Жидов

mcnti položaja ne mogu da se strogo ©dijele i ne djeluju u strogo omedjašenitn prostorijama. Ako je anticijonistički pokret postigao veliku snagu, dolazi to dijelom odatle, što cijonizam djeluje kao podražaj na političko tijelo, koje su drugi faktori smetnje učinili abnormalno •sjetijivim. Nema sumnje, da je anticijonistička agitacija u zadnjoj godini znatno porasla i opsegom i jakošću. Razlozi' su u glavnom jasni. Beskonačno odlaganje potvrde mandata, Churehilovim posjetom probudjene nade, pojava anticijonističkih tendencija, kojima se u engleskom novinstvu i u parlamentu po domaćim politčarima daje prevelika važnost, sve je to doprinijelo pogoršanju položaja. S druge strane je dolaskom znatnog broja židovskih imigranata, pniznajom jevrejskoga kao službenoga jezika i imenovanjem jednog Židova vrhovnim komesarom postalo po malo i arapskom pučanstvu jasno, da je Balfourova deklaracija zbilja, a ne tek fraza. Pa i sa strane odgovornih tfodja arapske stvari općenito se priznaje, da se sve, što se dogodilo, ne može smatrati konkretnom nepravdom prema arapskom pučanstvu. Bojazan Arapa nije toliko prouzrokovala sama židovska imigracija, koliko prijetnja konačnog poplavljenja i potiskivanja, koje ona treba da simbolizira. Ovim bojaznima donekle su dali povoda i neoprezna pretjerivanja nekih mladih cijonista; a ni cijonističke oblasti, a ni vladini činovnici, koji stoje u uskom kontaktu s pučanstvom, nijesu dovoljno nastojali da rasprše ove bojazni. Naravno, da to nije došlo sasvim spontano. Bezbrojni centri propagande živo su radili i još dahe rade. Egipatski, turski i drugi vanjski uplivi združili su se s arapskim nacionalistima i latinskom crkvom, da mandatarnim silama prave što veće poteškoće. To je bila pozadina majskih dogadjaja. Kada su nastali nemiri, vlada je bila u najvećoj neprilici. Njezin autoritet bio je uzdrman njezinom nesposobnosti, da pod normalnim uvjetima zaštiti javnu sigurnost i bilo je očevidno, da ne posjeduje bezuvjetno povjerenje pučanstva. Njezine vojne snage bile su ograničene, mjesne granice, ostale su nezaštićene, pojaviše se nemiri u Amanu i u Transjordaniji.

Gotovo iz svakoga kotara Palestine javljeno je, da su Arapi nemirni i uzrujani. Pod tim uvjetima počinila je vlada naravnu, ali opasnu pogriješku, slijedeći liniju najmanjega otpora. Umjesto da pokaže hrabro i odlučno držanje, upuštala se u pregovore. Elementi nereda postali su jači, umjesto da su svladani. Opozicija kupljena je koncesijama, koje se nisu mogle pripisati velikodušnosti, već svijesti slabosti. Nastojanja centralne vlade, da osigura brzo i egzemplarno kažnjenje kolovodja, ostala su bezuspješna. Dok su arapski napadači u većini slučajeva dobili male kazne ili ostali nekažnjeni, nisu s druge strane židovske žrtve dobile otštete. Zaključci povučeni iz toga postupka učvršćeni su još govorom vrhovnog komesara od 3. juna. Govor nije dao Ara pima potpunu zadovoljštinu, koji, spojeni uspjehom, nisu htjeli ništa drugo, no potpunu zabranu židovske imigracije Ali ton govora bio je dosta ponizan i apobgetičan, da ih uvjeri, da je vlada nervozna i neodlučna. Sigurni u posjedu otimačine, mogli su razmišljati o karakterističnoj činjenici, da im je silovitost donijela ne samo politički uspjeh, već i materijalnu korist. Da je vlada pokazala s početka energičnije držanje nemiri ne bi bili ve:i, već manji, no što su u istinu bili. Svagdje, gdje se pokazalo odlučno držanje, smjesta se i pokazalo brzo djelovanje. Sigurno je, ako je za čas nastaic olakšanje, da je zato plaćena visoka cijena. Arapi vidjeli su svojim očima nešto, što je slično abdikiciji autoriteta. Ako vaija zapriječiti opasnost još većih nemira, tad je nužno, da vlada nedopaŠta daljnje sumnje u njezinu odlučnost i sposobnost, da održi red. Bilo bi pogrijcšno, kad bi držali da se arapski pokret može ugušiti silom. I ako je uzdržavanje reda fundamentalna nužda, to ipak evo pitanje nije tek pitanje puke fizičke snage. Ako treba, da se u Palestini stvori zdrava židovska zajednica, tad ne može ona rstati stalno poduprta na brdskim bajanetima. Židovi imadu dobro pravo, da od vlade očekuju sigurnost. Kakogod se interpretirala Balfourova deklaracija, ona mora najmanje značjti, da se unapredjuje židovska emigracija u okviru sposobnosti

prijema Palestine i da pripušten 1 emi granti uživaju potpunu zaštitu u njihovom radu. Ako deklaracija ni to ne znači, tada ništa ne znači. Ako su Židovi ovlašteni, da zatraže pomoć vlade, to je s dru ge strane vlada ovlaštena, da dobije njihovu pomoć. Obveza je uzajamna. Nijedan pametan cijonista ne će željeti, da otešća rad vlade. Nužno je, da Židovi shvate stajalište vlade, s kojom moraju trajno raditi, kao Arapa, s kojima moraju da zajedno žive. Može se sumnjati u to, da je to shvaćanje uvijek bilo takovo, kako bi bilo poželjno. Izvješće Haycraftkomisije, sposobne i nepartajske korporacije, čije konstatacije zaslužuju pažnju, još nije objelodanjen; (medjutim već uslijedilo op. ured.) no nema sumnje, da' ni ono ne će Židove potpunoma riješiti prigovora, da su nespretnošću doprinijeli postojećoj napetosti. Nema sumnje, gdje leži primarna odgovornost. Osim toga je postupak vlade nju samu donekle lišio mogućnosti djelovanja za sporazum, čime je umanjila izglede za arapsko-židovski sporazum. Postoji bojazan, da nijesu uvijek potpunoma shvaćeni realiteti položaja i da se nije uvijek vodilo računa o vanrednim poteškoćama vlade i o naravnim osjetljivostima Arapa. To su uvjeti pod kojima nastupa svoju funkciju cijonistička Egzekutiva u Palestini. Cijonistička komisija preuđešena je po formi, organizaciji i personalu. Ona je sada jamačno dobro opremljena, da udovolji zadaćama, koje ju čekaju. Ona stoji na početku perijodc u razvitku židovske narodne domaje, koja će se vjerojatno pokazati kao kritična perijoda. Ako će pokazati diskreciju i umjerenost, koja se sigurnošću od nje očekuje, ako će joj uspjeti, što ona bez sumnje želi, da očuva svoje ravnovjesje i da se koncentriše na stvarnu djelatnost, nema razloga, da posumnjamo, da će položaj pomalo poprimiti povoljniji izgled. Otvoreni i prijateljski odnošaji prema vladi' odlučni pokušaji, da se shvati arapsko stajalište podesna priprava za obranu židovskih naseobina, dok to položaj iziskuje, zajedno s odlučnim izbjegavanjem svakoga napadaja. uzdržavanje od svakoga pokušaja, da se prekomjerno pospješi tempo pri pravnost u nuzgrednim stvarima, sklapati kompromise, spojeno s čvrstom odlučnosti, gdje su u pitanju glavne stvari, a prije svega koncentriranje na bitne zadaće gospodarske izgradnje. To su smjernice, po kojima će vjerojatno biti udešena cijonistička politika. Odlučni napredak na gopodarskom polju pogotovo je pitanje skrajne nužde. Taj napredak bit će ključ za mnoge poteškoće, s kojima se sada moraju boriti cijoniste. Njihov politički status n Palestini, kolikogod je sam po sebi legitiman, ipak nije primjeren njihovom materijalnom stanju u zemlji. Nužno je opet, da se opet uspostavi ravnovjesje. Dotle ostat će položaj abnormalan, a Palestina ostat će i nadalje u stanju labilnog ravnovjesja. Gospodarski uspjeh ne može. da se postigne bez odgovarajuće političke pozadine; ali nijedan politički uspjeh ne može popraviti gospodarske neuspjehe. Kraj faire starta i jednakih uvjeta Židovi će bez sumnje postići uspjeh. A da se to dogodi, ne zavisi ni-i o palestinskoj vladi, a niti o cijonističkoj

centrima i uz povoljne uvjete razviti zdrave jedinice. U manjim mjestima morat će se omladinci i uopće jevr. spor taši sprijateljiti s mišlju, da se bave ili individualnim granama športa ili da se priključe mjesnim društvima, u kojima «e uz obostrani takt moći nesmetano raditi. Posve je krivo u prosudjivanju tako zamašnoga pitanja polaziti sa stanovišta neke autark-je omladinskoga pokreta (saveza), u čiji djelokrug bi imao da spada sav odgojni rad medju jevr. omladincima, dakle i briga oks) tjelesnoga uzgoja A jednako je krivo i podcjenjivati važnost omlad. pokreta oko fizičke reSeneracije Jevreja uopće, šio se takodjer češće dešava. Neka se autor citiranog članka ne plaši suviše »nedonoščeta«, čije je narođjenje smatrao zaključkom omladine u Sarajevu za uvijek spriječenim, jer će se °vo »nedonošče« prije ili kasnije ipak

roditi i poodrasti u zdraviji organizam, no što ga neki tjeskolmo naslućuju Iz sentimentalnih motiva ili iz bojazni, da bi osnutkom okruga »otpao« čitavi kulturni program omladinskoga pokreta«. odgadjati ili bar modifikovati stvaranje ove uredbe, znači u isto vrijeme ispostavljati svjedodžbu duševnoga siromaštva omladini i priječiti za volju vanjske forme postanak i razvitak organizacije, koja je pozvana, a bit će i sposobna, da ispunja jednu od najvažnijih zadaća našega nar. pokreta. Ja stvar ne promatram tako skeptički. već sam naprotiv uvjeren, da će obje uredbe, i omladinski savez i okrug »Makkabi«. sustavnim, intenzivnim i koordinovanim radom postići ono, za čim jedan i drugi teže, ali jedan bez drugoga neće da dostignu; preporod svoga naroda i obnovu svoje zemlje.

Dr. O. Braun.

BROJ 9.

»ŽIDOV«

3