Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA O

Šebuot

Sebuot je blagdan polaganja ćudorednih osnovki židovskoga naroda. Onoga dana, kad je po kazivanju knjige »S’mot« objavljen dojučerašnjem robiju micrajimskom na kamenim pločama božjom rukom dekalog i zakoni, koji se na nj nadovezuju, židovski je narod postao nosilac novog ćudorednog naziranja. osnovanog ifa pravdi. Dok je Mojsija bio »a brdu, da primi zakon božji, Židovi su još lijevali tele od zlata i plesali oko njega. I Mojsija je, sišavši sa Sinaja, u svetome gnjevu razbio zavjetne ploče, dao usmrtiti tri tisuće muževa u logoru ispod brda. a tele od zlata je spalio i smrvio u prah. Iznova su ispisane ploče zavjeta, na kojima stoji i danas civilizacija svijeta. Za cijelo: Židovski je narod još često zapao u surovost i otpao od ćudoređa, Ali trajno je u njemu ostao sinajski zavjet oplemenjujući ga i stvarajući u njemu velike Proroke. »Ja sam Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Micrajim, iz kuće ropstva«. Jedan narodni Bog, Bog oslobodilac, dao je svome narodu zakon ćudoređa? sklopio s njime savez. On da mu je svet narod i kraljevstvo sveštenika. Izvedavši ga iz kuće ropstva, on ga oslobađa vežući ga zauvijek zakonom i čineći iz njega tako zajednicu po duhu. Ima veliki simbol u toj Objavi Još su Židovi osjećali na svojim gležnjevima duboke ureze ropskih spona, a još 1h je čekalo nomadsko lutanje po bezgraničnoj pustinji, još su im čadori bili domaja, a već su bili vezani u zajednicu duha, zakona. Nijedno spoljašnje obilježje: ni teritorij ni ljudska vlast nad njima, nije im određjivala granice i dala vidan oblik, bili su po spoljašnjosti amorfni, bezlični a već se u istoriji pojavljuju kao nada s ve izrazita individualnost. I to samo po sinajskoj objavi, samo po zavjetu velikih ćudorednih, du/nosti, po unutrašnjoj sili, koja ih je vezivala u jedno, najprije još •estalno. a docnije sve čvršće i izrazitije. I zato oni nijesu trajno podlijegali spoliašnjim uticajima. Nakon četrdeset godina pustinjskog lutanja, oni su ušli u kuriju naseljenu od mnogih naroda, a oni Sl i po nadmoći svoje ćudoredne duševnosti nadjačali spoljašnje uticaje. Oni su točnije bili kadri, da se vraćaju iz babi'onskih sužanjstva, umanjeni brojem do*b'-še, ali spremni da obnove zavjet. Ezra ! Nehemija bili su im vodje: organizator ' učitelj a učitelj je bio onaj, koji ih je •bnovio. Početak je bio sinajski zavjet, zavr'etak su bile škole, škole u Babilonu i u Palestini, u Suri i Pumpaditi jednako kao

u Jeruzalemu i Jabneu. Duh ie stvarao narod, duh ga je okupljao u cjelinu još dugo iza toga, kako je razoren hram Snažnije i trajnije okupljao je ovaj narod bet-hamidraš nego li čak i bct hamikdaš. Već davno nijesmo imali -Velikih sveštenika, dok su još uvijeJk Veliki učitelji, gajeći ćudoredne zavjete, vezivali veze. po kojima je razasuto židovstvo bilo okupljeno, jednovito. Današnjem se rodu može da čini mitosom sinajslka Objava, ali on ne može a da ne spozna duboku duševnu realnost, koja je stvorila taj mitos i duboku duševnu realnost, ćudoredno stvaralačku, koju je taj mitos proizveo u židovstvu i učinio ga u većoj mjeri zasebnom jedinicom, zasebnom rasom, ako hoćete, nego li sva somatska biološka obilježja rajse. Po tome mi se održasmo. 1 obnovne snage, koje djeluju i danas u nama i rukovode našu volju i odluku, jesu one objave, koje su bile usadjene u naša srca ipo kojima smo bili i proizvod i stvaralac svojih sopstvenih vrednota. Zbog toga mi smo bili »drugojačiji-, i jer smo to bili mi smo prolazili vijekovima bola i muka. strani drugima, a te su nam muke bez premca sačuvale vazda uzmak u sopstveno »ja . u duševno utočište, kad ga u materijalnoj zbilji nijesmo imali. Duboko je značenje šebuota. blagdana objave, koji je zajedno ratarskom narodu Izraelovu bio i ratarski blagdan žetvenih prvijenaca. Duh i zemlja vezani u jednoj slavi nije li to slava, koja sirnboliše htijenje današnjega židovstva?

Jedan spomen-dan

Četvrti šivan je za Cijonisličku Organizaciju spomendan, kojemu treba posvetiti nekoliko riječi sjećanja. Toga dana prije 25 godina stvorio je Teodor Herzl prvo glasilo cijonisiičkog pokreta : »D i e W e 11«. Kao što sve, što je imalo da svoj postanak zahvali Herzlovom geniju, lako je i »Welt« bila obilježena jasnim tragovima njegove velike ličnosti. »Naš tjednik je židovski list. Mi uzimamo ovu riječ, koja bi imala da bude poruga, i hoćemo da iz nje učinimo časnu riječ«. Ove riječi, koje je Herzl napisao u uvodniku prvoga broja »Welt-a«, navještaju način govorenja, kakav se do tada u javnom životu zapadnog židovstva u koliko je ovakovo postojalo još nije čulo. Herzl dao je »Welt-u« svu punoću svoje literarne i žurnalističke sposobnosti. U prvo vrijeme uredjivao ju je gotovo sam, nijedan prilog nije smio biti primljen, koji nije po njemu bio kritički ispitan. I kasnije još, sve do njegove smrti, posvetio je svoju pažnju centi alnom glasilu. Uvijek je bdio nad tim, da bi oblik i sadržaj lista odgovarali veličini i dostojanstvu pokreta. Gotovo svi njegovi cijoni-

stički sastavci, pozdravni govori na kongresima i drugi njegovi govori i izjave izašle su najprije u »Welt-u«. Sve, što Herzlova sabrana »cijonistička djela« sadrže kao klasičnu svojinu čijonističke literature i ono što ključa kao vječno svježe vrelo najuzvišenijeg cijonističkog naziranja na svijet, imalo je u »Weltu«, kraj aktualnog ono živo, snažno i neposredno djelovanje, koje je proizlazilo iz Herzlovc ličnosti. Ali tferzl nije samo bogatstvo svoga duha i veliki dio svoga vremena posvetio »Wclt-u«, već je i velike materijalne žrtve doprineo za njegov osnutak i uzdržavanje. Kod toga ne smije se zaboraviti na njegovog oca Jakoba Herzla, ovog čednog i vrijednog muža, koji je pod svoje stare dane s najvećom i nesebičnom predanosti doprineo godine rada i znatne novčane žrtve specijalno za »Welt«. »Welt« je počeo da izlazi tri mjeseca prije I. Cijonističkog Za publicističku pripravu kongresa bio je najvažnije glasilo. Trebalo je ne samo cijoniste u svim zemljama. koji dosada nijesu bili ni u kakovoj medjusobnoj vezi, pripraviti za kongres, već i u širu židovsku jžvnost unijeti propagandu, a ne u zadnjem redu, odbiti napadaje proti kongresu. Protest njemačkog saveza rabina, koji je miinehensku židovsku općinu potaknuo da se ogradi proti namjeravanom održanju kongresa u Miinchenu, naišao je na doličan odgovor Herzlov, koji je u »Welt-u« izašao pod _ natpisom »Protestrabbiner«. Diskusija o kongresu uvedena je u »Welt-u za jednim Herzlovim člankom punim bogatih misli. Dnevni red kongresa, imena prijavljenih učesnika, znameniti predlog Hermana Schapire o Židovskom narodnom fondu, izašli su u prvom broju »Welt-a«. Ime glasila važilo je Herzlu kao simbol za razasutost Zidova po cijelom svijetu. Već prve godine postigla je »Welt« krug čitalaca, koji se proširio na sve zemlje svijeta, u kojima žive Zidovi. Spolja bila je veza, s kojom su cijonisti cijeloga svijeta bili držani na okupu, a u njezinim stupcima odrazivala se slika pokreta sa svim porastom, svojim strujama, borbama, napretkom i potresima. Preko okvira jednog partajskog glasila bila je ali takodjer kronikom živoga židovstva u svim njegovim pojavama i možda prvi most, koji je spajao Istok sa Zapadom. Koje li je mnoštvo materijala sadržano u 18 godišta »Welt-a« ! Pravo nalazište blaga za pisce povjesti cijonizma. »Welt« je pridržala svoj značaj kao reprezentativno centralno glasilo pokreta u svim godinama svoga opstanka, ma da je tečajem vremena njezino redakcijonalno vodstvo bilo podvrgnuto gdjekojim promjenama. Niz cijonista, koji danas u pokretu djeluju na vodećim mjestima, istakli su se kao publicistički saradnici »Welt-a«. Svjetski rat, koji je u našoj organizaciji izazvao tako dalekosežnih promjena, učinio

GOD. VI.

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB, ILICA BROJ 31 111. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB, 1 juna 1922. - 5. šivana 5682.

PRETPLATA : GODIŠNJE K 120, POLUOOD. K 60, CETVRTGOD. K 30, POJEDINI BROJ K 4.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 24-25.