojave, koje su dosta jasno, iako ne glasno, odavale, da madžarka javnost nije prevladala otpornosti protiv židovske rase: ipak je ono u znatnoj mjeri bilo toliko nesebično, koliko odvratno za posmatraoca s polja .te nametljivosti. No u isto doba valja priznati i to, da je ovo neprijatno nadmetanje sa samim Madžarima u šovenstvu, odavalo jednu iskrenu 1 lijepu jezgru, koja oduvijek obilježuje Židove u odnosu prema drugim narodima: privrženost i biagodaraost za relativno prijatno susretanje. Za to ima proganjani Židov punu mjeru razumijevanja i zahvalnosti, a nije na kraju čudo, ako u oslobođenih tek jučer parija geta ta zahvalnost poprtrrta helotske, devotne, nemuževne izražaje prigušivanja i nadvikivanja svoje sopstvenosti šovenskom frazom asimilatorstva. Nije čudo, ako je pariji od jučer nedostajala mjera u gestu. § Dvenstvo inorodne nacije za gospodovnu naciju nije na kraju drugo, nego izražaj devotnosti. Vikanje u istom koru s gospodovnom nacijom i negiranje svake druge nacije do li gospodovne moralo je skretati neugodnu pažnju na te asimllatorne Židove, pa su oni dakle postigli protivno od onoga, što su htjeli: ostati, kao Židovu, nezapaženi. Kad je došla reakcija, oni su, i s toga razloga, bili više od drugih izvrgnuti njezinu surovo-mongoloidnome udaru. Namjcrice se njihov uticaj u javnome životu, najpače u komunističkome pokretu, preuveličao. Oni su odjednom, i prebolno, imali da osjete svoju stranost; progoni, kojima su bili izvrgnuti, nijesu nimalo zaostajali za onima, od kojih su patili Židovi u sred-

Poštarina plaćena u gotov®«.

COD. VII;

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB. ILICA BROJ 31 lU. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB, 12. januara 1922. ~ 18. tebeta 5683.

PRETPLATA: GODIŠNJE K 240, POLUGOD. K 120, CETVRTGOD K 60, POJEDINI BROJ K 6.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 2.