Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Lo ze hadereh!

Kroz 25 godina, od prvoga bazelskoga kongresa počamši, cijonizam imade uvijek jedan te isti jasno naglašeni i formulovani cilj: osnutak javnim pravom osigurane domaje za židovski narod u Erec Jisraelu. Svjetski je rat uništio ili stubokom promijenio toliko toga. što se činilo neoborivim i nepromjenljivim, nu nije poljuljao temeljima »utopističkoga« cijonizma. Što više, upravo je svjetski rat donio pobjedu cijonizma i prema vani i prema unutra. Prema vani; medjunarodno priznanje cijonizma. Prema unutra: osvojenje većega dijela židovskoga naroda. Znali smo od uvijek i udesili smo sav svoj rad prema tome: da cijonizam dodje cilju, treba da zadobije medjunarodno priznanje i treba da osvoji najveći dio židovskoga naroda. To su dvije fundamentalne pretpostave za ostvarenje cijonizma. Nijedan od tih fundamcnata ne smije faliti židovske narodne domaje u zemlji otaca. Ta su dva fundamenta postavljena- Znači ii to, da smo na cilju? Kome cijonizam nije tek fraza, on treba da sebi postavi to pitanje, da se u to duboko zamisli, da potraži ispravan odgovor i da pošteno povuče sve konzekvencije iz toga odgovora. Dosta smo se dugo vrlo olako zadovoljavali izražajima pristajanja Židova uz cijonizam. Vrijeme je, da se svom jasnoćom naglasi; biti cijonistom znači preuzeti na sebe izvjesnih obveza u pravcu moralnog i materijalnog podupiranja stvari. Pošten čovjek vrši svoje obveze. I cijonista, on ponajpačc, mora biti pošten čovjek, znači, treba da požrtvovno i oduševljeno, makar i us najveće napore nastoji oko ispunjavanja svojih cijonističkih obveza. Prije svega mu dakle valja te obveze poznavati, da dl uzmogne ispuniti. Treba da znade, što on osobno može i mora pridonijeti za stvar. Zato treba da u svakom času znade, gdje se cijonizam upravo, nalazi i što očekuje od svojih pristaša. Zato se danas, nakon što je cijonizam zadobio medjunarodno priznanje i organizatorno obuhvatio veći dio židovskoga naroda, moramo pitati; jesmo !i'na cilju? -le ii na cilju čovjek, koji, želeći sebi sagraditi svoju kuću, kupi zemljište, dade Kn gruntovno prenijeti na sebe, preuzme od graditelja nacrt kuće i ishodi kod oblasti gradjevnu dozvola? Nije čak ni onda, ako je već sav gradjevni materijal pripravljen i složen na gradilištu i ako su temelji već iskopani. Bit će na cilju tek onda, kad kuća bude pod krovom i kad bode iznutra tako uredjena, da će biti sposobna za nastanbu Onda tek može

prekrstiti ruke u krilu s osjećajem zadovoljstva, da je svoj naum izveo i cilj postigao. A mi, većina nas takozvanih cijonista, prekrstili smo ruke, kao da je cijomzarn na cilju! Odmaramo se, kao da smo mt podnijeli bog zna kakvih napora, dok su se Weizmann i njegovi drugovi borili da ishode cijonizmu medjunarodnim pravom priznatu gradjevnu dozvolu za židovsku narodnu domahi. Time su tek temelji položeni. Više se u ovaj čas nc može učiniti, jer na gradilištu nema najnužnijeg gradjevnog materijala. Opeke, željezo, drvo i beton, bez čega se graditi ne može, ne će sami od sebe doći na gradilište. Taj materijal treba da mi sakupimo i dovedemo na gradilište. Graditelja i zidara imademo dosta. Osnove su dobre i ljudi su dobri. Bit će to lijepa ili baremdobra zgrada. Ali gradjevni materijal treba da nose na gradilište svi Židovi. Dok toga ne bude, ne može zgrada iz temelja. I bit će naša krivnja, krivnja svakc£ pojedinog cijoniste; bude !i zgrada presporo napredovala zbog nestašice gradjevnog materijala. Dužnost je i obveza svakog cijoniste, da sudjeljuje u sakupljanju gradjevnoga materijala za židovsku narodnu domaju. Nijesmo još na cilju, te bismo se smjeli odmarati. Ali smo pred ciljem, al parašat derahim. kaq toliko puta u našoj narodnoj istoriji. Dobar genije, instinkt samoodržanja, poveo nas je dosele uvijek put spasenja. Ovoga puta, na raskršću, ne možemo lako zalutati, kad je pravi put tako ravan i otvoren pred nama. Ne radi se o izboru puta, čak ni o Izboru metoda- Nego se radi o mjeri intenziteta našega koracanja na putu k cilju. Na kraju ravne ceste uzdiže se naš cilj. Dobro koracajući možemo nakon izvjesnog vremena lako doći do cilja I što jače i bolje ćemq koracati na prvome dijelu puto, to brže i sigurnije ćemo se približiti cilju Nu mi stojimo i ne mičemo se, vidinto krasan cilj, divimo mu se i ne koracamo. Zaboravljamo, da na putu k cilju vrijeme možda ne će uvijek biti s nama, nego će možebiti gdjekada biti protiv nas. Zaboravljamo, ako je put danas jo? ravan i pregledan, mogu nađoći potresi, koji će nam put iskriviti, koji će na nj nabacati zapreke, kojih danas nema. Zaboravljamo, ako danas vedro vrijeme pogoduje našoj gradnji, može doći nevrijeme i oluja, koja će nas smetati u gradnji. Zaboravljamo, ako je minuli svjetski potres koristio našoj stvari, mogu doći novi svjetski potresi, koji bi mu mogli škoditi. Prije novih oluja i potresa morala bi naša zgrada biti gotova za nastanbu. Valja nam se žuriti s gradnjom.

Nemamo časa da gubimo, nemamo mnogo vremena da čekamo na svršetak gradnje. Naše mase u galutu propadaju na hiljade dnevno. Ni Arapi nam ne će dati mnogo vremena. A i gradjevna dozvola nam nije izdana nn neograničeno vrijeme. Ako doista hoćemo i možemo sagraditi židovsku narodnu domaju osiguranu javnim pravom, onda to moramo vrlo brzo dokazati. Svijet to od nas iščekuje, naši najbolji prijatelji to od nas traže. Ne znamo, koliko imamo vremena, znamo samo da nam se valja veoma žuriti, da nas ne bi jednog dana otjerali sa gradnje kao nesposobne zidare. Medjunarodno priznanje naših zahtjeva i prava je na kocki, ako brzo ne položimo ispit osposobljenja. Ne smijemo proigrati toliko potrebne nam u teškoj borbi osvoijene ambicije i potpore svijeta, jer na znamo, bismo li i wikada, jednom izgubljene, opet natrag zadobili. A moramo računati i sa raspoloženjem naših vlastitih masa. Ne smijemo nepotrebno produljivati njihove muke u galutu niti za jedan dan. Ne smijemo ih tjerati u očaj i ne smijemo ih razočarati. Danas je narod uz nas, vjeruje i hoće, hoće jer vjeruje. Ako ga razočaramo, übit ćemo mu vjeru, jedino što još ima i što mu daje divnih stvaralačkih sposobnosti, koje svijet cijeni i od kojih toliko očekuje, da radi njih podupire našu stvar. Židovski narod razočaran- -očajan i bez vjere u galutu, koji bi Židov htio biti sukrivcem takovoga stanja? Neovisno o,d sviju mogućih kriza u svijetu otvara se pred nama kriza židovstva u času, kad je cijonizam pred ciljem. Svjetska kriza uvećava i kompi:kuje krizu židovstva, nn riješenje prve, ne donosi sama sobom i riješenje druge. Naprotiv može riješenje krize židovstva vrlo doprinijeli riješenju svjetske krize. Svjetska će kriza predvidivo jcjš dugo trajati. Kriza židovstva ne može tako dugo trajati. Današnja struktura i položaj židovskoga naroda onemogućuju mu, da takovu krizu dugo održi, on iz nje mora vrlo brzo, izaći obnovljen, preporodjen, ojačan i spašen, ili potpunoma satrven i uništen. Kriza je židovska u tome; hoće; ii brzo uspjeti predobiti židovski narod, da odmah doprinese one ogromne žrtve, što su potrebne da se osigura izgradnja njegove anrodne domaje u Erec Jisraelu ? Ahad Haam vidio je tu krizu već god. 1889., kad je zagrmio »Loze hađerehlc Kao izlaz iz krize preporučio je, da udari novim putem: »Thijat halvavot 1 Hathija haruhanit šel haam kodemet lithijato hakomrit!« »Taj i takav narod nije i ne maže biti sposoban i voljan za veliko djelo. Prije svega treba da se ob-

GOD. VI.

UPRAVA 1 UREDNIŠTVO : ZAGREB, ILICA BROJ 31 111. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

Poštarina plaćena u gotovom.

ZAGREB, 3 februara 1Q22. 5. Sevata 5682.

PRETPLATA : GODIŠNJE K 120, POLUGOD. K 60, ČETVRTGOD. K 30, POJEDINI BROJ K 4 - IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 7.