Жидов

na teritoriju bivše austro-ugarske rnonarkije nije nastala nijedna država, čirbi pučanstvo po rasi. narodnosti i jeziku bilo u većini židovsko. I tako biva, da na teritoriji naše države ima dosta Židova, koji ne mogu ni na koju stranu optirati a sve kad tn mogli, ne bi htjeli da optiraju za drugu državu, već za našu, s kojom su vezani vezama dugog boravka, čuvstvima i egzistencijom. Tako se evo stvara anomalija Židova bez državljanstva, koje bi već po tome naša država morala primiti po načelima medjuuarodnog prava za državljane. Toga ipak ne čini. I dok se ne može moliti prijem u državljanaku vezu, je>naša država koje li anomalije! još nema općeg zakona o državljanstvu, niko i ne misli na to, da se do donošenja toga zakona ispuni ta praznina. Evo. tako se u nas stvaraju Židovi bez državljanstva, kakovi su prije postojali u jednoj jedinoj državi na svijetu, u Runumjlskoj, a u isto vrijeme, kad je ta najaftntisernitskija nekad država, Židovima dala državljanstvo, a ne samo to, već i minoritetska prava, po kojima su Židovi zastupani i u rumunjskom parlamentu. (Nastavit će se).

Necijonista o palestinskom pitanju

Direktor VVasserrnann o izgradnji Palestine. Urednik ».luđische Rundschau imao je sa direktorom Oskarom W asserm a nn o m intervievv, u kojem se direktor VVasserrnann (V.javio o obnovi Palestine, te medju ostalim rekao: Ja sam necijonista. a priključio sam se Keren Hajesod-pokretu. jer držim, da izgradnja Palestine nije samo stvar cijonista, već stvar cijeloga židovstva. Za to djelo, jednu od najvećih zadaća židovske povijesti, moraju se svagdje složiti ciioniste i necijoniste. Ova neutralnost stvari mora

doći do izražaja po neutralnim osobam; i zato, jer sebe smatram skroz neutral nom osobom, držao sam, da ću moć stvari koristiti i doprinijeti üblaženju protimba. Važnost stvari je baš u tome da zahvati Židove svih zemalja i da im dade zajednički idealni cilj. Ako će se u drugim zemljama poslići zajednički rac po njemačkom uzoru, tad će i materija! ni uspjeh biti povoljan. Na pitanje, iz kojih motiva se zalaže za obnovu Palestine premda zabacuje ci jonizam, odvratio je živahno: >Za mene je van svake sumnje, da Paies t i na predstavlja za svakoga Žido v a jaku osjećajnu vrijednost Naravno znamo, da ima Židova, koji po riču tu činjenicu; tak i ljudi po mome os jećaju nisu više /.'idovi. Uvjeren sam, di kod većine Židova ima mogućnosti, d; ih zagrijemo za misao osnutka narodne domaje u Palestini za sve Židove, koj se u sadašnjim svojim obitavalištima osjećaju /dostavljenima .tjelesno ili duševno. Kad nastaje pitanje, gdje treba da naselimo takove Židove, tad Palestina pod svim okolnostima zaslužuje prednost; i onda, ako ostale prilike ne bi bile tako povoljne kao u drugoj zemlji, i onda, kad bi valjalo u Palestini svladati naročitiu poteškoća, i onda morali bi Izabrati Palestinu. Jer veza Židova s Palestinom je duševna realnost, koju moramo da učim mo plodonosnom. Zato se moramo pobrinuti, da kolonizacija Palestine donese mnogo plodova. Danas još nisu prilike zadovoljavajuće, jer koloniste su suviše umućeni na dobročinstvo iz vana. Ne smijemo da stvorimo neku vrst sirotišta, nikakovu prosjačku koloniju, moramo nasuprot da stvorimo podloge za razvoj zdravog privrednog rada, za ekonomski procvat i zdrave mogućnosti za Židove, koji će se tamo skupiti iz sviju zemalja kao Židovi, d a vo d e žido v s k i život po sopstvenim načelima. Držim, da tako daleko mogu svi Židovi

zajedno raditi. Ne ćemo dalje skupa ići. ako bi se radilo o tome, da se priznaju daljnje aspiracije cijonista. Držim primjerice nemogućim, da u dogledno vrijeme postignemo većinu u zemlji, jer nemarnu novčana sredstva za naseljivanje tolikih Židova. Moj glavni argumenat protiv cijonizma je bojazan, da bi Židovi, kad ih postali samostalni, imali silne borbe, jer u židovskoj zemlji ne bi pitanja vjerska i općili institucija bila akademska slvai kao ovdje, već bi izazvala žestoke borbe. Na prigovor urednika, da će se u židovskoj Palestini židovski život osloboditi iz njegovo ukočenosti i sam sebi stvoriti novih formi, te da je ta nada'na stvaralački duševni razvoj jedan od giav nih motiva cijomzma, odvratio je direktor Wasserman: »Držim, da u zemlji, gdje Židovi sačinjavaju znatan dio pučanstva i imaju svoju autonomiju, te se u židovskim stvarima na njih ne vrši nikakav pritisak i daje im se prema njihovom gospodarskom položaju utjecaj na upravu zemlje u takovoj zemlji, naročit«' ako je to Palestina, ne če se Židovi is ključivo predati poljoprivrednom radu ili radu na cestogradnjama, već će se probudit i duševni život, koji će imati sasvim drugi karakter no vjerski život kraj današnje bal u k e Übrzo procvast će duševni život, a ovakav duševni centrom poželjan Je prema mojem shvaćanju. Možda ćemo jednom opet imati proroke, ali dodao je direk. Wassermann smješećf se sam nisam prorok i ne mogu stoga znati, što će se razviti duševno ili politički za sto godina. Strah pred rezultatima n=, smije ni jednog necijonistn spriječiti, da učestvuje na djeiu. Što mi danas hoćemo, to nije ništa političkoga već sasvim nešta praktičnog. Hoćemo da iz Palestine i pravimo domaju za židovske ljude, koji hoće ostaviti svoju okolinu, jer nije dostojna čovjeka. Bezuvjetno je dužnost svakoga Židova, da se zalaže za ova-

Jevrejski odgoj u školi i domu*

Mnogi vele, da je veliki napredak, što se smije govoriti o jevrejskom odgoju pred širom publikom, a da nas se ipak nc smatra nazadnjacima. Drugi opet vele: Postoji li u op:e jevrejski odgoj i što se pod istim razumijeva? Ima ih, koji će začudjeno Pitati: Zašto se u stvari jevrejskoga odgoja obraćaju na nas? To je stvar učitelja religije i rabina. Prvima odgovorio bih. da se napredak ne pokazuje u riječima nego u njihovu ostvarenju. Postoji li u opće jevrejski odgoj i što se pod njim razumijeva? O onima, koji ne će da čuju o jevrejskom odgoju zbog pridjevka »jovrejski* ne ću sad da govorim. Govorit ću onima, koji se te riječi ne p’aše i koji je ne preziru. Da se pred nekoliko godina zapitalo: Što se razumijeva pod jevrejskim odgojem? odgovorili bi nam po svoj prilici: >Dijete' treba re'igijozno odgojiti . Pod ' religijoznini' razumijevalo se iz* Predavanje, koje je trebalo biti održano na roditeljskom sastanku.

vršavanje zapovijedi tore, koliko to okolina dozvoljava, svetkovanje blagdana i t. d. i čitanje biblije. Taj odgoj, koji ima mnogo uži opseg iiego što riječ >jevrejski< zahtjeva, nazvao bih ja »religi joznim odgojem«. Ono. šio mi pod jevrejskim odgojem razumijevamo, ima rrtnogo opširniji opseg. Jevrejski odgoj opsiže sve ono. što je jevrejstvo stvorilo, stvara i što će da stvori. 1 ja sam se zapitao: Zašto šalju jevrejski roditelji svoju djecu u jevrejsku školu? i našao sam odgovor Mali dio roditelja šalje djecu u školu zato, jer svetkuje subote i blagdane i jer dijete nauči više biblijske povijesti i biblije, nego u drugim školama. Drugi ističu baš baš one jevrejsko na školi i žele. da si djeca pribave u mladosti jevrejskog znanja. Ima ih. koji hoće da uštede djeci ruganje nežidovskih drugova javnih škola radi njihova ievrejskog podrijetla Napokon igra i veliku ulogu pietet. n a i taj dovodi djecu u jevrejsku školu Promotrimo li tu razdiobu opazit ćemo, da tek mali broj roditelja vođi religijozni motiv u jevrejsku školu. Mi znamo dobro, da je ognjište religijoznog odgoja u samome domu

Šta će djetetu blagoslovi, koje je naučilo u školi, a' o ih kod kuće ne upotrebljava? Upravo prema religijoznom odgoju svog djeteta drže se mnogi roditelji indiferentno. To je u ostalom pitanje, .koje treba da sami raščiste. »A u čemu leži onda taj jevrejski odgoj?« Kad je u zapadnim zemljama proglašena ravnopravnost Jevrcja. iako samo na papiru činilo se kao da je kucnuo zadnji čas jevrejstvu. Jače vanjski vrijednote potisnule su jevrejstvo Jevrcjska literatura, koja se nije razvijala od srednjeg vijeka, zakržljala, a ista je sud bina zadesila~T druge tekovine jevrejskog __ duha. Nije bilo tako tamo, gdje su živiie jevrejske mase. I na istoku u Ropskoj i Rusiji bilo je uticaja stranih kultura, ali one niju uništile jevrejske vrednote, ono su uzdrmate jevrejstvo iz neprodufetivnosti i prouzrokovale renesansu u svim kulturnim vrednotama. S ponosom možemo da gledamo na našu modemu literaturu i umjetnost, koja ako ne prestiže ostalu modernu literaturu, a to ne zaostaje za lijom Povoljan se upliv jevrejske moderne .svagdje osjeća, gdje Jevreji žive. (Nastavit će se).

2

»ŽIDOV«

BROJ 22.